Test Volkswagen e-Up

Električna auta u zadnjih par godina su prestala biti novost, postala su dio naše svakodnevnice, izašla su iz stručnih okvira i specijaliziranih automobilskih krugova, i postali su tema razgovora u poluvremenu utakmice ili uz večeru sa prijateljima i familijom. Čak i kod nas, krug ljudi koji je došao u dodir sa električnim automobilima je sve veći, tako da takvi razgovori više nisu o imaginarnim Tesla S modelima već i o sasvim „ovozemaljskim“ modelima poput Zoe ili e-Golfa. Već u nabrajanju ovih modela vidi se drugačiji pristup električnim vozilima kojim je krenuo Volkswagen – umjesto da razvija posebne modele električnih vozila, VW se opredijelio da u svojim dobropoznatim modelima Up i Golf ponudi potpuno električni pogon. Vizuelno, ovi modeli najlakše se prepoznavaju po obimnim plavim detaljima i neobičnim dizajnom točkova, čime se razlikuju od konvencionalno pogonjenog Golfa i Up-a.

Ovim pristupom su nama novinarima olakšali posao, tako da se možemo fokusirati samo na tehnologiju, dok su vozačima ponudili sjajan način direktne usporedbe sa konvencionalnim modelima, bilo da oni imaju benzinski bilo dizelski motor, što nije slučaj kod velike većine drugih modela EV na tržištu, na primjer spomenute Tesle ili recimo modela koji dolaze iz koncerna Renault Nissan. Tako je nama na test stigao e-Up, automobil koji je kombinacija dobro poznatog modela kojeg svakodnevno viđamo u saobraćaju, i pogona koji će biti važan dio naše budućnost. A kako budućnost treba shvatiti ozbiljno, onda ćemo tekst o prvom EV kojeg je redakcija SportSport dobila na test pisati što jednostavnijim i razumljivijim jezikom.

Ovaj put o Volkswagen Up je dovoljno reći da se radi o iznimno uspješnom modelu, koji djeli karakteristike sa većom braćom iz brenda, pa ostavlja jednaki dojam temeljite i čvrste izrade, prostrane unutrašnjosti gdje se čak i velike dječije sjedalice komotno instaliraju, i gdje je udobnost dodatno unaprijeđena odličnim sjedištima i sjajnim ovjesom koji ne odaje da se radi o malom autu. Ako tome dodamo skoro potpunu tišinu koja vlada u e-Up, bez obzira na ugrađenu opciju „elektronski zvuk motora“ kao jednu od stavki sa liste dodatne opreme, u vožnji se zapravo čuje samo šum (u našem slučaju) zimskih guma.

Za one koji se manje razumiju u tehnologiju ovih vozila, odmah da pojasnimo: e-Up je tzv. električno vozilo (electric vehicle, EV), i to znači da nema nikakav motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, već se pogoni isključivo putem elektromotora koji pogonsku energiju crpi iz baterije. Da budemo banalni, e-Up koristi jednako „gorivo“ kao i mobitel na kojem (najvjerovatnije) čitate ovaj tekst! Dakle radi onoliko dugo koliko ste napunili bateriju, i ne posjeduje motor čak ni neke mikro veličine koji bi mu mogao pomoći da se kreće. Ako govorimo o brojkama, snaga tog elektromotora je 60 kW, što izraženo u tradicionalnoj mjeri za snagu automobilskih motora iznosi 82 KS, a taj elektromotor koji svojom snagom odgovora snazi recimo 30 prosječnih kućnih klima-uređaja pogoni cijeli set baterija koje zajedno imaju 18,7 kWh. To dvoje, smješteno u VW e-Up omogućava realni domet u našim uslovima od 120 - 150 km, kada vožnju započnete sa punom baterijom. Jednako kao i kod uobičajenih motora, ako vozite većom brzinom ili ako naglo ubrzavate, i ovdje će potrošnja biti veća i samim tim domet značajno kraći. Sa druge strane, za razliku od običnih auta, EV auta imaju mogućnost da ovisno o konfiguraciji dionice donekle i povećaju svoj domet: prilikom kočenja ili vožnje nizbrdo, elektromotor koji inače pogoni auto postaje dinamo jednak onom na nekadašnjim biciklima, i tako puni bateriju. VW nije stao tu, već je ponudio vozačima da sami odaberu između tri različita nivoa rekuperacije (kako su nazvali proces samopunjenja baterije), tako da vozač može sam putem ručice automatskog mjenjača odabrati viši nivo rekuperacije i tako postići snažnije punjenje baterije putem jačeg kočenja motorom. Da bi potpuno iskoristio kinetičku energiju auta u pokretu, VW je podesio e-Up da što je moguće više koči motorom, a što manje kočnicama, te na taj način koristi svako usporenje vozila za rekuperaciju, bilo da se radi o kočenju ili vožnji bez gasa.

