Fantomska dvorana u Mostaru

To znači da se opet aktualizira gorući problem mostarskog sporta, problem koji gradske vlasti već decenijama guraju ispod očigledno velikog tepiha, ispod kojeg može svašta stati. Kroz sve te decenije, bili smo svjedoci velikih najava, uz fanfare i bubnjeve, kako Mostar dobiva novu, univerzalnu i multifunkcionalnu dvoranu. Izmijenjeno je tu i nekoliko lokacija, a ona najaktualnija, u centru grada, sada najpoznatijem po tržnom centru Mepas, ona koja tu zjapi i otprije ratnih sukoba otpočetih 1992., još uvijek je samo ruglo. Ruglo koje katkad, uoči izbora, posjeti koji radnik, kao nešto se radi. Lokacija koja je nedosanjani san mnogih generacija mostarskih sportaša.

Tragikomično će sada biti, u jedinoj funkcionalnoj dvorani u gradu, onoj školskoj na Bijelom Brijegu, kada nahrupe svi oni kojima su potrebni termini.  Znači, sami naziv govori da je to dvorana u kojoj bi se trebala izvoditi samo nastava tjelesnog odgoja učenika Osme osnovne škole, ali i takva, ona je dom svim mostarskim dvoranskim sportovima. I u takvim uvjetima, mostarski dvoranski sportovi napreduju. Nakon godina patnje, rukometaši su se okitili trofejem pobjednika Kupa Bosne i Hercegovine, izborili europske utakmice. Košarkaši također, košarkaši HKK Zrinjskog ove sezone će pored domaćeg prvenstva igrati i novoformiranu 2. ABA ligu, njihove kolege iz OKK Student nadmoćno su izborili plasman u najviši rang natjecanja...

Tu su i rukometašice Katarine, posrnulog Zrinjskog, odbojkašice Studenta također su se domogle prve lige. Jagma za terminima bit će puno veća, no što kapaciteti ove dvoranice mogu da ponude. Moći će se tu ponovno vidjeti kako u jednom terminu, primjera radi govorimo, na jednoj polovici treniraju rukometaši, na drugoj košarkaši, pateći  jedni druge, pateći sebe. Tu je i nekoliko klubova iz sporta koji se posljednjih par godina jako probija na sportskoj mapi Bosne i Hercegovine. 

MNK Zrinjski,te još par manjih. Mostar SG je zahvaljujući vlastitim sponzorima uspio dvoranu mostarskog Univerziteta dovesti u optimalno stanje da odigra susrete u Ligi prvaka, no i ta dvorana ima sličnu priču i problematiku kao ova na Bijelom Brijegu, te ni ona nije uvjetna ni sposobna iznijeti potrebe sviju onih koji žele termine za treninge i utakmice.

Posebna komedija, ili kako rekosmo, tragikomedija nastat će krajem godine, kada s natjecanjem krene tradicionalni božićni turnir u organizaciji mostarske HVIDRA – e koja je još uvijek, uz školu, jedan od glavnih i ekskluzivnih nosilaca prava na termine u dvorani na BB. Tada su svi sportski kolektivi izuzeti iz skoro bilo kakvih termina i osuđeni su na snalaženje, po principu, „kako znaš i umiješ“. 

Posebno je žalosno za košarkaše, koji se u tom periodu prebace u derutnu dvoranicu bivšeg Đačkoga doma, dvoranicu koja čim kiša pada duže od sedam minuta, postaje bazen. Koja nema nikakvo grijanje i koja od potrebne opreme ima samo dva koša. I pod tim uvjetima HKK Zrinjskije izborio polufinale prvenstva, a Student se vratio u elitno društvo. Gradonačelnik Ljubo Bešlić će na ovu temu reći  štošta, ali na kraju će to ličiti na legendarni skeč Nadrealista o Džemaludinu Perajiću, legendarnim roniocem ronilačkog kluba Vratnik...

Mostar ne treba previše. Mostar treba ono što svi gradovi, gradići pa i sela u regiji imaju. Funkcionalnu sportsku dvoranu. Kapaciteta 2000, do 2500 sjedećih mjesta. U sklopu koje će biti još jedna manja za treninge, zagrijavanje i eventualno teretanom. Sjajan primjer je susjedna, Širokobriješka Pecara koja bi zadovoljila potrebe i 30x puta većih gradova nego je to Široki.

Za kraj ovog početka priče o problematici nedostatka sportske dvorane u Mostarun napomenut ćemo samo da ova koja trenutno grca od nedostatka termina, Školska dvorana Bijeli Brijeg, trenutno nema mokri čvor, dakle, počinju treninzi, počinju utakmice, a dvorana je još uvijek praktički bez ijednog upotrebljivog toaleta...što je sasvim dovoljno za zatvoriti prvo poglavlje ove sage, koja će se nadamo, završiti s happyendom.