Iako je 90. rođendan FK Željezničar zvanično 19. septembra, Uprava sarajevskih plavih je odlučila cijelu tekuću godinu proglasiti slavljeničkom, pa će tako večeras u Holiday Innu biti organizirana "Plava noć".
Proslava jednog ovakvog jubileja prava je prilika da se malo podsjetimo na više nego bogatu povijest jednog kluba koji je nastao 19. septembra 1921. godine u vrijeme kada su samo najhrabriji mogli krenuti u osnivanje fudbalskog kluba, a posebno jednog kluba koji je bio, a i danas je takav, radnički.
Sama pomisao da se u to vrijeme, teško vrijeme za radničku klasu, krene u formiranje radničkog fudbalskog kluba bila je velika hrabrost, a samo formiranje kluba bilo je nešto za što ne postoji riječ kojom bi se opisao takav čin. Međutim, Dimitrije Dimitrijević i njegove radne kolege nisu razmišljale tako. Da jesu danas ne bismo svjedočili 90. rođendanu Željezničara.
Tada je u Sarajevu postojalo nekoliko klubova, a svi oni su imali svoju pripadnost. Jedni s bili srpski, drugi hrvatski, treći bošnjački, dok je novoformirani FK Željezničar bio klub radničke klase, klub koji nije imao ni vjeru ni naciju. Prvu zvaničnu utakmicu plavi su odigrali protiv SAŠK Napretka i izgubili rezultatom 5:1. Međutim, najvažnije je bilo da je klub krenuo sa radom.
Poteškoće kroz cijelu historiju
Željo je kroz svih svojih 90 godina prolazio kroz teška vremena. Početkom Drugog svjetskog rata Željezničar je naišao na poteškoće, naravno, kao i svi drugi sportski kolektivi u gradu, ali je završetkom rata rad u klubu ponovo aktiviran. Te 1946. godine Željezničar se našao u još jednom problemu.
U gradu je formiran FK Torpedo, a odlukom vlasti igrači Želje su morali pristupiti novoformiranom klubu. Jedini koji je imao hrabrosti reći "ne" tadašnjim vlastima bio je Joško Domorocki. Željezničar nije imao ni svoj stadion, pa se često morao seliti. Igrali su plavi na Čengić Vili, u Pofalićima, na Skenderiji, Marijin Dvoru, sve dok 13. septembra nije otvorena Grbavica. Željo je u prvoj utakmici na svom stadionu savladao ekipu Šibenika rezultatom 4:1.
Željezničar je imao sjajne igrače poput Ivice Osima, Miše Smajlovića, Ilijasa Pašića i mnogih drugih, ali nije uspio ostvariti značajniji rezultat sve do 1971. godine. Tada je Željo konačno priredio veliko slavlje svojim navijačima koji ga nikada nisu napustili.
Konačno je sunce zasjalo plavom bojom
Sjajna generacija Želje (Bukal, Katalinski, Hadžiabdić, Sprečo, Jelušić, Janjuš i drugi) predvođena trenerom Milanom Ribarom osvojila je u sezoni 1971/1972 prvi naslov prvaka Jugoslavije u historiji, a u istoj sezoni su plavi dogurali i do četvrtfinala Kupa UEFA. Nepremostiva prepreka za Želju bio je mađarski Ferencvaroš.
Željo je postao prvak, ali nažalost ne na svojoj Grbavici, jer se tada renovirala, pa je Željo igrao na gradskom stadionu na Koševu. Samo pet godina kasnije Željo je ispao iz Prve savezne lige, ali se odmah vratio. Sljedeći veliki rezultat bilo je finale Kupa Maršala Tita u Beogradu 1981. godine kada je od plavih bolji bio mostarski Velež.
Četiri godine kasnije Željezničar je napravio najveći rezultat na međunarodnoj sceni. Trener Ivica Osim je tada na raspolaganju imao možda i najbolju ekipu u historiji kluba. Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Čilić, Bahtić, Ćurić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić, Samardžija dogurali su do polufinala Kupa UEFA, samo dvije minute su ih dijelile od velikog finala protiv Real Madrida, ali je Čuhaj pogodio za Videoton i odveo mađarski klub u finale.
Ponovo ispočetka
Sedam godina nakon Videotona naša zemlja se našla u strašnom ratu, pa je i djelovanje Željezničara zamrlo. Svi važni igrači su otišli u inostranstvo, ovi mladi što su ostali trenirali su u dvoranama, a oni koji su imali dovoljno godina da budu u vojsci priključili su se odbrani zemlje od strašne agresije.
Stadion Grbavica je zapaljen, a sa njim i veliki broj vrijednih eksponata i trofeja kluba. Međutim, Željo nije umro, Željo se digao iz pepela i vrlo brzo postao još veći i još jači. Početkom 1996. godine Željo se vratio na Grbavicu i odigrao derbi protiv Sarajeva 1:1. Prvi igrač koji je nakon rata postigao pogodak na Grbavici bio je Bulend Biščević.
Samo dvije godine kasnije Željezničar je ostvario najveći uspjeh u samostalnoj državi BiH. U finalu doigravanja za prvaka naše zemlje plavi su golom Hadisa Zubanovića u 90. minuti stigli do pobjede nad Sarajevom 1:0 i tako po drugi put u historiji postali prvaci.
Tu nije bio kraj radostima navijača Željezničara. Tri godine kasnije Željo pod vodstvom Amara Osima osvaja duplu krunu, a godinu kasnije još jednu titulu i igra treće pretkolo Lige prvaka. Željo je izbacio islandski Akranes, norveški Lilestrom, ali je stao na posljednjoj prepreci na velikom engleskom Newcastle Unitedu.
Nakon toga je uslijedilo sušno razdoblje od šest sezona, a onda je na klupu ponovo sjeo Amar Osim i odveo ekipu do naslova prvaka, dok je u finalu Kupa od plavih bolji bio Borac. U aktuelnoj sezoni je Željezničar ponovo u utrci za naslov prvaka, a bolji poklon za 90. rođendan kluba navijači ne bi mogli ni zamisliti.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