Zahvaljujući tome da se dopunjena baterija odmah na centralnom LCD ekranu prikaže kroz dodatne kilometre dometa, rekuperacija vrlo često posluži vozaču da razbije monotoniju vožnje, pa se tako igrajući podešavanjima rekuperacije, kočenjem i brzinom usporenja vozač može zabavljati i recimo svakodnevno oborati vlastiti rekord na poznatoj dionici koju prelazi često. Naravno, igranje sa procesom rekuperacije dolazi na red vozaču tek nakon što iscrpi glavno obilježje EV: trenutačno dostupan maksimalni obrtni momenat. O obrtnom momentu više-manje znamo sve, izražen je u Nm, i otprilike ga u osjetimo kao ono što tegli auto uzbrdo ili što povuče auto naprijed kada krenemo u preticanje pri nižim brzinama. E sad, dok uobičajeni motori moraju generisati obrtni momenat, što čine nakon što vlastitom snagom savladaju otpor vozila (tj inerciju) i dostignu određeni broj obrtaja, kod električnih vozila cjelokupni obrtni moment je dostupan trenutačno, iz mjesta.

Vožnja EV je svijet do sada vozačima nepoznat, osjećaj ubrzanja bez zadrške je sasvim drugačiji, pa tako i u slučaju e-Up koji mada nominalno 0-100 km/h ubrzava za 12,4 sekunde, sve to radi na sasvim drugi način i kod putnika ostavi dojam ubrzanja sličnog kao kod propadanja aviona. Međuubrzanja su još dojmljivija, na neki način ih možemo okarakterisati neočekivano silovitim za elektromotor od nominalnih 60 kW, tako da se potpuno nesvjesno vozač na cesti počinje igrati sa performansama: odlično ubrzanje, iznimno nisko težište zbog baterija smještenih u pod vozila, jednobrzinski automatski mjenjač koji oponaša beskonačni CVT pogon kao kod skutera i kočenje značajno pojačano elektromotorom učini vožnju e-Up vrlo zabavnom, toliko da će način na koji se dešavaju promjene brzine bilo kočenja bilo ubrzanja učiniti da vozač vrlo brzo zaboravi da vozi automobil čija je maksimalna brzina za današnje vrijeme vrlo skromnih 135 km/h.

Vozaču su na izboru tri glavna programa vožnje, Normal, Eco i Eco+, koji se razlikuju u načinu kojim će se trošiti baterija, pa tako recimo maksimalna brzina opada sa 135 km/h na 120 km/h u varijanti Eco, dok je u Eco+ modu svega 95 km/h. Zauzvrat, Eco+ omogućava domet uvećan za otprilike 30% u odnosu na Normal mod. Takav povećani domet ima svoju cijenu na jednom pomalo neočekivanom mjestu, a to je da Eco+ mod zapravo gasi sistem grijanja ili hlađenja, kao i klima uređaj, koje tretira kao nepotrebne potrošače. Nakon što domet spadne ispod 30 km, Eco+ mod se pojavljuje kao obavezan, tako da će se do prvog slijedećeg punjača putnici voziti bez grijanja ili hlađenja bez obzira na vanjske uslove. Kako su nam u vrijeme testa vladali umjereni vremenski uslovi, nismo bili u prilici testirati kako zimske hladnoće ili ljetne vrućine utiču na domet, ali upravo u postupanju Eco+ programa vožnje možemo pretpostaviti da će korištenje klima uređaja ljeti značajno skratiti domet e-Up.

