Za uspjeh u sportu potreban je talent., ali na žalost, talent je teško iskoristiti ako nepostoje fizičke predispozicije za rad. Sportovi danas zahtijevaju maksimalan fizički učinak tijela sa također minimalnim brojem povreda.
Ranije sam govorio o ulozi kiropraktike kao manuelne terapije u sportu. Danas ću da pojasnim koja vrsta terapije je potrebna i u kojim količinama za optimalno održavanje tijela jednog sportaša.
Tijelo sportaša je jedna mašina koja zahtijeva redovno servisiranje. U to održavanje spadaju uglavnom tri komponenta odnosno tri vrste terapija. To su: manuelna terapija funkcije zglobova (kiropraktička manipulativna terapija), rehabilitacija (vježbe za ispostavljanje ravnoteže između mišićnih grupa) te terapija mekih tkiva (masaža/stretching). Ova tri komponenta su neophodna za optimalno zdravlje sportaša. Važno je također koristiti ove vrste terapija u umjerenim količinama za što bolji učinak. Sada ću da pojasnim na koji način koristiti ove terapije. Nemoguće je odrediti generalnu količinu tretmana jer smo svi različiti, imamo razne vrste problema što znači da je ovo važno individualizirati. Način korištenja terapije ću da baziram na prosječnom sportašu koji nema redovne tegobe.
Svrha manipulativne kiropraktičke terapije je da održava optimalnu mehaniku mišića i zglobova te poboljšava neuro-mišićnu funkciju. Kada se pojavi jedan problem kao što je naprimjer povreda tijela potrebno je nekoliko terapija u kraćem periodu dok se problem ne sanira. Kada nema problema, potrebno je samo održavati tu funkciju što znači od prilike jedna terapija u roku od 6-10 sedmica. Važno je ne koristiti ovu vrstu terapije u pretjeranim količinama kada problem nije prisutan jer tijelo može stvarati otpornost na terapiju, isto kao što to može da učini predoziranje jednog lijeka.
Rehabilitacija, odnosno jačanje mišića koji imaju manjak funkcije te ispostavljanje mišićne ravnoteže, važan je dio svakodnevnog treninga. Potrebna je analiza mišićne funkcije na kojom se bazira sklapljanje progama vježbi. U svakodnevnom treningu mora biti odvojeno vrijeme za individualni trening. Ovaj dio treninga se radi sa visokom koncentracijom količinski dva puta sedmično.
Terapija mekih dijelova, što znači masaža i stretching (rastezanje), trebala bi se najčešće koristiti. Ovoj vrsti terapije ustvari nema količinske granice. Bilo bi dobro kada bi se mogla priuštiti jednom sedmično, naročito nakon takmičenja ili napornog treninga. Sportista treba sam da izvršava stretching mišića svaki dan. Pasivni stretching, što znači kada terapeut pomaže sportašu, je također važan jer je teško sam postići dovoljan nivo stretchinga.
Uspjeh zahtjeva ulaganje u tijelo. Trening i jačanje tijela je veoma bitan faktor u sportu ali je jednako važan oporavak i opuštanje.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
