12 Orlova protiv 12 Cesur yureka

Četiri reprezentacije su ostale, četiri potpuno drukčije reprezentacije od onih koje smo navikli gledati. OK, SAD smo navikli gledati u završnicama, ali ovaj put su došli s igračima koji su potpuno prihvatili evropski stil košarke, a usput zadržali fizičku nadmoć koja ih krasi u NBA. Ostale tri reprezentacije su posebna priča.

Sve tri reprezentacije se nalaze prvi put u polufinalu. Bogdan Tanjević je reprezentaciju preuzeo 2004. godine i krenuo u proces podmlađivanja sa samo jednim ciljem – medalja u Istanbulu. Još jedna pobjeda njega i njegove momke dijeli od ispunjenja tog cilja. Litvanci su također pdmladili reprezentaciju, ali silom prilika, jer su Šaras, Ramunas, braća Lavrinovič i ostali imali prečeg posla od igranja za domovinu.

Srbija je kao i prethodne dvije reprezentacije podmladila tim, ali iz trećeg razloga. Srpski košarkaški inkubator godinama proizvodi vrhunske košarkaše, pa je pojava Teodosića, Rašića, Bjelice, Veličkovića, Markovića, Tepića natjerala Dudu Ivkovića da se zahvali nekim fantastičnim igračima poput Vujanića ili Rakočevića kako bi se stvorilo mjesto pomenutim mladićima.

Od četiri reprezentacije koje su stigle do polufinala jedino Srbija ima zabilježen poraz u dosadašnjih sedam utakmica i to protiv Njemačke, koja, usput rečeno, nije prošla grupnu fazu. SAD su odigrale nekoliko lakših treninga, te se namučile protiv Brazila i Rusije. Turci su bili najdominantniji, jedino je Portoriko živio cijelu utakmicu, dok su svi ostali proivnici, uključujući Grke, Francuze i Slovence, padali do poluvremena. Litvanija je dobila Španiju u grupi i poslala u povijest Argentinu, koju nikad više nećemo gledati u sastavu iz Turske. 

Dudini mladići protiv 17. 000 Turaka

Polufinale između Amerikanaca i Litvanaca ne donosi toliki naboj koliko ono drugo između Turaka i Srba. Atmosfera u turskim i srbijanskim medijima je zaista užarena uoči velikog duela u Sinan Erdem domu. Predpostavimo da će Amerikanci, uz dobar otpor Litvanaca, osigurati finale, a da će se za zlatnu medalju boriti protiv Turaka ili Srbijanaca.

Ko je jači, nemoguće je reći. I jedni i drugi imaju svojih prednosti i mana. Turci ako krenu od početka odlično ne mogu stati pred onakvom publikom, ali ako ih se održi u egalu prvo poluvrijeme onda dolazi voda do ušiju i važnost utakmice može učiniti svoje. Onda će vjerovatno Hedo, kako najveća faca u redovima Tanjevićevog tima, sam uzeti stvari u svoje ruke i promašiti nekoliko šuteva koji će Tursku koštati poraza.

Bogdan Tanjević, selektor Turske:
“Srbi i mi igramo vrlo sličnu košarku. Mi smo isti svijet. Govorimo isti jezik, iste pjesme pjevamo. Znate vi da je ona pjesma "Tamo daleko" ustvari turska pjesma, a vi ste samo stavili druge riječi. Ja je čujem ovdje u kafani i kažem: "Ovo je naša pjesma", a oni mi kažu: "Jeste, kur..., to je turska pjesma". I to neka bitna. Mi smo isti svijet, isti temperament... Kad voljem, voljem, kad ne voljem - koljem. Od enormne dobrote, do enormne izdaje”, rekao je Boša srbijanskim medijima.S druge strane ukoliko Srbija ne uspije naći riješenje za novu Tanjevićevu zonu 2-1-2, onda će oni biti u situaciji da srljaju, srljaju u poraz, baš kao što se to desilo Slovencima. Srbijanci su majstori za završnice, Rašić je presudio Hrvatima, Teo Špancima, pa ukoliko uspiju uvesti utakmicu u završnicu, onda su u psihološkoj prednosti.

Ako bi smo gledali po pozicijama u timu, onda ponovo ne bi stekli utisak ko je jači. Možda su Rašić, Teodosić, Tepić, Marković i Paunić za nijansu bolji od Tuncerija, Onana, Endera, Akyola i Gulera, ali ne toliko da bi to utjecalo na konačnog pobjednika. Pod košem Srbija ima raznovrsnije napadače, ali su Turci fizički nadmoćniji u odbrani. Krstić, Veličković, Savanović imaju više riješenja u napadu od Asika, Erdena i Ilyasove, ali su turski divovi moćniji u odbrani.

Miloš Teodosić je zapalio košarkašku publiku tricom protiv Španaca, čak i Amerikanci o njemu govore u hvalospjevima, ali je dan kasnije izjavom da „ima motiv protiv Turaka koji su 500 godina vladali Srbijom“ opasno podigao moral turskim navijačima na čijoj meti će biti svih 40, ili više minuta. To je sigurno.

Dušan Ivković, selektor Srbije
"Najbitnije je da ne ulazimo rano u greške, da ne budemo brzopleti. Po mom mišljenju, utakmica između Srbije i Turske, biti rešena u prvom poluvremenu. Ako tada izdržimo veliki pritisak, siguran sam da će se stvari promeniti kada bude bio egal u prvom poluvremenu"Duel Bogdana Tanjevića i Dušana Ivkovića je duel dvije ljudske i trenerske veličine. Dva čovjeka kojima treba poseban stan kako bi smjestili sve trofeje osvojene u karijeri idu jedan na drugog. Ovo će biti i kao šahovska partija u kojoj jedan krivi potez može odlučiti utakmicu.

Povijesna veza između Turske i ovih naših prostora pridonijela je tome da ova utakmica, ne samo u medijima na prostoru ex Jugoslavije već cijele Evrope, dobije više prostora u odnosu na onu između Litvanaca i Amerikanaca. Uoči utakmice Bogdan Tanjević je na press konferenciji rekao nešto (vidi okvir) što se možda mnogim neće svidjeti u vezi povezanosti Turske s našim prostorima.

Utakmicu između Španaca i Srbijanaca je preko TV ekrana gledalo preko tri miliona Španaca, a večeršnji dvoboj između “12 srpskih orlova” i “12 cesur yureka” (hrabrih srca) gledaće barem još toliko ljudi. Večerašnja utakmica ima sve preduvjete da uđe u u povijest kao utakmica o kojoj će se dugo pričati. Nama ostaje samo da uživamo, a neka pobijedi košarka.