Stigla prva službena reakcija u slučaju iranske rukometašice - šokantna je

Rukometašica nije mogla da izdrži pritisak, pa je jednostavno nestala, a kasnije se ispostavilo da je odlučila ostati živjeti u Španiji jer smatra da ona i njene saigračice nemaju budućnosti u Iranu gdje "muškarac uvijek vodi glavnu riječ".

Sada je stigla prva službena reakcija u ovom slučaju. Nekoliko dana nakon što je izbio skandal, predsjednica Rukometnog saveza Irana Alireza Pakdel kratko je komentarisala odluku 30-godišnje sportistkinje, a ta izjava je blago rečeno šokantna.

"Zbog onoga što je Bapiri napravila, svi sportisti u Iranu sada su u opasnosti da im se ne dopusti takmičenje na međunarodnim takmičenjima", rekla je Alireza Pakdel, prenosi voanews.com .

Posljednjih godina nekoliko je iranskih sportista zatražilo politički azil u drugim zemljama, a neki od njih su ove godine nasutpali na Olimpijskim igrama pod neutralnom zastavom.

Shaghayegh je nedavno otvorila svoju dušu u jednom intervjuu i sve ispričala, između ostalog i to kako su nju i njene saigračice namjeravali kažnjavati jer im je pao hidžab sa glave tokom utakmica.

Ona je, između ostalog, ispričala i ovo:

"Naša noćna mora počela je i prije odlaska na Svjetsko prvenstvo. Kada je objavljen popis pozvanih igračica, nedostajale su dvije najbolje rukomtašice koje imamo u Iranu. Bila sam šokirana. U početku sam mislila da je to samo greška Saveza. Konačno, kasnije se na ovu temu pojavio itekst u kojem se opravdano kritikovao izostanak dviju djevojaka. Ovaj tekst je podijeljen na društvenim mrežama i ja sam se složila sa onim što je napisano, zbog čega sam isti test 'lajkala', kao i neke druge rukomtašice. Sljedećeg dana predstavnik našeg Saveza je počeo da nas napada i da viče. Prijetili su nam da ni mi nećemo otići u Španiju na Svjetsko prvenstvo i da će nas maknuti sa spiska. Na kraju sam ja počela da govorim. Rekla sam da ne možemo tako biti tretirane zbog jednog lajka i zbog našeg mišljenja. Rečeno mi je da se moram ispričati, ali rekla sam da to ne mogu. Onda je počeo još jedan skandal. Jedan od naših trenera htio je da sve rukometašice koje su lajkale tekst budu smaknute sa spiska. Nakon dugih rasprava, vraćene smo na treninge, ali smo bile uznemirene. Lično sam se osjećala nemoćno, pogotovo jer mi je rečeno da imam dva dana da im pokažem da zaslužujem da idem na Svjetsko prvenstvo. Na kraju sam se spasila, ostala sam na spisku za Svjetsko prvenstvo", ispričala je rukometašica Irana.

Ona ne vidi budućnost u Iranu.

"Toliko je ograničenja za žene u Iranu... Ne znam ni kako da vam to objasnim. Mnogo patimo u Iranu. U iranskom društvu postoji ogromna razlika između muškaraca i žena. Navest ću vam jedan primjer koji nema veze sa sportom. Moju susjedu u Iranu redovito je tukao muž. Kad je konačno podnijela tužbu protiv njega, sudac joj je rekao: "Gospođo, u Iranu vas muž ima pravo tući jednom godišnje". Nakon tog odgovora ta žena je odustala od razvoda, adsvokata, svega. Bila je tako šokirana".

"Odbila sam da se vratim u Irtan jer se tamo događa nešto loše da to ne mogu prihvatiti. Želim negdje da idem. Na našoj prvoj utakmici na SP-u protivnik mi je nesvjesno tokom meča skinuo veo s glave. Ne možete ni zamisliti kako me je nakon toga nagrdio selektor, iako se kasnije događalo to i drugim igračicama. Druge je mirno upozoravao da paze na to da im ne padne veo s glave, a na mene se derao. Jednom sam šetala gradom sa ekipom i ispod vela su izašla dva pramena kose, on je počeo da vrišti. Rekla sam mu da mi u Iranu na silu moramo da prihvatimo hidžab, iako se ne slažemo s njim, ali ovdje, tokom utakmica, nisam bila kriva. Slučajno me protivnik povukao i veo mi je spao. Sve u svemu, ne mogu da prihvatim da me tako tretiraju, zato sam zatražila azil i odlučila da ostanem u Španiji.