Starbury

Košarka je bila najmanji problem Stephonu Marburyu. Sve ostalo jeste...

Na kraju se iz fenomenalne generacije 1996 posljednji oprostio, u Kini doduše, ali bitna je poenta. Razmislite dobro, iz drafta gdje su svi glavni igrači i budući članovi Kuće Slavnih trajali barem do 38, posljednji je na nogama ostao onaj kojem se prije deset godina predviđalo samoubistvo ili barem ludnica. 

Svakog utorka možete čitati kolumne Edina Avdića samo na portalu SportSport.ba
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Stephon Marbury je bio čudesno talentovan i čudesno lud, na trenutke i čudesno popularan. Otišao je u penziju sa 41 godinom, svojom statuom u Pekingu, trajnom kineskom radnom dozvolom i zarađenih blizu 200 miliona dolara (valjda mu je ostalo 10 posto od toga). Nije loše za nekoga ko je uglavnom protraćio svoj potencijal.

Casey Jacobsen je sjedio u avionu Phoenix Sunsa kada je čuo Marburyjev glas:" Hej, sjedi ovamo...da ti nešto pokažem." Ispred Stephona je bio laptop. Casey je zauzeo poziciju vodeći se ramišljanjem da je u pitanju neka tekma ili analiza tekme. Malo sutra. Marbury je startovao pornić. Pojačao ton. Bez slušalica. "Pogledaj ovo. Odlična scena." Ton pornića je grmio u avionu. Marburyjevo sjedište je odmah preko puta pomoćnih trenera. Oni su se siroti pravili da ne čuju. Jacobsen je po vlastitom priznanju osjetio da mu se crvene obrazi...

Prije par godina sam u publici tokom All Star vikenda uočio poznato lice, Jamel Thomas. Thomas je u svoje vrijeme bio strašan koledž igrač. Na Providenceu je briljirao sa jednim od najboljih driblera ikada Godom Shamgodom i čovjekom koji je od njih trojice napravio najbolju karijeru, krilom Austinom Croshereom. Igrali su maestralno. Jamel se šokirao kada sam ga pitao za sezonu u grčkoj Patri, a zatim sam ga udavio pitanjima o Marburyu. Jamel je stariji polubrat Sebastiana Telfaira i rođak Stephona Marburya. Obojica su prilično slična priča. I po talentu i po mnogo slabijim karijerama nego što se predviđalo. Jamel je za Marburya ponavljao: "Najtalentovaniji igrač kojeg sam u životu vidio." "Čak i od Iversona??", "Po meni je bio..." brzo je odgovorio Thomas.

Marbury je naprosto pucao od snage i brzine. Na sve to je imao i šut. Vječni problem je ostala njegova ćud, tj. činjenica da je bio potpuno lud što ćemo tek kasnije saznati. Plejmejker niži od 190cm koji je zakucavao alleyoop iza leđa u igri pet na pet. PRVI koji je šutirao skok šut sa centra bez ikakvog napora. Na momente nestvarno brz i eksplozivan, izuzetna kontrola lopte. Problem? Pa, sve ostalo. Nije bilo tima u kojem je Marbury imao dobre odnose sa saigračima, preciznije većina ga je mrzila. Ni sa jednim trenerom nije imao dobar odnos, bolje rečeno u pitanju je bila otvorena netrpeljivost.

U Minnesoti je zadivio sve. Sve dok nije otvorio usta. Prvi potez je bio da onako sa ulice upadne u kancelariju gazde kluba i traži "istu lovu kao Garnett inače me ne zanima ništa." Malo je reći da su svi ostali u šoku. Ubrzo nakon što mu je kulturno objašnjeno da je to nemoguće, Marbury je tražio da ide iz kluba gdje je "tamo neki seljak veća zvijezda od njega". toliko o bratstvu njega i KG-a.

Poslali su ga u New Jersey gdje mu nije trebalo više od mjesec dana da zarati sa čitavom svlačionicom. Majstor je na patike napisao "Sve sam" i igrao u tom stilu. Lansirao je šuteve iz svih pozicija dok su saigrači statirali i psovali kroz zube. Stephonu jedostavno nisi mogao ništa da objasniš. On je igrao svoje bez obzira na okolnosti. "bolje ja preko trojice, nego ti kad si sam". To su potezi koji vas odmah učine omiljenim kod saigrača. U Minnesoti je makar okusio plejof. U New Jerseyu za tri godine ništa, ali je individualna statistika prštala. Stephon je biran u treću NBA petorku, a prosjeci iz tog perioda su mu najveći u karijeri. All star utakmica 2001 je jedna od dvije koju je Marbury odigrao u karijeri ali je vjerovatno i najbolja u zadnjih 20 godina. Igrala se odbrana vjerovali ili ne i igračima iz oba tima je bilo bitno da pobjede. Iverson i Marbury su dominirali, a upravo je Marbury pogodio dvije ključne trojke u završnici.

