"Dobio bih prije šansu da sam nastavio igrati za BiH, ali šta je, tu je..." · Intervju

Splet okolnosti, uključujući i promjenu trenera doveli su do toga da Pavlović epizodu u Bremenu završi s tek četiri nastupa, a iako su ga u međuvremenu mnogi otpisali, ovaj 194 centimetra visoki stoper vratio se jači nego ikad. Mjesto pod suncem je našao u Francuskoj, u tamošnjem Angersu u kojem je postao 'ozbiljan faktor' i ujedno predmet stalnih transfer nagađanja.

Da kao klinac nije promijenio sportsko državljanstvo i zaigrao za mlade selekcije Hrvatske vjerovatno bi Pavlović danas iza sebe imao barem 20 nastupa za BiH. Složio se s tim nedavno i njegov otac Luka, kazavši kako bi iz današnje perspektive bilo bolje da je ostao gdje je i bio, no vrijeme mlađi Pavlović danas ne može vratiti. Iza odluke koju je donio stoji i vjeruje da će, ako ništa, uspjeti do kraja karijere barem obogatiti karijeru debijem za Hrvatsku.

U momentu kada smo pozvali Pavlovića u posjeti mu je bio Ivan Sesar, nekada sjajni igrač Sarajeva...

"Ma, Sesar i ja smo stari drugari. Obojica smo Hercegovci, igrali smo zajedno u kadetima i juniorima Zagreba, a iako su nam se putevi kasnije razišli, ostali smo u kontaktu i jako često se čujemo. Sada mi je došao u posjetu, družimo se baš. Odličan je momak", priča Mateo Pavlović za SportSport.ba.

Kakav je život nogmetaša u Francuskoj? Tu ste ipak već neko vrijeme.

"Ovdje je sve na vrhunskom nivou. Francuska liga je jedna od najboljih u svijetu, tu sam već tri godine, igram standardno, tako da se stvarno osjećam fenomenalno. Kao pravi igrač, što bi se reklo. O uslovima za treniranje, stadionima na kojima se igra..., ne treba se uopšte puno trošiti riječi."

Taktički i fizički Ligue 1 je jedna od najkompletnijih...

"Da, baš tako. Puno se pažnje posvećuje 'fizikalijama' i taktici i uzmemo li Paris Saint-Germain, doslovno svako može pobijediti svakoga. Meni lično je najteže, naravno, igrati protiv Paris Saint-Germaina, oni su doslovno svijet za sebe. Imaju jako puno zvijezda poput Neymara, Cavanija, Verrattija, pa Mbappea koji od svih najviše odskače. Mislim da će on biti buduća zvijezda nogometa. Njegove kvalitete, što se tiče brzine i motorike, su nevjerovatne i nije ga nimalo lako čuvati. Paklen je."

Bešić na i van terena su različiti tipovi

U Werderu ste dijelili svlačionicu sa Izetom Hajrovićem, kao i sa Muhamedom Bešićem u Ferencvarošu.

"Izet? Kralj mode! Najjači je po pitanju toga, uz to je veliki šaljivdžija i bilo mi je zadovoljstvo igrati s njim i družiti se. Drago mi je što mu ovako dobro ide s Dinamom. Igrao sam u Ferencvarošu i sa Bešićem, i o njemu mogu reći sve najbolje, s tim da je na terenu drugačiji nego inače. Prgav je malo, bezobrazan, a van terena skroz povučen i miran tip. Dosta mi je pomogao kada sam došao u Budimpeštu i pamtim ga po dobrom."

Bili ste i kadetski reprezentativac BiH jedno vrijeme, a onda ste se opredjelili za Hrvatsku.

"Za U17 reprezentaciju BiH sam odigrao tri utakmice. U tom periodu sa mnom su bili Šovšić,  Handžić, Markić..., dok je selektor bio gospodin Stojnić. Kasnije je, eto, došao poziv iz Hrvatske koji sam kao igrač Zagreba i prihvatio, iako je sigurno da bi prije šansu dobio da sam ostao u BiH. Šta je, tu je..."

Da Vam se sada javi Robert Prosinečki, kako biste reagovali?

"Teško je odgovoriti na to pitanje. Prvo, ne znam kakva su pravila FIFA-e, postoje različite priče, da je moguće promijeniti ponovo sportsko državljanstvo, neko kaže da nije... Nisam se nešto ni raspitivao o tome."

"Zmajevi mogu na Evropsko prvenstvo"

Pratite li uopšte reprezentaciju BiH?

"Pratim, kako da ne. Pod vodstvom Prosinečkog napravljen je veliki posao u ovoj Ligi nacija, iako, da budem iskren, nisu mi stvari izgledale bajno nakon one utakmice u Sjevernoj Irskoj. Gledao sam je. Ali, napravljena je dobra i karakterna momčad i vjerujem da će Zmajevi na kraju uspjeti izboriti Euro."

U Zagrebu ste sarađivali sa legendarnim Miroslavom Ćirom Blaževićem. Sigurno i danas pamtite anegdote brojne...

"Haha, Ćiro je trener svih trenera. Sarađivali smo u dva navrata, kada sam tek ulazio u prvu momčad i kada sam već bio nešto zreliji, tačnije kada sam odlazio u inostranstvo. Ma, bilo je svega s njim, raznih anegdota, pošalica..., da se i danas nasmijem kad se sjetim svega toga. Kod njega sam imao različite tretmane. Recimo, na početku obično je galamio na nas mlađe i gradio taj neki autoritet, dok kasnije, kada sam postao bitniji igrač, pazio me je više. Naučio sam mnogo od njega o nogometu."

I dok su svi najbolji igrači Zagreba odlazili u Dinamo, Vi ste se odlučili za nešto drugačiji put.

"I mene je Dinamo želio, bilo je interesovanja, ali nekako je Werder bio taj koji je bio najkonkretniji. Pratili su me dugo, imao sam utisak da me najviše žele, no na kraju kada sam otišao tamo stvari se nisu najbolje posložile. Thomas Schaaf koji me je doveo je otišao nakon šest mjeseci i znate kako je onda... Teško se izboriti, došli su novi igrači, novi ljudi u klub i nisam imao izbora neko da tražim drugu sredinu. Na kraju sam otišao u Ferencvaroš, a potom u Angers. Ponovo sam na visokom nivou, važno je nikada ne odustati", podvukao je na kraju Pavlović.