Na Kapiji je teško ranjen jedan od osnivača Fukara

U masakru na Kapiji ubijena je 71 osoba, dok je teže ili lakše ranjeno blizu 200. Devetnaest godina poslije najtužijeg događaja u istoriji grada tuga i bol za prekinutom mladosti ne blijedi. I nikad neće izblijediti, jer je dotadašnji Dan mladosti nakon 25. maja 1995. godine u Tuzli Dan žalosti. Na Kapiji su poginuli sportisti Enko Alagić, Amir Đuzel, Samir Čirak, Nedim Rekić...

Na Kapiji je poginuo jedan od osnivača tuzlanske navijačke grupe Fukare Azur Jogunčić, dok je teško ranjen, također jedan od osnivača, Asim Hadžiselimović. Skoro dvije decenije poslije masakra na Kapiji, Asim Hadžiselimović kaže kako se ne voli prisjećati događaja koji mu je u potpunosti promijenio život.

„Geleri granate pogodili su me u desnu nogu. Uspio sam nekako dopuzati do haustora, a onda sam prevezen na Gradinu. Ljekari su uspjeli spasiti moju nogu, ali sam prvi put iz kreveta i bez štaka ustao 1997. godine u jednoj danskoj bolnici“, kaže Asim Hadžiselimović.

Asim Hadžiselimović je slovio za najvatrenijeg navijača „crveno-crnih“. Kao srednjoškolc, kako kaže, sa šipke je vodio navijanje. Išao na gostovanja, pratio događanja na tifo sceni ex-yu.

„U tim prijeratnim godinama sjećam se navijanja na utakmici s Bosnom. Na toj utakmici naš Asim Alić – Lija opalio je šamar Sirku iz Hordi zla. Također, sjećam se da su jednom momci iz BBB-a pogriješili put i stigli nama ravno na noge. Tada je bilo svega. Mi smo najviše nastradali u Banjaluci, nekako pred rat, kada nas je tukla tadašnja milicija, a spašavao nas naš fudbaler Dragoslav Kostić - Kole“, prisjeća se Asim Hadžiselimović.

Tuzlanske Fukare u najboljim odnosima, prema riječima Asima Hadžiselimovića, bile su sa zeničkim Robijašima. Sa Hordama zla tuzlanski navijači nikada nisu bili bliski, kao ni sa mostarskim Red Armyjem.

„Izuzetno sam cijenio, a i bio sam prijatelj sa Dževadom Begićem – Đildom. Kakva je to ljudina bila, a užasno me je pogodila vijest o njegovoj smrti. Sjećam se da je on 1990. godine prvi donio zastavu SDA na jug. Niko mu nije mogao ništa, a on se nije plašio ama baš nikog“, govori on.

Asim Hadžiselimović je u dva navrata napuštao rodni grad. Prvi put nakon ranjavanja u Danskoj ostaje do 2000. godine, a potom je s porodicom u tu zemlju otišao 2003. godine.

„Poslije tri godine ponovo se vraćam u Tuzlu sa suprugom Selmom i sinom Evelom. Nisam mogao izdržati više bez rodnog grada, bez Slobode, bez moje raje. Kada ujutro otvaram radnju pozdravim se s 200 mojih sugrađana, a dnevno sa njih 20-ak pijem kafu. Masakr na Kapiji me je promijenio, okrenuo sam se vjeri... Godine prolaze, nabrojali smo ih već 19, a moja poruka glasila bi da pamtimo i opominjemo“, kaže Asim Hadžiselimović, jedan od osnivača navijačke skupine Fukare, koji je teško ranjen u granatiranju Kapije.