Vrijeme je učinilo svoje
Zaštitni znak legendarnog brke je prošlost: Prvi Azijac u Ligi prvaka je sada drugi čovjek
Postoje fudbaleri koji nisu ni blizu bili uspješni za klubove kao što su to u dresu svog nacionalnog tima. Odličan primjer je Ali Daei (52), legendarni Iranac i svojevremeno najpoznatiji "brko" u svijetu fudbala.
Bez obzira što fudbal ne igra već 15-ak godina Daei je dalje najbolji strijelac u mečevima reprezentacija. Tvrdi da ima dva gola više, ali FIFA mu nije priznala dva gola protiv Afganistana na Azijskim igrama 2002. godine jer se radilo o susretima U23 selekcija.
Dres reprezentacije Irana nosio je od 1993. do 2006. godine. Nastupio je na dva Svjetska prvenstva, u Francuskoj 1998. i Njemačkoj 2006. godine. Nije postigao gol, ali je asistirao Mahdiju Mahdavikiji u famoznoj pobjedi nad "zakeltim" neprijateljom, selekcijom SAD-a.
Interesantno da je bio primoran da dva puta sustiže još jednu legendu, Ferenca Puškaša. Prvi put je to uradio u novembru 2003. godine protiv Sjeverne Koreje. Zabio je u 52. minuti iz penala, ali publika na famoznom stadionu Azadi se nije mogla obuzdati od silnog slavlja. Baklje i petarde su uletile na teren, jedna je pogodila protivničkog igrača. Registrovano je 0:3, rekord je izbrisan.
Od sudbine se ne može pobjeći. Sedam dana kasnije na utakmici protiv Libanona je stigao, a zatim i prestigao Puškaša sa 84 gola. Na kraju je brojao do 109 golova na 149 susreta. Tada je prvom pratitelju bježao 25 golova, ali je Cristiano Ronaldo sa 102 gola vrlo blizu da ga nadmaši.
"Tako sam ponosan što moj rekord toliko traje, ali rekordi su tu da se ruše. Sretan sam što će me tako veliki igrač prestići jer mi je Ronaldo među trojicom najboljih ikad", kazao je Daei prije nekoliko mjeseci.
Oglasi
Predatorski instinkt
Daei nije krasila izrazita tehnika, ali je zbog kvalitetne igre glavom, fizičke konstitucije bio pravi predator u kaznenom prostoru, iako njegova klupska karijera nije bila nešto uspješna obzirom na "samo" 134 gola u klupskim mečevima.
Kao da mu je bilo suđeno da piše historiju. Jer je svojevremeno postao prvi Azijac koji je zaigrao Ligu prvaka. Bilo je to u Bayernu. Tada mu je saigrač bio Hasan Salihamidžić. U Bavarskoj se zadržao samo jednu sezonu, izgubio je finale Lige prvaka 1999. godine od Manchester Uniteda. Na kultnom meču igranom na Nou Campu bio je među neiskorištenim zamjenama.
Prije toga igrao je u Arminiji iz Bielefilda što mu je bio prvi evropski klub nakon niza avantura u Aziji. Na Starom kontinentu je igrao još za Herthu gdje je na prijelazu između dva milenijuma doživio i vrhunac slave. Svoj predatorski instinkt je pokazao protiv Chelseaja kada je srušio Plavce sa dva gola u Berlinu. Te sezone još je zabio i Milanu te odveo berlinsku Staru damu do druge grupne faze.
Evropu je napustio 2002. godine. Posljednji klub u karijeri mu je bila Saipa. Od reprezentacije se oprostio u Njemačkoj na Mundijalu. Završio je na klupi protiv Portugala kada je tada mlađahni Ronaldo zabio iz penala. Tada je shvatio kako je došlo vrijeme da okači kopačke o klin.
Oglasi
Gostovao na Koševu
Po okončanju karijere posvetio se trenerskom poslu. Izabran je za selektora Irana, ali stvari nisu išli kako je zamislio pa je dobio otkaz nakon neuspješnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Nakon toga je mijenjao klubove u Iranu. Posljednji angažman je imao na klupi Saipe.
Otkaz je dobio 2019. godine poslije čega je optužio tadašnjeg izvršnog direktora Mostafu Modabbera da je imao lažni identitet. Tvrdio je da se radi o Ghaforu Darjaziju, bivšem komandantu koji umiješan u ubistvo jednog od zvaničnika.
Prije više od dvije decenije predstavio se i bh. publici na stadionu Koševu. Tada je igrao za reprezetnaciju svijeta protiv Bosne i Hercegovine kada su se opraštale neke od legendi kao što su Mehmed Baždarević, Mehko Kodro, Vlatko Glavaš, Fahrudin Omerović. Tada je završeno 0:1, a pogodio je Roberto Baggio.
Odbio alkohol
Tokom vojnog roka obučavao se za pilota i veoma je religiozan. Ostao je upamćen i po tome da je, dok je bio član Bayerna odbio da drži pivo u ruci prilikom snimanja jedne reklame. Bio je oženjen s iranskom novinarskom Camelijom Entekhabifard.
U međuvremenu godine su učinile svoje pa je značajno promijenio izgled. Nekada prepoznatljivi brkovi su postali zaborav iz prošlosti, ali kako se da primjetiti sijeda brada je sastavni dio njegovog imidža.
Posljednji put u žižu javnosti je dospio u novembru 2020. godine kada je napadnut. Dvojica lopova su pokušala da mu ukradu zlatnu ogrlicu, ali su uhapšeni nekoliko dana nakon tog incidenta.
Trenutno obnaša i funkciju izvršnog direktora kompanije Daei Sport koja se bavi proizvodnjom sportske opreme. Firmu je osnovao još 2009. godine. Ovaj proizvođač je tehnički sponzor nekoliko iranskih klubova, a svojevremeno su izrađivali i dresove za reprezentaciju Irana.
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
