Roberto Carlos za SportSport.ba: Hasan je bio dosadan, ali sada smo prijatelji · Ekskluzivno

"Što, jel' to dolazi?"

"Ne dolazi, nego imamo tu mogućnost. Možemo mu poslati nekoliko pitanja, ali da ne pretjerujemo..."

Kako ne pretjerati kada je Roberto Carlos u pitanju. Atomska muha prije Lionela Messija svojim habitusom insistira da ga ispituješ do sutra. Da taj razgovor ne završi dok ne svane, ali hajde. I ovako, moglo bi ga se svašta pitati. Pošto je nemoguće dakle postaviti 400-500 pitanja, najveći je problem odabrati ona koja se doimaju suvislim...

Kada ovaj svijet dođe do svog vrhunca, tamo negdje pred njegov kraj, tek će tada biti kristalno jasan značaj brazilskog lijevog beka za igru koja se fudbalom zvaše.

Roberto Carlos u historiji te igre zauzima posebno, simbolično mjesto. Kada neko pomisli na lijevog beka, pomisli na Roberta Carlosa i Paola Maldinija, koji je fenomenalne partije pružao i na stoperskoj poziciji. Svaki naredni lijevi bek upoređuje se s njima dvojicom, ali posebno sa sitnim, ali dinamitnim Brazilcem.

Pa i nesretni Marcelo jedan od najboljih lijevih bekova ikada, šta god da uradi u karijeri, koliko god da titula osvoji, a uzeo je četiri Lige prvaka s Realom, bit će blijeda kopija Carlosa. S Robertom ne može niko.

I kakav god da neko gol zabije iz slobodnjaka (recimo Siniša Mihajlović ih se nazabijao na sličan način, silovitom ljevicom), neće biti poznatiji i čuveniji od Carlosovog 1997. protiv Francuske.

Kakvu god da asistenciju neko izvede, a maestralnih je bilo, ima ih i bit će, ona parabola iz Glasgowa koju je pod još nerazjašnjenim okolnostima Zinedine Zidane sproveo u "nebranjeni dio mreže" u finalu Lige prvaka 2001. ostat će kao simbol jednoj vremena.

Isprva, kad mu se iznenada ukaže prilika da postavi nekoliko pitanja Robeertu Carlosu, čovjek se štrecne, postane gluplji. Šta ga pitati, a da je to u funkciji saznanja. Kako u malo riječi i vremena saznati što više. Da ne bude tek puko naklapanje, nabrajanje činjenica.

Roberto Carlos odvojio je nekoliko minuta za SportSport.ba u Varšavi, gdje se nalazi u svojstvu sudije na takmičenju Red Bull Freestylera.

Roberto, Vašu eru između ostalog obilježili su epski dueli Real Madrida i Bayerna, a posebno su upečatljivi Vaši okršaji sa Hasanom Salihamidžićem, reprezentativcem BiH i našom fudbalskom legendom? Koliko se sjećate Hasana iz tog perioda i koliko su za Vas ti dueli bili značajni i teški? Rijetko ko Vam je znao stvoriti više problema.

"Kada je on igrao to je bilo zaista neugodno. On je bio jako, jako dobar igrač, koji je trčao nevjerovatno mnogo  i pokrivao ogroman dio prostora. Radio je stvari koje su bile izluđujuće, bio je dosadan. U jednoj utakmici čini mi se da sam ga i udario na terenu. Danas kada ga sretnem mnogo se smijemo i uživamo. Ja sam njemu jako zahvalan jer sve svoje sporove koje smo imali na terenu - ostavili smo na terenu.  Izvan terena mi smo prijatelji. To je važno", kazao je Carlos.

Kako to obično biva, svima je najljepši fudbal bio onda kada su oni bili mladi. Pa iako danas imamo Messija i Ronalda, oni malo stariji će reći da se ipak najljepši fudbal igrao za vrijeme Zidanea i brazilskog Ronalda. One još starije najviše je impresionirao Maradona, pa kako se ide prema počecima fudbala Kruyff, Pele, Puskas. 

Kako Vi vidite razliku između današnjeg fudbala i onoga ne tako davnog, s početka milenija, kojeg ste Vi igrali?

"Kako sam govorio i prije fudbal se mnogo promijenio. U naše vrijeme to je bio show. Danas je mnogo više taktike, puno manje tehnike, najviše se pažnje poklanja odbrani, a golovi najčešće padaju iz slobodnih udaraca ili kornera. Danas treneri radije preferiraju sistem. Ja sam Brazilac i nisam ljubitelj taktike. To mi se apsolutno ne sviđa."

Pa iako je njen protivnik Carlos, koji je bio u trenerskim vodama, svjestan je da se mora posjedovati određena doza odgovornosti. Nedavno, kada je gostovao u Sarajevu Zvonimir Boban je pričao o Gattusu kao nekome bez koga ne bi u istom timu igrali Pirlo, Kaka i Seedorf. Šta onda tek reći za Real iz ere Galacticosa. Carlos, Figo, Raul, Ronaldo, Beckham i na poslijetku najveći od svih - Zinedine Zidane. 

Kakav je osjećaj bio igrati sa Zidaneom?

