Iz Banja Luke ka evropskoj eliti
Aćimović: Budite hrabri, slijedite svoj san
U posljeratnom periodu malo je sportaša ili sportašica iz Bosne i Hercegovine koji su napravili nešto više u inostranstvu. Mogu se nabrojati na prste ruke, a jedna od rijetkih je nekadašnja rukometašica Borca iz Baja Luke, Gorica Aćimović, koja je nosila i dres našeg nacionalnog tima, no danas nastupa za Austriju.
Gorica je karijeru počela u Borcu, a sa nepunih 18 godina otisnula se na put u nepoznato. Imala je hrabrosti i uspjela je.
Iako joj je tek 26 godina može se pohvaliti sa mnogim osvojenim titulama, a jedna od njih je i ona najvrijednija, Lige prvaka. Ova sjajna rukometašica za naš portal govori o dosadašnjoj rukometnoj karijeri.
Rukomet je veoma grub sport, kažu pravi muški, pa kako to da se jedna dama odlučila baš za rukomet?
Aćimović: Već sa 12 godina prvi put sam se susrela sa rukometnom loptom. Ljubav se rodila i to na prvi pogled. Jedan od najzaslužnijih za moje rukometne početke je i nastavnik fizičkog vaspitanja, Stevo Majsorović, koji mi je uvijek bio velika podrška. Naravno, tu su i roditelji, koji su uvijek stajali iza mene.
Karijeru si počela u Banja Luci, nosila si i bh. državni dres, a već sa nepunih 18 godina odlaziš u Francusku, tačnije u Merignac. Da li je u tim momentima bilo straha, kako su roditelji reagovali na tvoj rani odlazak?
Aćimović: Nije bilo jednostavno odlučiti se za taj korak. Međutim, moja velika želja je bila okušati se u inostranstvu. Bila sam mlada, no znala sam da je to ispravan put. Roditelji su mi dali veliku podršku. U tim momentima nije bilo straha, ali roditelji se i danas nerado sjećaju trenutaka kadu su me ispratili na avion za Francusku.
Samo nakon godinu dana provedenih u Merignacu slijede novi izazovi. Gorica dobija ponudu od jednog od najboljih ženskih rukometnih klubova, austrijskog Hypa, koju prihvata i tamo se zadržava pet godina.
Aćimović: Ponuda od Hypa se ne odbija. Godine provedene u ovom austrijskom klubu su nešto što ću uvijek pamtiti. U pet godina isto toliko puta smo osvojili duplu krunu, a 2008. godine smo igrali u finalu Lige prvaka, no nismo uspjeli osvojiti pehar. Sve te godine u Hypu je kao menadžer radio jedan od najvećih rukometnih stručnjaka Gunnar Prokop. Taj čovjek živio je za rukomet i raditi sa njim je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. Gunnar i Hypo su sinonim za ženski rukomet.
Od 2009. do 2011. godine nastupala si za danski Viborg, sa kojim si konačno osvojila i Ligu prvaka.
Aćimović: Nakon Bosne i Hercegovine, Francuske i Austrije odlučila sam se za Dansku i nisam pogriješla, iako nije bilo jednostavno. Promijenila sam sredinu, način igranja je mnogo drugačiji nego u Hypu, novi jezik, nova kultura, sve su to neki izazovi sa kojima se morate suočiti. Ponekad ljudi misle da je jednostavno preći iz jedne države u drugu, no vjerujte mi da to i nije baš tako. U prvoj sezoni smo imali daleko najbolju ekipu u Evropi i na kraju smo sasvim zasluženo osvojili i Ligu prvaka. Međutim, nakon toga iz kluba odlaze tri najbolje igračice i dolazi do male krize. Klupski ženski rukomet u Danskoj je u posljednje dvije godine u maloj krizi, muški rukomet je uzeo primat.
Početkom ove sezone potpisala si ugovor sa slovenačkim Krimom. Kakve su ambicije slovenačkog kluba?
Aćimović: Plasirali smo se među osam najboljih ekipa u Ligi prvaka. Mlada smo i ambiciozna ekipa, čiji je glavni cilj doći među četiri najbolje ekipe u Ligi prvaka. Mislim da smo na dobrom putu.
U životu profesionalne sportašice malo je slobodnih dana. Kako ih koristi Gorica?
Aćimović: Dobro ste rekli, rijetko kada sam slobodna. Tokom sezone dva puta dnevno sam na treningu i doista je malo vremena za bilo šta drugo osim za rukomet. Mnogo pazim na prehranu, a ono slobodnog vremena što imam koristim čitajući knjige. Slobodne dane najčešće provodim u Banja Luci ili Beču.
Gorica je u sretnom braku, suprug je također rukometaš?
Aćimović: Da, moj suprug je rukometaš, porijeklom je iz Litvanije, a kao i ja igra za austrijsku reprezentaciju. Rukomet je glavna tema naših razgovora i kada smo slobodni. Čak i u vrijeme planiranja odmora razgovara se o rukometu jer sve moramo uskladiti sa klupskim i reprezentativnim obavezama. Međutim, kada se domognemo odmora, onda nas niko ne može pronaći."
Za kraj, da li Gorica želi nešto poručiti mladim sportašima i sportašicama iz Bosne i Hercegovine, te čitaocima našeg portala.
Aćimović: Mladim sportašima i sportašicama, kao i čitaocima vašeg portala želim čestitati božićne i novogodišnje praznike i želim im poručiti da nikad ne odustaju, neka slijede svoj san jer samo hrabri na kraju uspjevaju."
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
