Blamažu protiv Grčke iskoristiti za ozdravljenje bh. rukometa · Riječ, dvije...

Istina, dueli sa Grčkom došli su u najgore moguće vrijeme za naš tim. Nekoliko iskusnih igrača se oprostilo nakon nastupa na Evropskom prvenstvu, nekoliko iskusnijih koji bi trebali predvoditi ovu generaciju zbog povreda su "otpali", a par dana uoči prvog meča u Grčkoj tadašnji selektor, Ivica Obrvan, je podnio ostavku.

Na njegovo mjesto došao je mladi stručnjak, Toni Čolina, koji je, ruku na srce, ponajmanje kriv za poraze u duelima sa Grčkom. Jednostavno, u krivo vrijeme našao se na krivom mjestu i kada bi mogao vratiti vrijeme unazad, vjerovatno ne bi prihvatio da par dana uoči duela preuzme selekciju.

Porazi protiv Grčke su razočaravajući, kao i pogled na budućnost, koja ako ćemo suditi po igrama naših reprezentativaca nije svijetla. Ljubitelji rukometa u našoj zemlji su nezadovoljni, ali u svakom zlu može biti i nečeg dobrog ukoliko se već danas krene istinski raditi na ozdravljenju bh. rukometa, koji je ne tako davno, nakon fudbala bio najznačajniji sport u našoj zemlji.

Nažalost, danas su stvari mnogo drugačije, a bh. rukomet nalazi se u slobodnom padu već nekoliko godina. "Zamaskiran" je taj pad plasmanima na Evropsko prvenstvo, no ne treba zaboraviti da su ti plasmani došli kada je EHF donio odluku da na smotri najboljih selekcija Starog kontinenta učestvuju 24 selekcije. Drugim riječima, sve one u kojima rukometna lopta nije kao tabure.

A, podatak da je rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u posljednjih 20 odigranih utakmica upisala samo tri pobjeda uz jedan remi i 16 poraza zapravo dovoljno govori o svemu.

Međutim, koliko god to sada čudno zvuči, rezultati našeg nacionalnog tima su u uvom trenutku najmanji problem i neke dvije-tri pobjede u narednom periodu neće bh. rukomet izvući iz blata u kojem je zaglibio.

Politiku otjerati iz Saveza

Čelni ljudi Saveza, uz jedan ili dva izuzetka, zalutali su na odgovorne pozicije i ukoliko postoje zdrave snage u bosanskohercegovačkom rukometu, ne sutra, nego danas moraju se okupiti i sazvati vanrednu sjednicu Skupštine na kojoj će tim istim likovima, koji često posjećaju na junake iz crtanih filmova, uručiti kartu u jednom smjeru - što dalje od bh. rukometa.

A, zatim se istinski moraju uhvatii u borbu sa problemima. Famozni ID broj više ne smije biti izgovor za nerad. Politika, koja je bez ikakve sumnje, na mala vrata ušla u bh. rukomet, mora biti iz njega odstranjena jer gubimo svi, kako oni u Banjoj Luci, tako i oni u Doboju, Tuzli, Sarajevu, Mostaru i Ljubuškom. Omladinskom rukometu u globalu, samim tim i nacionalnim selekcijama, se mora pokloniti mnogo više pažnje. Okupljanja omladinskih selekcija svake prestupne godine su nas dovela u tešku situaciju i to je danas valjda jasno i pticama na grani.

Osim toga, Premijer ligi Bosne i Hercegovine treba dati mnogo veći značaj i nikako elitni rang ne smije biti kusur u svođenju računa lokalnih moćnika i čelnih ljudi bh. rukometa. A, Premijer liga je danas upravo to. Od 12 klubova i prvenstva koje je u regionu privlačilo najveću pažnju rukometnih zaljubljenika došli smo do prvenstva koje broji 16 pa 15 klubova i koje nikada u historiji nije bilo nekvalitetnije.

Ne tako davno bosanskohercegovački klubovi su imali zapaženu ulogu u evropskim takmničenjima, pa i onom elitnom Ligi prvaka. No, tada je Bosna i Hercegovina imala i kvalitetnu ligu, a danas su bh. klubovi prolaznici i u onim evropskim takmičenjima koja su kvalitetom nekoliko nivoa od Lige prvaka.

Naravno, posla je mnogo, no sigurni smo da u Bosni i Hercegovini i danas ima ljudi poput Nermina Salmana, Mire Purivatre, Stanislava Mucića... Samo im treba dati priliku.