"To kada je on igrao to je bio fudbal. Nama je bilo prvenstveno bitno da imamo posjed i ključni je bio taj vezni red odakle je sve počinjalo. Naravno, kada protivnik ima loptu bitno je da se znaš pozicionirati, ali mislim da je danas to bitnije nego kako ćeš izgledati s loptom. Ja smatram da s loptom svako treba da pokušava da pravi nered. Sa Zidaneom smo to uspijevali i osvojili smo nekoliko titula španskog prvaka. Od sredine prema vrhu napada svi smo se kretali naprijed zajedno sa loptom, a kada bi izgubili loptu vraćali smo se pravovremeno u početnu poziciju. Zbog toga je taj Real i bio najbolji klub na svijetu."

Roberto je nakon što su ga Interu proglasili skoro netalentovanim (forsirali ga na krilu), o čemu nije želio pričati i vraćati se na taj period, zakasnio da u Realu upozna našeg selektora, skoro pa imenjaka Roberta Prosinečkog. No, nemoguće je ne znati Robija.

Koliko pamtite Roberta, šta mislite o njemu i kakav je trag ostavio u Realu?

"Nisam igrao s Robertom jer je napustio klub prije no što sam stigao. Ali sve što je napravio u Real Madridu bilo je fantastično. Svi ga tamo poštuju sve do danas, jer je bio nevjerojatan igrač i čovjek izvan terena. Bio je fenomen."

Igrali ste u najmanje dva paklena tima, sa nevjerovatnim igračima. U Real Madridu strah i trepet od Galacticosa, u brazilskoj reprezentaciji još veći. Ronaldo, Rivaldo, Ronaldinho, Adriano, Kaka... Koji je najbolji tim u kojem ste igrali? Može li se to uopće odrediti.

"Kada je reprezentacija u pitanju, za nju sam igrao od sedamnaeste godine, ali najbolji je bio taj tim iz 2002. kad smo postali svjetski prvaci. Ipak, najbolji tim u kojem sam igrao su bili Galacticosi. Taj tim nije uspio osvojiti Ligu prvaka, ali vrijeme sa Raulom, Casillasom, Zidaneom, Beckhamom je bilo najbolje. Ne samo što smo uživali na terenu, već je sve ono izvan terena bilo divno. Svaki momenat koji smo prošli i preživjeli zajedno, u svlačionici, na putovanjima...

Ne treba biti pametan pa pretpostaviti koji je najgori tim protiv kojeg je igrao. Najteži protivnik...

"Uvijek je to bila Barcelona. Uvijek. Real Madrid je 16 godina bio bez pobjede nad Barcelonom. Ne 16 godina, 16 utakmica u svim takmičenjima. Zamislite 16 puta zaredom i ne možete ih dobiti...

Bilo je jako teško igrati sa njima, a ista bi stvar bila kada bi došli u goste. To je bilo tako jer su imali snažan brand. Vladala je dobra slika o njima. Uz takav brand, snažnu sliku i igrače koji su igrali za Barcelonu logično je da će svi željeti biti dio tog tima i iz blizine vidjeti fenomene "free stylea".

Lična karta

Roberto Carlos da Silva Rocha rođen je 10. aprila 1973.

Ozbiljnije za njega čulo tokom dvije godine provedene u Palmeirasu od 1993. do 1995. zbog čega ga je doveo milanski Inter. U to vrijeme italijanska Serija A bila je svojevrsna fudbalska NBA liga. Ipak, nakon samo jedne sezone u kojoj je odigrao 30 utakmica i postigao pet golova u Interu su odlučili da ga prodaju Real Madridu. Kasnije je Carlos objasnio šta je bio razlog da ne ostane na Meazzi.

"Hodgsonov boravak u Interu me skoro uništio. Koristio me u veznom redu i morao sam razmotriti da li postoji šansa da mi to naruši karijeru u reprezentaciji. Nije da nisam imao dobar odnos s Hodgsonom, samo mislim da Hodgson ne zna puno o nogometu. Kada je Inter izgubio u finalu kupa UEFA protiv Schalkea 1996, to je bilo isključivo zbog Hodgsona. Fabio Capello koji me je doveo u Real bio je drukčiji - tako različit - i kad sam se preselio u Madrid učinio sam zbog njega. On je najvažniji trener kojeg sam imao u životu."

Carlos vjerovatno nije ni slutio kada je 1996. došao u Real da će ostati 11 sezona i postati "najbolji ofanzivni lijevi bek svih vremena". Tokom 11 sezona odigrao je 370 utakmica i postigao 47 golova. Osvojio je Ligu prvaka 1998. pod Capellom te 2000. i 2002. kada je trener bio Vincente Del Bosque. U finalu 2002. je ubilježio asistenciju za čuveni gol Zidanea.

Eru u Realu je okončao 2007. nakon ogromnog pritiska medija. Šta je bilo posrijedi? U martu 2007. u Minhenu pogriješio je kada mu je Hasan Salihamidžić ukrao loptu iz posjeda, pretrčao ga i asistirao Royu Makaayu za još uvijek najbrži gol historiji Lige prvaka. Tada je Real ispao, a Carlos je optužen da je kriv zbog eliminacije, pa nije želio na kraju sezone 2006/2007 produžiti ugovor. Kasnije je otišao u Fenerbahče gdje se zadržao dvije sezone. Poslije toga igrao je još u Corinthiansu i Anžiju, a karijeru je, kao istinski avanturista okončao u Indiji u Delhi Dynamosu.

U karijeri pored tri titule evropskog prvaka ima i četiti naslova prvaka Španije, 2002. je bio prvak svijeta s Brazilom, te dva puta pobjednik Superkupa Turske.

2009. bio je drugi u poretku glasanja za Zlatnu loptu, a te godine je uvršten u najbolji tim dekade. prema izboru Sport Illustrateda i ESPN-a.