Analiza: Premiership sezona 2018/19

Ko će se boriti za vrh, a ko za opstanak?

Sezona 2018/19 bit će 27. sezona Premier Lige od oformljenja iste. Baš kao što je to bio slučaj prošle sezone, i ove sezone liga će početi u petak (zanimljivo, Leicester City će “otvoriti” dvije uzastopne sezone i to kao gost). 

Analiza: Premiership sezona 2018/19

Video tehnologija se, nažalost, neće koristiti, s obzirom da je većina klubova u aprilu 2018. godine bila protiv uvođenja VAR-a, a kao razloge su navodili nedostatak komunikacije prilikom donošenja odluka, a naglašavali su i “zbunjenost” publike zbog zaustavljanja igre i pregledavanja snimaka. VAR tehnologija će u Premier Ligi biti prisutna tek naredne godine (osim ukoliko klubovi ne odluče opet reći ne). 

Za razliku od prethodnih sezona, prijelazni rok u Engleskoj bit će mnogo kraći. Klubovi će moći dovoditi igrače do četvrtka, a ne do kraja avgusta kakav je bio slučaj u ranijim sezonama. Da li će skraćeni prijelazni rok predstavljati dodatni problem engleskim klubovima u borbi protiv drugih velikih klubova poput Juventusa, Barcelone, madridskog Reala, PSG-a, Bayerna i ostalih, ostaje nam da vidimo.

Poznat kao najgori prognozer u redakciji (ne znam da li kolege vode statistiku, ali izuzev prošlogodišnjeg osvajača Premiershipa, nisam pogodio apsolutno ništa), poredat ću ekipe po mjestima koje bi trebali zauzeti na kraju sezone. O mojim promašajima najbolje govore uvrede i psovke koje su prije godinu dana stigle na adresu redakcije sportsporta, tako da ništa manje ne očekujem ni ove godine.

Manchester City

Prošlogodišnji prvak favorit je za novu (ukupno četvrtu) titulu prvaka Engleske. No, koliko je zapravo teško odbraniti naslov u Engleskoj, najbolje govori činjenica da je to posljednji put pošlo za rukom Manchester Unitedu u sezoni 2008/09 (tad su vezali tri titule prvaka države). City je ranije imao problema u sezonama kad su branili titule. Nakon što su pod Mancinijevim vodstvom osvojili titulu, naredne sezone imali su čak 13 bodova zaostatka za gradskim rivalima. Ni Pellegrini nije bio ništa s(p)retniji – sezonu u kojoj je branio naslov prvaka, završio je sa osam bodova zaostatka u odnosu na Chelsea. Hoće li Pep Guardiola ići njihovim stopama? Teško.

Manchester City se prošle sezone prošetao ligom. Osvojili su 100 bodova, čak 19 više od drugoplasiranog Manchester Uniteda. Igrači su se u potpunosti prilagodili zamislima Pepa Guardiole, što se moglo vidjeti i na terenu. Kevin De Bruyne i David Silva držali su vezni red, Leroy Sane, Raheem Sterling odlično su koristili svoju brzinu, dok su Sergio Aguero (uprkos tome što se konstantno pričalo kako će napustiti ekipu) i Gabriel Jesus redovno postizali pogotke (zabili su 34 ligaška gola kombinovano). Odbrana koja je po pravilu predstavljala glavni problem Građana, pojačana je Walkerom, Mendyjem, Danilom i Laporteom. Stones je počeo igrati u skladu sa očekivanjima, a čak je i Otamendi pokazao koliko može biti koristan. Manchester City ima najjači kadar u ligi i najboljeg menadžera. Sve osim odbrane naslova bit će etiketirano kao neuspjeh. U odnosu na prošlu godinu, doveli su Riyada Mahreza kome u potpunosti odgovara Cityjeva igra. S njim u ekipi, Guardiolin tim u stanju je otključati (skoro) svaku odbranu u ligi.

Šta im nedostaje:

Šestica. Fernandinho je godinu dana stariji, a historija povreda Ilkaya Gundogana sigurno zabrinjava Pepa Guardiolu. Njihova glavna meta, Jorginho, otišao je u Chelsea, što je sigurno poremetilo Guardioline planove. Međutim, Pep je prošle sezone pokazao kako može “izmisliti” poziciju i za Fabiana Delpha koji je igrao na poziciji lijevog bočnog. Ko zna, možda od talentovanog Phila Fodena napravi igrača koji će odgovoriti zahtjevima moderne šestice.

