Mihajlović prvi put došao u Zagreb nakon rata i sreo Hrvata koji mu je srušio dom: "Rekao sam mu..."

Mihajlović je preminuo u decembru 2022. godine, a još dok je bio živ objavio je autobiografiju pod nazivom "Igra života."

U jednom dijelu knjige je posebnu pažnju posvetio dešavanjima iz 90-ih godina kad mu je prema njegovim tvrdnjama najbolji prijatelj uništio kuću u Vukovaru. Riječ je o Stipi Majiću.

"Kada je izbio rat, moji roditelji nisu htjeli otići od kuće. Možda zato što su je izgradili. Stalno sam ih zvao da odu, ali nisu htjeli ništa reći, ponavljali su 'Nismo ništa loše napravili'. Ali svejedno je bilo opasno.

Jednog dana moj najbolji prijatelj, Hrvat koji mi je bio kao brat, otišao je u kuću mojih roditelja i rekao: 'Morate otići jer ovo više nije vaš dom!'

Moj otac nije mogao razumjeti, a prijatelj je nastavio: 'Ako ne odeš mi ćemo te ubiti" i onda je otišao.

Vratio se nakon dva dana i našao ih još tamo. Zatim je uzeo pištolj, prišao mojoj fotografiji sa Crvenom zvezdom i pucao u moju sliku.

I u tom su se trenutku moji roditelji uplašili i odustali. Sjeli su zadnjim vozom i pobjegli do mene. Kad su izašli, moj prijatelj je bacio bombu i uništio moju kuću.

Dugo sam se pitao kako je moguće da je on, koji je moj 'brat', učinio tako nešto. Ostao sam s tom sumnjom gotovo 10 godina.

Onda sam jednog dana 1999. godine bio u Zagrebu na prvoj utakmici hrvatske i srpske reprezentacije nakon završetka rata. I došao je u hotel u kojem smo bili mi iz Srbije i rekao mi je:

'Znaš sve što se želim, ali želim ti objasniti. Svi su znali da smo ti i ja najbolji prijatelji i rekli su mi da moram dokazati da sam Hrvat ili će me ubiti. Da to dokažem, morao sam srušiti kuću tvojih roditelja.

Napravio sam gestu na tvojoj fotografiji jer tvoji roditelji nisu htjeli otići. Morao sam srušiti kuću, ali nisam to htio učiniti s tvojim roditeljima unutra. Tako sam pokušao spasiti tvoje roditelje.'

I zahvalio sam mu jer osim što je spasio njegov život, spasio je i moj. Koga briga za kuću...

Onda sam stigao do mjesta gdje je bila moja kuća, ali nisam ništa prepoznao. Tada se desilo o nešto što nikada neću zaboraviti. Prišlo je dvoje djece od 10 godina sa strojnicama u rukama.

Uvijek ću pamtiti njihove oči. Bile su to tužne oči nekoga ko je proživio sve osim djetinjstva", napisao je Srbin.

Inače, o cijeloj priči se svojevremeno oglasio i Majić koji je kazao da je laž da je on srušio kuću čuvenog fudbalera.

"Da su optužbe lažne, imam i svjedoka. Njegov rođak, kojeg smo zvali Tapir, rekao mi je da su Mihini roditelji bili kod njega kada ih je nazvao i rekao da napuste grad."

"I optužba koju iznosi u novoj knjizi, da sam mu bacio bombu i zapalio kuću, isto je suluda jer u to vrijeme uopće nismo imali bombe."

"Njegovu je kuću srušila srpska granata. Kada ga je Tapir nazvao da mu to kaže, nije mu vjerovao", ispričao je Majić.