Adukor: Mislim da je ovo prvi put da sam se susreo sa trenerom kao što je Husref

Od Gane, preko Švedske, Portugala, Francuske i Grčke do BiH i Sarajeva

Joachim Adukor je kao velika enigma stigao na Koševo u augustu 2017. godine. Došao je na mala vrata, navijači FK Sarajeva nisu znali šta očekivati, ali kako je ovaj 25-godišnjak iz Gane istrčao na teren, tako su zaljubljenici u bordo boju mogli odahnuti - na Koševo je stiglo istinsko pojačanje.

Adukor: Mislim da je ovo prvi put da sam se susreo sa trenerom kao što je Husref
(Foto: T. Hebib) Joachim Adukor je za kratko vrijeme postao miljenik navijača FK Sarajevo.

Pokazao je Joachim da mu fudbalskih kvaliteta ne nedostaje, od dolaska u Sarajevo pokazuje da se vodi krilaticom "srce na teren" i ubrzo je postao jedan od miljenika navijača. Ipak, o njemu se i godinu i kusur kasnije ne zna mogo, vjerovatno zbog karaktera. Joachim je, pokazao je to i u razgovoru za SportSport.ba, skroman i nenametljiv, ali nadasve simpatičan momak.

Upravo kroz razgovor u jednom sarajevskom restoranu upoznali smo pravog Joachima Adukora. Na samom početku otkrio nam je da dolazi iz velike porodice - roditelji, petorica braće i sestra. Otkrio nam je i da je sretno oženjen i da je otac dvoje djece.

Adukor je je rođen prije 25 godina u Gani, u lučkom gradu Temi. Ime ovog grada ne govori ništa prosječnom građaninu BiH, pa smo pitali našeg sagovrnika da nam ukratko opiše svoje odrastanje i rodni grad.

"To je lijep grad, odrastao sam u normalnom kvartu, kvartu u kojem živi zaista veliki broj ljudi. Tema je inače u blizini glavnog grada Accre, blizu je i morske obale. Sve u svemu riječ je o jednom zaista normalnom, prosječnom gradu", istakao je fudbaler Sarajeva.

Odmah smo se potom prebacili na fudbal. Kako je počela tvoja fudbalska priča, da li si kao dječak sanjao da postaneš fudbaler?

"Da, još kao mali dječak sam želio biti fudbaler, a kada sam imao možda sedam godina počeo me ozbiljnije interesovati fudbal, u tom periodu sam i počeo igrati."

Nakon Gane, fudbal je odveo Adukora put Evrope, a prva stanica mu je bila Švedska i tamošnji Gefle. Bilo je to svojevrsno ostvarenje sna za Joachima Adukora, ali se nije previše naigrao u svojoj prvoj evropskoj ekipi, kojoj su tada bili potrebni iskusniji fudbaleri nego što je on, iako je po dolasku potpisao višegodišnji ugovor.

"Kada sam bio mlađi san mi je bio igrati u Evropi. Odrastajući u Gani gledao bih evropske utakmice, Ligu prvaka, Ligu Evrope i englesku Premier ligu... U Gani me zapazio jedan menadžer iz Švedske, još dok sam išao u školu. Vidio je kako igram i rekao da me želi odvesti u Švedsku. Tada sam pomislio da je neka šala u pitanju, igram u školi i odjednom se pominje odlazak u Švedsku. Ipak, nije bila riječ o šali, jednog dana sam se samo našao u Švedskoj, sve se tako brzo odvijalo", rekao nam je Adukor.

Adukor se poslije švedske avanture okušao u portugalskom Trofenseu, francuskom Beziersu i grčkom OFI-ju s Krete. Na terenu nije bilo problema, ali nije bilo ni sreće da se skrasi u jednom od pomenutih klubova.

"Kada sam tek stigao u Švedsku potpisao sam za Gefle, to je mali klub čiji je glavni cilj bio ostati u ligi. Oni su imali neke svoje filozofije po pitanju ispunjenja tog cilja, tako da mi nije bilo baš lako. Odigrao sam nekoliko utakmica, ali u tim godinama sam želio puno veću minutažu, pa sam napustio Švedsku i otišao u Portugal. Tamo sam igrao, ali sam se i suočio sa mnogo problema, uglavnom finansijske prirode. Nakom osam mjeseci sam otišao u Francusku, stigao sam u klub koji je tada igrao treću ligu, ali tamo mi je zaista bilo dobro. Finansije su bile dobre, igrao sam i upravo sam tamo počeo učiti puno više o profesionalnom fudbalu. Nakon Francuske sam otišao u Grčku, igrao sam, ali i tamo sam imao finansijskih problema, jednostavno nisam mogao živjeti od fudbala. I poslije Grčke dolazim ovdje, u BiH i Sarajevo."

Kako je došlo do tvog transfera u Sarajevo?

