Zasviraše trube, završi se boj · Kolumna

Kao što smo bili u čudu da je neko stao na put Nadalu i Federeru, tako se danas čudimo što je NEŠTO stalo na put Novaku. "Ne znam šta da očekujem. Ne očekujem ništa. Suočavam se sa različitim izazovima u svojoj igri i zdravlju. Mnogo je ljudi koji me podržavju, ali nažalost nisam na nivou na kojem bi oni voljeli da me budem. Tako je kako je, život ide dalje", čudno je prokomentirao Novak posljednji poraz od 47. igrača svijeta, Benoita Pairea. Jasno je da onaj Novak od prije dvije godine ni u snu ne bi izgubio od 47. tenisera svijeta, ali danas je to gotovo normalna stvar.

Kada je u pitanju tenis, za života ću pamtiti tri stvari. Nemoć Stana Wawrinke u finalu Ronalda Garrosa 2017. godine, poraz Andyja Roddicka u finalu Wimbledona 2009. godine i kraj vladavine Novaka Đokovića. To su tri stvari koje proučavam, a evo i zašto...

U jednom trenutku života sam mislio da je Stan Wawrinka nepobjediv kada dođe do finala Grand Slama. Ne samo zbog toga što je to i statistika pokazivala (tri pobjede u tri odigrana finala do tada), nego zato jer je na tim turnirima igrao najbolji tenis koji sam u životu vidio. Baš tako kako sam mislio da treba igrati da bi bio nepobjediv igrao je na Roland Garrosu prošlog ljeta. Došlo je finale i ja sam bio ubijeđen da ga ni dva Nadala s druge strane ne mogu zaustaviti. Kad ono - puf, poigra se Rafa sa Stanom. Na Stana sam do tada gledao kao na svemoćno biće, ali kada sam ga vidio da grize lopticu početkom drugog seta, shvatio sam da je i moj idol nekada kao ja - nemoćan. Možda je ludo ovo izjaviti, ali taj trenutak mi je promijenio pogled na svijet. Život učini da povjeruješ da sve je moguće, a nije.

Drugi meč koji pamtitim je onaj sa Wimbledona iz 2009. godine - Roger Federer vs Andy Roddick. Bio je to dan kada je Roddick shvatio da mu se životni san neće ispuniti. Prevrnuo sam Google kako bih našao fotografiju tri sekunde nakon posljednjeg poena kada Roddick baca reket prema svojoj stolici, ali nisam je našao, pa otiđoh na Youtube i napravih print screen. Roddick se borio četiri sata i 17 minuta, uzeo je 39 gejmova Federeru u finalu Wibledona, ali nije dobio meč. U trenutku kada je bacio reket prema svojoj stolici bilo mu je jasno da nikada neće osvojiti Wimbledon. Nakon meča je izjavio: "Imam osjećaj da sam bacio frižider prema njemu, ne bih pobijedio". Dakle, ako ste se nekada pitali kako izgleda čovjek koji nije uspio ispuniti životni san (barem sa leđa), možete pogledati na fotografiji iznad. 

Treća stvar, pad Novaka Đokovića. Da se razumijemo, Novak je jedan od najvećih tenisera svih vremena. Da nabrojimo neke od njegovih uspjeha:

Pored ovih brojki dodat ćemo da je jedan od najboljih tenisera svih vremena Pete Sampras na kraju 2011. godine rekao da je Đokovićeva sezona najbolja koju je vidio u životu i da je to jedno od najvećih dostignuća ikada u svijetu sporta. Četiri godine kasnije Novak je odigrao također nestvarnu sezonu, ali godinu poslije uslijedio je pad.

Moć psihe

Đoković i njemu slični je čovjek koji je zaradio tokom karijere preko 100 miliona eura. Za njega je čuo cijeli svijet i njegovo je razmišljenje na potpuno drugom nivou od običnih smrtnika. Posve je jasno da je potrebna čelična psiha kako bi sebe ubijedili da možete zaraditi preko 100 miliona eura, jer ako sebe ne ubijedite, nećete ih ni zaraditi. Novaka danas može komentarisati i komentariše svako. "Novaku se više ne igra, ali mora zbog Lacostte", jedan je od komentara iz sfere 'van pameti'. Pa, je li moguće da čovjek koji je u karijeri zaradio toliko novca može biti primoran da igra ako mu se ne igra? Ima li veze sa mozgom da Novak igra zbog nekoga ili nečega? Koliko je realno da neko ko sjedi kući i gleda odakle se vedri i oblači zna bolje od Novaka da ne treba jesti samo vegetarijansku hranu? To je sigurno najveći Novakov poraz. Da ga ovakvi komentarišu...

Dakle, Novakova psiha je jasno kilometrima ispred psihe običnog čovjeka. On je tokom ere Rogera Federera i Rafaela Nadala bio prvi teniser svijeta i jedini je, uz Murrayja, koji je to uspio u proteklih 15-ak godina. Dakle, on je jedan od dva tenisera koji se rodio u slično vrijeme kao Federer i Nadal kojem su oni gledali u leđa. Odmah dodajmo da Murray nikada nije bio dominantan u odnosu na pomenuti dvojac. Federer ima 14-11 protiv njega, a Nadal 17-7. S druge strane, Novak je bolji od obojice. 26-24 protiv Rafe i 23-22 protiv Federera. Nole je osvojio 12 Grand Slamova, Andy tri. Dakle, ne mogu se porediti. Federer je u posljednje četiri godine izgubio tri Grand Slam finala, svaki put od Novaka, a tokom karijere je samo jednom pobijedio Đokovića u finalu Grand Slama, a kažu da je najbolji svih vremena. Ne osporavam ja to, ali zamislite da imate više pobjeda u međusobonim duelima protiv najboljih svih vremena, a odigrali ste 45 mečeva. Vrijedite nešto, zar ne? Onda, kako se moglo desiti da Đoković propadne?

Novak traži odgovor na ovo pitanje. Možda ga nikada neće naći. Ovo je samo dokaz da je psiha čudo nad čudima. Evo kako ja na to gledam. Bez obzira na sve što ste uradili u životu, nebitno da li je riječ o sportu ili nekom drugom poslu kojim se bavite, kada uslijedi pad, naprosto se moraš zapitati: "Mogu li ja to ponovo?". Nema te psihe koja može podnijeti takav pad koji se desio Novaku. Taj čovjek skoro dvije godine nije osvojio nijedan vrijedniji turnir, počeo je da gubi u prvim mečevima na Mastersima i samo ako je lud nije se do sada zapitao: "Mogu li ja ovo ponovo?". Vjerovatno ovih dana sumnja u svaki svoj potez. Sve mu je sumnjivo, način na koji izlazi na teren, servira, razmišlja...Ako dvije godine nije osvojio nijedan bitniji turnir, samopouzdanje mu je palo na niske grane, a sigurno ga najviše ubija to što ni sam sebi ne može objasniti šta se dešava i hoće li to stanje prestati. Novak je, naravno, pametan momak, a svaki pametan momak bi u ovom trenutku barem jednom pomislio da se više nikada neće vratiti u vrh. Stvari za njega stoje ovako - to je isti taj Novak koji je svojevremeno vedrio i oblačio teniskim terenima, to su isti protivnici koje je pobjeđivao, isti turniri na kojima je igrao, ali sada više ne može da ih pobijedi, već oni pobjeđuju njega u prvim kolima. Psiha tu ima uticaja, sigurno...

Ako nikada ne pronađemo odgovor zašto je Novak pao, uvijek možemo da bubnemo staru narodnu: "Ničija nije do zore gorjela".