Legendarni košarkaš ostaje odani "sluga" režimu Aleksandra Vučića

Dejan Tomašević podnio je ostavku na mjesto poslanika u Skupštini Republike Srbije, a ona je i usvojena.

Nekadašnji košarkaški reprezentativac Jugoslavije te Srbije i Crne Gore bit će u četvrtak izabran za predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije.

Sjednica OKS-a bit će održana u glavnoj galeriji Etnografskog muzeja u Beogradu u četvrtak u 11 sati, čime će početi nova epoha srpskog sporta. Osim predsjednika, na Skupštini će biti izabrani i ostali organi OKS-a.

Time će se staviti tačka na izborni proces koji je trebao biti završen najkasnije u veljači ove godine, ali je, na insistiranje „državnog vrha“, o čemu su srpski mediji već pisali, cijeli proces odgođen.

Tomašević je od samog početka bio jedini kandidat i samo je o njegovoj volji ovisilo hoće li postati prvi čovjek OKS-a.

Njegovi sportski rezultati su sjajni, ali se za mjesto predsjednika izborio ponajviše političkim djelovanjem.

Dejan Tomašević je, kao član Srpske napredne stranke, imao saborski staž u trajanju od nepune dvije godine.

Uspio se „istaknuti“ povicima „ustaše, ustaše“ upućenim kolegama iz oporbe tijekom incidenta u Skupštini u martu 2025. godine, kao i prisustvom na brojnim skupovima koje je posljednjih godina organizirala vladajuća stranka.

Pamtit će se i Dejanova izjava iz aprila ove godine, kada je pokazao iznimnu naklonost prema predsjedniku Aleksandru Vučiću riječima koje zvuče gotovo nevjerojatno:

„Rekao sam predsjedniku: ‘Postao sam ljubomoran na tebe. Tebe moja majka voli više nego mene i brata.’ I stvarno jeste tako. Mislim, prije svega, čovjek zaslužuje svu tu našu ljubav. Ali ponekad sam malo i ljubomoran na njega.“

Bogata karijera u košarci

Dejan Tomašević ostavio je dubok trag u evropskoj košarci kao jedan od najpouzdanijih centara svoje generacije.

Karijeru je počeo u Crvenoj zvezdi, gdje je od 1990. do 1995. polako izrastao u ozbiljnog igrača, poznatog po košarkaškoj inteligenciji i igri leđima.

Pravu afirmaciju doživljava prelaskom u ljutog rivala, KK Partizan, u kojem od 1995. do 1999. postaje jedan od najvažnijih stubova tima i jedan od dominantnijih centara tadašnje jugoslavenske košarke. Njegov kontinuitet, stabilnost i osjećaj za asistenciju izdvajali su ga od većine igrača na poziciji petice.

Nakon Beograda odlazi u Budućnost Podgoricu, gdje od 1999. do 2001. osvaja dvije titule prvaka SRJ i učvršćuje reputaciju igrača koji garantira pobjednički mentalitet.

Sjajne partije otvaraju mu vrata Evrope, pa 2001. potpisuje za TAU Cerámicu, tim s kojim ulazi u vrh ACB lige. Poslije jedne sezone prelazi u Pamesu Valenciju, gdje provodi tri izuzetno produktivne godine, redovno isporučujući poene i skokove te potvrđujući status centra koji jednako dobro igra i licem i leđima.

Najbolji međunarodni period karijere Tomašević je doživio u dresu Panathinaikosa (2005–2008). U atinskom velikanu osvojio je tri titule prvaka Grčke, a 2007. krunisao karijeru Euroliga titulom, igrajući važnu rolu u ekipi Željka Obradovića.

Time je potvrdio da pripada samom evropskom vrhu. Posljednju sezonu proveo je u PAOK-u (2008–2009), gdje je završio profesionalni put nakon gotovo dvije decenije vrhunskog nivoa.

Tomaševićevu igračku karijeru obilježila je i sjajna reprezentativna faza, bio je dio jedne od najuspješnijih generacija jugoslavenske košarke, osvajač svjetskog i evropskog zlata, te pouzdani centar čiji se utjecaj na igru nije mjerio samo statistikom.