Kada je postalo jasno da sa Marburyem ne mogu na zelenu granu Netsi su ga poslali u Phoenix za Jasona i odmah progledali. Mada ni Stephu nije bilo loše u Arizoni. Vjerovatno jedina stanica u karijeri gdje je imao dobre odnose sa dijelom svlačionice. Treneri? tu opet nije bilo sreće. Na jednom treningu Tadašnji glavni trener Frank Johnson je nezadovoljan pozicioniranjem Marburya u odbrani, zaustavio akciju i počeo da galami na svog plejmejkera. Marbury je napucao loptu a zatim počeo pred svima da psuje i prijeti treneru: "Još jednom mi se tako obrati...."i zatim odšetao u svlačionicu.

U Phoenixu Marbury je odigrao svoju najbolju utakmicu u plejofu protiv San Antonija. Trojka od tablu za pobjedu. Naravno negdje u brojnim podbadanjima nije propustio da okrzne Garnetta tvrdnjom... "Da je Amare puno bolji igrač od njega kada su bili na početku karijere"...

Stephon je nakon serije otkaza prvobitno biranih zvijezda zbog raznih razloga(uglavnom sigurnosti) izabran u Olimpijsku selekciju SAD-a za OI u Atini 2004-te. Selektor je bio strogi i zahtjevni Larry Brown kojem su omiljena meta bili plejmejkeri. Od njih je zahtjevao najviše, a Marburya nije mogaoda smisli. Osjećaj je naravno bio obostran. Američka repka u Atini bi se bez obzira na Tima Duncana i Iversona te mlade Lebrona i Wadea svojski obrukala da nije bilo upravo Marburya. Amerikanci su u četvrtfinalu nakon dva poraza u grupi išli na Španiju koja ih je savladala na SP u Indijanapolisu dvije godine ranije. Španci su pedvodjeni Gasolom i navarom bili puni samopouzdanja ali se ukazao čika Stephon od svih ljudi i sasuo 31 poen. Naravno da nije propustio da to utrlja svima u lice, najviše treneru Brownu.

Kako to sudbina radi, ova dvojica su ubrzo postali saradnici u New Yorku. Stephon se vratio u rodni grad nakon što su u Sunsima shvatili da njegov uticaj na mlade igrače poguban i da će ima trebati barem još jedna lopta. Knicksi su izgledali kao idealana prilika da Marbury zasija. Rodni grad. Nestvarna popularnost koju je tamo uživao kao srednjoškolac. Igranje pred porodicom i prijateljima....Fijasko? Čak i više od toga.

Neko će valjda jednom snimiti film o tih pet godina Marburya u Knicksima. Materijala ima čak i za neku sportsku seriju. Čovjek je bukvalno uništavao sve što dotakne. Toliko da je kompletan Madison Square Gareden mu zviždao kada primi loptu. Svaki put.

Knicksi su na mjestu trenera imali Larry Browna koji kada je vidio Marburya počeo da radi sve kako bi dobio otkaz, uključujući i redovno hvaljenje protivničkih bekova kada bi Knicksi izgubili utakmicu. Brown je uspio u svojoj namjeri i otkaz mu je uručen na kraju godine. Uskočio je Isiah Thomas, igračka legenda i neko ko bi navodno trebao da bude autoritet svim igračima. Ta epizoda je bila završni udarac Knicksima.

Jedina konstanta su bili porazi, ali sada to na stranu Thomas je uglavnom ordinirao po klupskim kancelarijama i proganjao Anuchu Sanders koja će kasnije zbog seksualnog uznemiravanja olakšati Knickse za nekih 11 miliona dolara plus troškovi suda. Njena asistentica je 21 rodjendan prslavila na nekom parkingu u dzipu Stephona Marburya koji je kasnije morao da svjedoči na sudu uz legendarnu rečenicu "Pitao sam je želi li da uđe u džip?"

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

U međuvremenu je otkriveno da je Anucha Sanders morala da dijeli sezonske akreditacije Marburyevim poznanicima, a neke i da zaposli u klubu. Vrhunac je bio bilo otkrivanje afere između Stephona i lične kuharice njegove porodice iako je Marbury za "pet viđanja" isplatio 900 hiljada dolara kako bi šutila, ona je navodno tražila da joj kupi i mercedes. Valjda od tih 900 hiljada nije mogla...

Supruga Marbury je prelazila preko svega i zauzvrat peglala kartice svog supruga. Nemilosrdno. Toliko da joj je bilo skupo da plaća održavanje tri miliona dolara koliko je imala u nakitu. Naravno da je odmah dobila ponudu za rijaliti šou "žene košarkaša" i ušla bez pardona.
Marbury je pare dijelio šakom i kapom. Naši ljudi koji su radili po nekim poznatim njujorškim restoranima su pričali kako je to bio najdarežljiviji gost. Davao je bakšiš svim konobarima, kuharima...preciznije kitio je kompletno osoblje restorana prilikom svakog dolaska.

