Tajna koja je 32 godine skrivana: Albertini priznanjem zapanjio sve

Albertini, danas ugledni nogometni funkcioner, prvo je otvoreno priznao da je u karijeri znao “posvađati se sa svim trenerima koje je imao”, uključujući i Carla Ancelottija.

Legendarni talijanski veznjak priznao je da je jednom prilikom rekao Ancelottiju: “Nikad neću trenirati da ne postanem kao ti", no dodaje da je taj okršaj brzo riješen i da danas gaji veliki respekt prema njemu kao treneru.

Veliki korak naprijed

Niželigaš pravi dom iz bajke: Jeftin, simpatičan i stadion za poželjeti, a za klub su rijetki čuli

16.12.25. 10:02

"Počnimo s pretpostavkom da sam se svađao sa svakim trenerom kojeg sam ikada imao; mislim da je to rekord. S Carlom, da, svađali smo se, i dao sam vrlo snažnu izjavu. Ali onda se sve riješilo, imamo odličan odnos i jako ga poštujem kao trenera."

Toliko toga je osvojio u karijeri. Pet naslova prvaka, tri Lige prvaka, dva Evropska superkupa, dva Interkontinentalna kupa, jedan naslov prvaka Lige i tako dalje. A najbolji trenutak?

"Teško je odabrati jedan, ali ako baš moram, rekao bih finale u Atini '94. Bila je to fantastična godina, i to je bila savršena utakmica. Massaro je zabio dva gola, uz golove genijalnog Savičevića i mog prijatelja Desaillyja. Marcel i ja smo bili sjajan par."

Najgori trenutak?

"Evropsko prvenstvo 2000. Izgubili smo u posljednjim minutama, kod Zlatnog gola, i možda sam imao osjećaj da će to biti moja posljednja prava prilika za pobjedu za Italiju. Vidjeti kako se tako pretvara u dim me povrijedilo..."

Onda se sjetio izgubljenog finala Svjetskog prvenstva 1994. godine.

„Da, izgubiti finale Svjetskog prvenstva na takav način bilo je strašno. Ali, znate, imao sam 22 godine i cijelu karijeru pred sobom. Imao sam nepromišljenost i bezbrižan stav najmlađeg igrača u skupini. Sjećam se da me Sacchi pitao želim li izvesti penal, a ja sam otišao bez razmišljanja. U međuvremenu, bilo je nekih koji su se skrivali iza klupe samo kako bi izbjegli udarac. Nikada neću otkriti njihova imena, ali jedan od njih je igrao za AC Milan, a drugi za Inter…“

Put od Milanovih školskih terena do svjetskih pozornica

Albertini se prisjetio kako je nogomet postao njegov život još u djetinjstvu na milanskom oratoriju. Od školskih dana uspio je doći u Milan s 11 godina i ostati u klubu sve do 31. godine. Razdoblje koje opisuje kao “epohu punu slavlja i uspjeha”.

Ipak, njegov nogometni identitet su najviše oblikovali treneri poput Arriga Sacchija, koji ga je izvelo iz mladih selekcija, i Fabija Capella, koji mu je dao pravu priliku u prvoj ekipi. Albertini posebno ističe Sacchijevu strast i žar za taktikom, ali i Capellovu sposobnost da izvuče maksimum iz igrača.

Najveće pobjede, najveći porazi

Među uspomenama koje posebno naglašava su finale Lige prvaka u Ateni 1994., gdje je Milan briljirao, te Euro 2000, čiji mu poraz ostaje jedna od najvećih sportskih rana. Otvoreno govori i o finalu Svjetskog prvenstva 1994., gdje je bio strijelac u penal seriji, dok su neki suigrači izbjegavali taj trenutak - bez spominjanja imena, ali uz jasnu poruku. Tvrdi da su se dvojica saigrača sakrili iza klupe da ne bi pucali penale.

Završetak karijere Albertini je dočekao u Barceloni, iako je tamo odigrao samo nekoliko utakmica, osjećaj poštovanja i prigrljenosti bio je iznad svega. Prisjetio se prizora kad se vratio u Kataloniju s Robertom Baggijom i lokalni navijači su ga dočekali poput legendarnog sina kluba.

I tu je anegdota koja je nasmijala i njega samog: na njegov prvi dan u Barceloni upoznao je mladog Lionela Messija… i nije ga znao prepoznati. Messi je, s druge strane, odmah znao ko je Albertini i pohvalio ga. Nakon samo dva treninga, Albertini je shvatio da Messi nije “obični igrač”, nego nešto što nogomet rijetko daje - istinski nebeski talent.

„Malo mi je neugodno to reći, ali nisam ga poznavao. Upravo se vratio s osvajanja Svjetskog prvenstva za igrače do 20 godina s Argentinom. Joan nas je upoznao. On je, međutim, znao sve. 'Ti si Albertini, vezni igrač velikog AC Milana.' Ja, s druge strane, nisam znao ko je on. Trebala su mi samo dva treninga da shvatim da je Marsovac. A ta momčad je imala Ronaldinha, Eto'oa i društvo", rekao je Albertini.