Da li je Red Bull Racing i dalje najbolje mjesto za talente u F1 ili postaje njihova noćna mora? · Komentar

Lista vozača koje je Red Bull ili njegova sestrinska ekipa zamijenila tokom sezone je duga – Christian Klien, Scott Speed, Sebastien Bourdais, Daniil Kvjat (dva puta), Pierre Gasly, Nyck de Vries, Daniel Ricciardo.

Sada joj se pridružuje i Liam Lawson, s neslavnim rekordom – nikad brže jedan Red Bullov vozač nije ostao bez prilike u glavnom timu.

Dati mu samo dvije trke, i to na stazama koje su mu bile potpuno nove, čak i za Red Bullove standarde, djeluje šokantno.

Kada su novinari u Šangaju razgovarali s Helmutom Markom i prenijeli mu Lawsonovu izjavu – "Treba mi više vremena u bolidu, ali znam da ga nemam" – Marko je kratko odgovorio: "U pravu je."

To možda nije bio odgovor koji je Lawson želio čuti, ali savršeno oslikava Red Bullovu filozofiju: iskrenost i direktnost, ali i brutalna selekcija koja mentalno testira vozače do krajnjih granica.

Gotovo svi s liste smijenjenih vozača prošli su sličnu sudbinu – telefonski pozivi u ranim jutarnjim satima, neočekivani odlasci, pa čak i slučaj Nycka de Vriesa, koji je tek mjesecima kasnije saznao da ga je Marko nazvao "najvećom greškom u karijeri".

Red Bull se ne boji donositi brze odluke kada stvari ne idu po planu, a jedini izuzetak posljednjih godina bio je Sergio Perez. Strpljenje koje je Perez dobio bilo je više rezultat njegovih sponzorskih ugovora nego učinka na stazi.

Kako se pokazalo u slučaju Lawsona, stvarni problem možda nije ni u vozaču, već u izuzetno zahtjevnom bolidu – nešto na što je i Max Verstappen često ukazivao kada se govorilo o Perezovim nastupima.

Ipak, može se i drugačije posmatrati. Christian Horner je u Kini naglasio da Red Bull ima "odgovornost" prema Lawsonu. To bi moglo značiti da je trebao dobiti više vremena u glavnom timu, ali i da ga je Red Bull zaštitio od nemoguće situacije – pokušaja da se nosi s Verstappenom u istovjetnom bolidu.

Povratak u okruženje s manjim pritiskom i lakšim bolidom mogao bi mu dugoročno spasiti karijeru u Formuli 1.

Primjer Antonellija: TPC testiranja i dugoročni plan

Red Bullov pristup juniorskim vozačima znatno se razlikuje od drugih F1 timova. Primjer Andrea Kimija Antonellija to najbolje pokazuje.

Kada je Mercedes u Monzi objavio da ga uvodi u tim, Toto Wolff je izjavio: "Pet minuta nakon što mi je Lewis rekao da ide u Ferrari, već sam donio odluku." Međutim, realnost je bila nešto drugačija – samo sedmicu ranije u Zandvoortu, Wolff je još uvijek razmatrao mogućnost dovođenja Verstappena.

Za razliku od Red Bulla, Mercedes je Antonelliju osigurao obimnu pripremu – mladi Italijan je prošao više od 9.000 km testiranja na starijim F1 bolidima (TPC). S druge strane, Lawson je imao samo promotivni dan u Abu Dhabiju i test u Silverstonu s RB20.

Štaviše, na postsezonskom testiranju u Abu Dhabiju vozio je bolid Racing Bullsa, dok su Tsunoda i Isack Hadjar testirali Red Bullove bolide – iako je već tada bilo jasno da će Lawson dobiti šansu u glavnom timu.

Iako nije bio potpuni debitant sa 11 odvoženih trka, manjak obimnijeg testnog programa ostaje zanimljiv faktor, posebno jer su slične pripreme bile ključne za uspjehe drugih vozača.

Oscar Piastri je imao veliku korist od opsežnog testiranja s Alpineom (iako ga je McLaren na kraju preoteo), a Ferrari je Lewisu Hamiltonu omogućio ranu prilagodbu na njihovu mašinu još prije debija u 2025.

Red Bull akademija i promijenjeni pejzaž

Dugi niz godina Red Bullova najveća prednost u razvoju vozača bila je brzina – kako brzo može dovesti talente u F1. Čak sedam vozača na trenutnoj F1 gridu prošlo je kroz Red Bullov sistem. To je impresivna statistika koja dokazuje prilike koje tim nudi, ali i visoku stopu rizika. Red Bull favorizira brze tranzicije, često uz pritisak da se odmah pokažu rezultati, iako je prelazak iz kartinga u jednosjede vrlo zahtjevan.

Međutim, vremena su se promijenila. Nekada je Red Bull bio jedini tim koji je toliko ulagao u mlade talente, ali sada su i drugi krenuli tim putem. Ove sezone u F1 su debitovala čak šestorica novajlija, a primjer Olivera Bearmana u Ferrariju pokazao je da je moguće isporučiti rezultat, čak i bez prethodnog iskustva u F1 bolidu.

Danas Red Bull više nema monopol nad brzim usponom talenata u Formule 1. Uz Ferrari Driver Academy (odakle dolazi Charles Leclerc), ozbiljna ulaganja u razvoj vozača sada dolaze i iz Mercedesa, Alpine, McLarena i Williamsa.

Naravno, Red Bull i dalje ima vrhunski uspjeh u kreiranju šampiona – od Sebastiana Vettela do Maxa Verstappena. Međutim, od dolaska Verstappena i Carlosa Sainza 2015. godine, najveći mladi talenti češće su se pojavljivali izvan Red Bullovog sistema: Leclerc (Ferrari), Norris (McLaren), Russell i Antonelli (Mercedes), Piastri (Alpine/McLaren).

Da li percepcija sada igra veću ulogu nego ikada?

U današnjoj hiperkompetitivnoj potrazi za mladim talentima, Red Bull mora ostati najprivlačniji put ka F1 – ne samo zbog toga koliko brzo može dovesti vozače u sport, već i zbog načina na koji ih podržava nakon što tamo stignu.

Otpustiti vozača iz glavnog tima nakon samo dvije trke šalje poruku koja neće dobro odjeknuti kod sljedeće generacije talenata.

Ako mladi vozači u kartingu imaju ponude iz različitih juniorskih programa, odluke poput one o Lawsonu mogle bi biti faktor u njihovom izboru. To je percepcija koju Red Bull mora uzeti u obzir, pogotovo ako Verstappen jednog dana odluči napustiti ekipu.

Red Bull je nekada imao jasan plan sukcesije, ali sada postoji dosta posla kako bi se vratili na stare staze uspjeha – ne samo na stazi, već i u razvoju mladih talenata. Jer u svijetu u kojem se konkurencija za mlade vozače zaoštrava, loš imidž može donijeti dugoročne posljedice.