Kada je punjenje u pitanju, VW e-Up podržava oba danas najzastupljenija načina, konvencionalni putem obične „kućne“ AC utičnice od 220V, gdje punjenje traje cca 9 sati, pa smo tako bateriju sa 1/3 dopunili na 100% kapacitet za nekih 7 sati, ili putem nekog od namjenskih DC chargera koji dok je pune snagom do 22kW mogu bateriju napuniti na 80% za svega 30 minuta. Sam proces je jednostavan, izvadite jedan od dva odgovarajuća kabla iz prtljažnika, ovisno da li punite kućnoj utičnici ili na punjaču, uključite ga u ulaznu utičnicu koja se nalazi pod standardnim poklopcem rezervoara goriva a koja će ujedno kabel zabraviti protiv krađe onda kada je auto zaključan, dok drugi kraj kabela ide u utičnicu kućne instalacije odnosno onu od EV punjača.

Nepostojanje „alternativnog“ ili hibridnog pogona čini EV interesantnim, ali vozače tjera na svakodnevno planiranje, i to će tako ostati bez obzira na ponuđeni domet, jer će sa većim dometom i disciplina dopunjavanja baterije očekivano slabiti (opet imamo mobitele kao odličan primjer iz svakodnevnice), pa će vozači često biti u situaciji da negdje neće moći neplanirano otići jer neće imati baterije. U testiranju maksimalnog dometa mi u redakciji smo do ciljanog punjača došli sa preostalih svega 3 km dometa, što je cca 2% baterije, uz svu moguću signalizaciju sa bord computera da se vozimo sa jako ispražnjenom baterijom, i u jednom trenutku je izgledalo da ćemo se morati zaustaviti pred nekim cafeom ili prodavnicom i ljubazno zamoliti da nam dozvolje da priključimo punjač. Kako se spuštala večer, zadnjih 20-ak kilometara prevezenih bez grijanja su samo nagovijestili kako bi neprijatan bio scenario ispražnjenje baterije negdje na usamljenoj lokaciji, bez struje za punjenje. Električna vozila jednostavno traže disciplinovano korištenje, uz poznavanje dostupnih načina za punjenje. Daljnjim razvojem mreže punjača korištenje EV će biti olakšavano, veličina teritorija u kojem nema punjača će biti sve manja i manje, ali i dalje će korištenje čisto električno pokretanih vozila morati biti unaprijed planirano. Ali, vjerovatno je tako bilo i pionirima koji su početkom prošlog vijeka i sve do masovne motorizacije mijenjali konjske zapreke prvim automobilima sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem, jer ne trebamo zaboraviti da ni današnja mreža benzinskih stanica nije nastala preko noći, već se gradila kroz period od 60-70 godina.

Samim tim, nemojte očekivati da električna vozila neće biti dio naše budućnosti. Bez obzira na trenutačnu visoku cijenu, uz koju se o isplativosti može govoriti tek uz obilne državne subvencija (VW e-Up košta 46.900 KM do registracije), napredak tehnike i sve veći broj vozila će neminovno dovesti do toga da se EV svojom cijenom i isplativošću približe dizelskim ili benzinskim modelima, i to puno skorije nego mnogi misle. Stoga, iskoristite novu tehnološku revoluciju koja je pred nama, i probajte kako izgleda vožnja električnog vozila poput e-Up, jer smo mi sigurni da će vam se dopasti.