Surova osveta, Srbi zbog Vučića uništavaju legendu - On više nikad neće mirno spavati!

Zoran Slavnić je izazvao bijes javnosti u Srbiji riječima kako obožava predsjednika Aleksandra Vučića. Gostujući u emisiji 'Kazneni prostor' kod Radeta Bogdanovića, Slavnić je rekao:

"I zašto između ostalog obožavam Vučića jer ima taj osjećaj za sport. Voli sport, drugi dan od osvajanja Evropskog prvenstva u vaterpolu dobili su svoje premije. On to voli".

"Neko kaže 'nije to njegovo'“ Pa čekaj brate, imali smo prije njega deset predsjednika i to takođe nije bilo njihovo, pa se niko nije toliko brinuo. Samo jedna zemlja imala je veće premije za Olimpijske igre u Parizu od naše zemlje", rekao je između ostalog Slavnić.

Srbi su u šoku čitali ove riječi nekada veoma cijenjenog košarkaša. Mnogi tvrde da je 76-godišnjak prodao dušu, a dosta je onih koji spominju i njegovog sina Zvezdana koji je 2002. godine osuđen za ubistvo.

Komentari su prema Slavniću brutalni. Izgubio je status legende i to je definitivno.

"Zato što je on retard, sin mu je retard na kvadrat, a ŽvAleksandar Vučić sakuplja samo retarde", jedan je od brutalnih komentara, a zatim se drugi vežu.

"Očigledno je zašto ga voli. Zato što liči na podguznu muhu, moralnog smrada i osvjedočenog poltrona."

"Uvlači se, hoće kao Tomašević i Rebrača da se ugradi za dobre novce. Mala mu penzija. Odlično zna šta radi, ne iz ubjeđenja već iz sitne koristi."

"Zato što je klošarčina bez prebijene banke i voli ga iz koristoljublja jer da nije Oskara preturao bi po kontejnerima."

"Svi kriminalci vole Vučića."

"Sin budaletina, kriminalac u pokušaju i žigolo, a Moka bez kinte. Eto zašto ga voli. Tužna priča velikog igrača i trenera koji se srozao na nivo tapšača psihu."

"Nema šta taj da objašnjava. Treba da se stidi."

Ovo su samo neke od uvreda koje su ispisane na račun Slavnića. Bilo ih je još dosta i definitivno je dobar dio Srba prekrižio Moku s liste legendi.

Moka je važio za jednog od najvećih evropskih playmakera svih vremena. 1991. godine je ušao na listu 50 najvećih igrača FIBA, a 2013. godine je primljen u FIBA Kuću slavnih.

Karijeru je započeo u Crvenoj zvezdi, a igrao je još za Joventud, Šibenku, Partizan i Casertu. Kao trener je pored beogradskih rivala između ostalog radio i u Jugoplastici, Malagi, Joventutu, Iraklisu. Posljednji angažman imao je kao selektor Srbije 2007. godine.

Jedan je od rijetkih igrača koji je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio sve što je mogao. Tri puta je bio prvak Evrope, te po jednom prvak svijeta i osvajač Olimpijskih igara.

Tu je još ogroman broj titula i na klupskom nivou i medalja na reprezentativnom, no odlučio je apsolutno sve baciti niz vodu u poznim godinama.