"Jedan advokat, čovjek kojeg poznajem jako dugo me kontaktirao dok sam bio u Grčkoj i pričao mi o Sarajevu. Onda sam se i ja zainteresovao i počeo čitati o ovom gradu, o ovdašnjem fudbalu. Ali dok mi on to nije spomenuo, nisam znao ništa o Sarajevu... Taj čovjek me pitao da li sam zainteresovan da igram u Sarajevu i ja sam pomislio: 'Zašto ne?'. Bio sam otvoren za nove izazove i prilike, pročitao sam puno dobrih stvari o FK Sarajevo, shvatio da je to veliki klub u BiH i rekao da sam zainteresovan. Moj prijatelj advokat je rekao da će razgovarati sa ljudima u klubu da vidi da li su oni zaintereosovani za mene, došao sam, zadovoljio zahtjeve FK Sarajevo i sada sam tu".

Kakva su bila očekivanja, da li si bio skeptičan? Da li si imao neke predrasude prije dolaska u Sarajevo?

"Kada sam dolazio nisam bio ni optimističan ni pesimističan, nisam želio imati nikakve predrasude. Došao sam ovdje jer sam želio igrati fudbal, jer sam, na kraju krajeva, želio doći. Ali kada sam stigao u Sarajevo i vidio o kakvom klubu se radi moram reći da sam bio impresioniran.

Kakvi su bili prvi utisci o gradu kada si stigao? Da li je proces aklimatizacije bio težak, da li ti je neko iz kluba pomogao u tim prvim danima?

"U Sarajevo sam stigao u augustu, vrijeme je bilo lijepo, bilo je OK. Vidio sam grad, u toku je bio i SFF, puno ljudi na ulicama - to mi je bilo sjajno. Prvi dani su bili sasvim u redu. Nekoliko igrača mi je zaista pomagalo kada sam tek stigao, kao i ljudi iz kluba. Nije bilo tako teško navići se na novu sredinu."

Kako nakon više od godinu dana u glavnog gradu naše države vidis FK Sarajevo, kakav je Husref Musemić kao trener?

"Uvjerio sam se da je ovo veliki klub, a Husref je veoma strog trener. Mislim da je ovo prvi put da sam se susreo sa trenerom kao što je on. Želi rezultate i zahtjeva od igrača rezultate, ali i vjeruje u nas. Kao što sam rekao strog je, ozbiljan i ne toleriše nedisciplinu... U isto vrijeme, puno sam toga vidio u njemu i naučio od njega, puno mi je toga i on sam pokazao, tako da je za mene on jako dobar trener."

Da riješimo dilemu oko tvoje pozicije. Trener Musemić te po potrebi koristi u zadnjoj liniji, ali navijači te više žele vidjeti u veznom redu. Koja uloga tebi više odgovara?

"Od kada igram fudbal ozbiljno moja pozicija je zadnji vezni, ali sam ovdje stigao i kao štoper. Takva je situacija da sam treneru potreban u zadnjoj liniji. Ako Husrefu trebam na poziciji štopera to nije nikakav problem, jer tako pomažem klubu. Za mene nije problem igrati i štopera i zadnjeg veznog, ali moja prirodna pozicija je defanzivni veznjak."

Premijer liga ima svoje loše strane, a to su sigurno i uslovi za igru, pogotovo u zimskom periodu. Da li si se nekada u svojoj karijeru susretao sa uslovima kakvi vladaju na našim fudbalskim terenima?

"Ne, nigdje nisam vidio uslove poput onih u Premijer ligi tokom zime. U Švedskoj sam mi je bio mali šok kada sam vidio snijeg, ali ovo je nešto sasvim drugo... U početku je ipak bilo koliko-toliko u redu. Prvih nekoliko utakmica, zima je tek počinjala, igrali smo na Koševu i rekao sam sebi: 'Ok, to je fudbal, takva je situacija, uslovi su teški, ali moram se prilagoditi'. Ali onda smo otišli na utakmicu u Vitez, bilo je jako, jako loše. Čekali smo da očiste snijeg sa terena, ali nakon čišćenja je bilo još gore. Toga se jako dobro sjećam".

Joachim Adukor je od već odigrao nekoliko sarajevskih derbija, igrao je sa Sarajevom i utakmice kvalifikacija za Ligu Evrope. Ipak, jedan meč Premier lige posebno pamti.

"Najdraža utakmica? Pa posebno mi je ostala u sjećanju utakmica protiv Mladosti, prošle godine. Igrali smo na Koševu i pobijedili 4:2. Bila je to 'luda' utakmica, mi damo gol - oni izjednače, mi ponovo damo gol - oni ponovo izjednače, onda smo ipak postigli još dva gola i pobijedili. Bio je to jako težak meč, zbog uslova, zbog cijele situacije, ali uspjeli smo slaviti."

Nakon fudbalskih tema prelazimo na one malo ozbiljnije. Da li si imao problema u BiH zbog boje kože?

"U Sarajevu nisam imao nikakvih problema, niko mi ništa loše nije rekao. Bila je situacija na jednom gostujućem prijateljskom meču, o tome sam već govorio, ali zaista ovdje ljudi ni ne pričaju o rasizmu, pogotovo u Sarajevu. Nisam imao nikakvih neugodnih situacija dok šetam gradom."