Na terenu zato spasa nije bilo. Thomas ga je preselio na klupu i to je krenula teška svađa koja je kulminirala kratkom tučom u klupskom avionu. Marbury je pred svjedocima prijetio da će uništiti Thomasa jer zna "nešto što niko ne zna". Aludirao je na aferu sa Anuchom Sanders koja je ubrzo postala javna. U međuvremenu je Marburyu preminuo otac i to dok je gledao utakmicu svog sina u MSG. Kakvo je stanje bilo u svlačionici najbolje govori činjenica da većina saigrača nije izrazila saučešće Marburyu. Toliko su ga prezirali...

Nakon otkaza Thomasu, Mike D'Antoni je uradio očekivanu stvar. Marbury je potpuno izgubio mjesto startera. Pri čemu je dobroćudni D'Antoni rekao da on može igrati po 35 minuta ako bude raspoložen tj ako ga šut krene. Marbury naravno nije htio ni da čuje. Odgovorio je tetoviranjem loga svojih patika na glavu ala Mike Tyson (njegove patike su koštale 15 dolara i bile namjenjene siromašnoj populaciji, čak je stigao i da prozove Jordana kao pohlepnog zbog cijena njegove sportske obuće).

Da nešto psihički nije u redu sa Marbuyem dalo se naslutiti i nakon što je u živu emisiju došao pod potpunim uticajem marihuane te pričao pravu oluju gluposti tokom nastupa koji je prekinut ubrzo nakon što je na displeju ugledao broj svoje žene i rekao "aaa, ona k..... me zove." Uspio je i da ustane i da otpjeva neke budalaštine prije nego su ga isjekli reklamama.

Nakon što je odbio da uđe u igru za Knickse oni su konačno odlučili da preduzumu radikalne mjere i zabranili mu prisustvo na utakmicama i treninzima kao i ulazak u prostorije kluba. Da majstor ostaje majstor, Marbury je potvrdio kupovinom karata za prvi red u Staples Centru na utakmici Lakers Knicks. Čovjek se hladno pojavio na pet metara od klupe svog tima u drugom gradu.

Šalu na stranu, u jednom trenutku je izgledalo da će Marbury sebi oduzeti život. Počeo je da se snima na YouTubeu dok jede vazelin kaao bi riješio upalu grla??, dok mu je neki tip masirao leđa, a on malo plakao, malo pričao o svojoj genijalnosti. Čak je u kameru rekao da razmišlja o samoubistvu. Brendan Haywood je odmah nakon toga izjavio da niko živ u NBA ne želi da se presvlači pored Marburya. Posljednji je karijeru pokušao da mu oživi Doc Rivers. Bostonu je trebao jedan veteran sa klupe da pojača poenterski učinak i probali su, ali nije išlo. Mada je Marbury sa Celticsima odigrao utakmica u plejofu koliko sa svim ostalim timovima zajedno.

Sljedeća vijest o Marburyu mnogi su očekivali da bude tragična. Ipak, spas je pronašao u Kini. Zašto je otišao tamo, nikome ni danas nije jasno ali je to bio dar sa neba, bukvalno. Osnovni razlog je po onima koji su donekle upućeni bio je novac jer su se dugovi gomilali, ali Marburyu je odlazak iz rodnog New Yorka iz ove perspektive spasio život.

Našao je jedno mjesto na svijetu i ono za čim je čeznuo. Idol i šampion. Istina i dalje se svadjao sa trenerima, ali je i osvajao titule u ligi gdje je odbrana misaona imenica i gdje igrač sa NBA pedigreom može da uzme milione i lagano trpa.

Kinezi su u redovima čekali na autogram i sliku, a Marbury je nakon svake titule šampiona plakao kao da pobjeđuje Chicago sa Jordanom i dijelio pare svima kojima je trebalo. Etiketu škrtice pored svega ostalog niko ne može da mu prišije. Na kraju je dobio i trajnu radnu i boravišnu dozvolu Kine, a vrhunac je bila statua u Pekingu na čijem je otkrivanju govorio, a ko drugi nego Dennis Rodman.

Marbury je prije nekoliko dana okončao karijeru dugu 22 godine i hladno ispalio:" zaslužujem poziv u Kuću slavnih"...ovako kada pogledate 20 poena i 8 asistencija u 14 godina NBA karijere u prosjeku nisu za bacanje, ali sa svojim ponašanjem teško da može da uđe. Pravio je previše gafova koji se ne opraštaju u NBA. Po talentu je trebao da bude rame uz rame sa Allenom Iversonom, ali na kraju nije bio ni blizu. Opet njegova karijera još od 15 godine je kao neki psihodelični film u kojem je izmiješano sve ali ipak djeluje da je kraj sretan. Košarka je bila najmanji problem Stephonu Marburyu. Sve ostalo jeste...

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (3)

U životu nisam pročitala nepismeniji tekst i s više tipfelera. Doslovno u svakoj rečenici ima pogreška. Edin ovo sigurno nije pisao, mogao je jedino diktirati nekome.

Jasna Horvat

Sadržajno je dobro, samo je trebalo lektorisati. Pohvale za dovođenje Edina na ovu domenu.

Filangi

Edin Avdic......ustati pa spomenuti kad je kosarkasko novinarstvo u pitanju. Doktore veliki,uzivam citati tvoje kolumne

Faris Tafoli
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.