Kakav su utisak na tebe ostavili navijači Sarajeva?

"Navijači Sarajeva su vrlo zahtjevni. Prošle godine, kada nam nije išlo, su dolazili i na treninge, ali oni su navijači, ovo je njihov klub, klub koji vole, oni žele pobjede, zato je razumljivo da žele pokazati igračima da nisu zadovoljni kada stvari ne idu kako treba. I mi kao igrači zaista želimo uraditi sve kako bi navijači bili sretni... Kada sam bio u Grčkoj vidio sam 'lude' navijače, ali ovdje u Sarajevu navijači su nešto posebno. Navijaju, vole klub, rade puno stvari za klub. Za mene je sjajno vidjeti ih na stadionu, posebno u dobrom raspoloženju, kada pjevaju, pa čak i kada je ružno vrijeme oni su tu navijaju, neki skidaju i majice..."

S kim se družiš u slobodno vrijeme, imaš li prijatelja među igračima Sarajeva?

"Da, uglavnom idem na treninge sa Hebom (Anel Hebibović), on me često poveze na trening, družimo se. Handžić također dođe po mene, ali tu su i Ahmetović, Krste Velkoski. Sa njima sam blizak, oni znaju engleski tako da se ponekad družimo, izađemo zajedno. I ostali momci u Sarajevu su stvarno dobri, sjajna smo grupa."

Da li te nešto iznenadilo u Sarajevu, neki običaji, navike ovdašnjeg stanovništva?

"Pa, moram priznati da nisam znao da je u Sarajevu većina stanovništva islamske vjeroispovijesti. Nisam znao da u Sarajevu ima toliko muslimana, ali u isto vrijeme i pripadnika ostalih religija. Tek kada sam došao shvatio sam. Znate, i u Gani je slična situacija. Tako je moja porodica 50-50, jedan dio su kršćani, a drugi muslimani. Kada sam došao vidio sam da ljudi idu u džamije, da neke djevojke nose šamije, to se kod nas u Gani zove 'mayafi'. To mi je bilo jako zanimljivo, uvijek je zanimljivo vidjeti neku drugu tradiciju, upoznati drugu religiju, kulturu..."

Koliko si imao prilike upoznati grad od svog dolaska?

"Nisam bio na puno mjesta, kada izadjem uglavnom odem u neki od tržnih centara da nešto kupim ili odem prošetati Baščaršijom, da malo osjetim drugačiju atmosferu. Čuo sam i čitao o mnogim mjestima u ovom gradu, posebno onima sa bogatom historijom, ali malo imam slobodnog vremena. Ipak, želim ih sve posjetiti", istakao je naš sagovornik, pa se dotakao i bh. kuhinje: "Sviđa mi se grad, a i hrana. Sve sam probao - ćevape, pitu, maslenicu... Hrana je zaista jako dobra, ukusna."

Morali smo Adukora pitati i o sarajevskim djevojkama, za koje mnogi posjetitelji glavnog grada BiH kažu da su među ljepšima u Evropi.

"Ne znam zaista, oženjen sam", kroz smijeh je poručio Joachim, pa dodao: "Ali naravno, ovdje je jako puno lijepih djevojaka. Puno lijepih ljudi uopšte."

Kako provodiš slobodno vrijeme?

"Pa uglavnom sam kući. Većinu slobodnog vremena provodim razgovarajući sa svojom porodicom u Gani i Londonu, znate supruga i djeca su mi u Engleskoj. Ponekad izađem, sjednem negdje sa prijateljima iz kluba ili odem popiti kafu u BBI centar."

Vratili smo se ponovo na fudbal, a na pitanje o tome ko mu je idol među igračima Adukor je bez razmišljanja odgovorio: "Patrick Vieira!".

Za kraj nas je zanimalo da li se nada nekom većem transferu u budućnosti, pozivu u reprezentaciju Gane (Joachim Adukor je upisao nekoliko nastupa za U23 selekciju svoje zemlje), ali i da li misli da Sarajevo može do titule prvaka BiH ove godine.

"Pa sve je moguće. Trenutno ne znam gdje se vidim za recimo pet godina. Ipak, svima je san igrati u nekoj od najboljih evropskih liga, pa tako i meni. Ne znam gdje, ali nadam se da mogu nešto postići. U životu je sve moguće, vidjet ćemo. Što se tiče titule - moguće je, vrlo je moguće. U ekipi je sjajna atmosfera, mogli bismo napraviti puno toga. To je svakako ono što ja lično priželjkujem", poručio je na kraju razgovora za SportSport.ba Joachim Adukor.

Komentari (6)

E ovo je lijepo citati bravo

Zoilomas

Dobar momak

DamirT

Aduka strašni. Svaka čast za intervju

UVBA1946

Dobar intervju. Svaka cast

Mesa.Sabanadzovic

Igracina...

ratip irats

Ja sam imao neke prijatelje iz Gane, jako fini ljudi, njihova hrana je isto jako ukusna... sterno u BiH Adukor.

Benjamingst
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.