Liverpool

Jürgen Klopp shvatio je da kritikovanjem klubova koji troše ogromne svote novca na pojačanja neće stići daleko, te je zahvaljujući odlično odrađenoj prošloj sezoni dobio na raspolaganje dovoljno novca da dodatno osnaži svoj tim. To je i učinio. Nakon što je prošle sezone hvalio Lorisa Kariusa, dvije očajne reakcije u finalu Lige prvaka bile su više nego dovoljne da Klopp dovede jednog od najtraženijih golmana na svijetu – Alissona Beckera (pisao sam o tome zašto je Liverpoolu bio potreban golman Alissonovog kalibra). Brazilac je odigrao fenomenalnu sezonu u Romi i na Anfieldu se nadaju da će Alisson biti jednako dobro pojačanje kao i Salah kojeg su također doveli iz Rima. Klopp je još prošle godine dogovorio dolazak veznog igrača Leipziga, Nabila Keite, a početkom prijelaznog roka u klub je došao i Fabinho koji je prethodnih sezona nastupao za Monaco. Iako su se Redsi tokom cijelog ljetnog prijelaznog roka povezivali sa Fekirom, do transfera nije došlo, no Klopp je te “osjetljive” pozicije osvježio dovođenjem Shakirija. U klubu više nema Cana koji je potpisao za Juventus, a problem u veznom redu sigurno će predstavljati i povreda Oxladea-Chamberlaina koji će propustiti cijelu sezonu. Koliko dobro se radi u Liverpoolu govori i činjenica da su nove ugovore dobili Firmino i Salah, a Mane je dobio i novi broj na dresu – desetku. Lovren (ukoliko prenese formu sa Svjetskog prvenstva) i Virgil Van Dijk mogu biti jedan od najboljih stoperskih parova, a mnogo se očekuje i od Alexander-Arnolda koji je pokazao da se na njega može ozbiljno računati.

Šta im nedostaje:

Igrač koji će rasteretiti napadački trio. Sturridge, Ings i Solanke nisu u stanju raditi ono što radi Roberto Firmino i ne mogu odgovoriti zahtjevima Kloppa. Također, tu je i veliki znak pitanja kreativnosti, jer odlaskom Coutinha postalo je jasno kako je Firmino najbolji kreativac u ekipi. Liverpool bi se u nekom ludom scenariju mogao ozbiljno “potući” sa Cityjem – problem će biti samo utakmice protiv, uslovno rečeno, manjih timova. Ukoliko uspiju osvajati bodove na tim mečevima, možda Redsi mogu i dugo priželjkivane titule.

Tottenham Hotspur

Ekipa koja je prošle sezone bila nevjerovatno izbalansirana. Pochettino i Levy imaju plan i viziju koja vremenom od Tottenhama može napraviti još jači i bolji tim. Ne zaostaju puno za vodećim, ali uvijek nešto fali. U odnosu na prošlu sezonu, tim je bukvalno nepromijenjen. Tottenham je veoma tih u ovom prijelaznom roku, što je nedopustivo ukoliko se želi napraviti iskorak (a to je borba za titulu). Glavno oružje Tottenhama opet će biti Kane, Eriksen i Alli, a ne treba zaboraviti ni odlične defanzivce poput Trippiera, Vertonghena i Alderweirelda. Problem Tottenhama u početku sezone bi mogao biti umor glavnih igrača, s obzirom da su imali najviše predstavnika u polufinalu Svjetskog prvenstva. Ne treba zaboraviti ni Kaneovo avgustovsko prokletstvo. Ukoliko Moura pokaže znake života, uz tradicionalno opasnog Sona, Spursi bi mogli imati odličnu sezonu. Moguće da će biti i gubljenja unaprijed upisanih bodova, s obzirom da će od ove sezone Tottenham (opet) igrati na novom stadionu. Hoće li prelazak na novi stadion značiti i dizanje Tottenhama na neki novi nivo?!

Najveći problem:

Nedovoljno širok igrački kadar i neriješeno pitanje u vezi ostanka/odlaska Tobyja Alderweirelda.

Chelsea

Seksi fudbal. To je ono što se traži od novog menadžera Plavaca, Maurizija Sarrija. Koliko može bankar, popularni Mister 33? To je pitanje na čiji odgovor svi jedva čekamo. Odlazak Contea, čovjeka koji je unio toliko živosti u Chelsea, bio je neminovan. Svađa sa upravom, svađa sa Costom, tjeranje Coste, svađa sa Luizom... To je činilo prošlosezonsku svakodnevnicu u Chelseaju. Sarri je trener bez titule; ali trener koji je potreban fudbalu. S Napolijem je činio čuda (iako će mnogi reći kako je pokazao luzerski mentalitet i kako je ispao u grupnoj fazi Lige prvaka od Shakhtara iz Donetska), a čuda su mu potrebna i na Stamford Bridgeu. Ekipa kao da je izgubila identitet i volju. To je nešto na čemu će Sarri morati raditi. Iz Napolija je doveo čovjeka od povjerenja – Jorginha, na kome će temeljiti gradnju napada. Ostao je bez Curtoisa, ali u klub bi trebao doći Kepa, a sve je izvjesniji i dolazak Kovačića (na jednogodišnju posudbu). U Chelseaju ima kvalitetnih igrača; ima i onih koji mnogo obećavaju, ali bit će i mnogo problema za Sarrija dok igrači u potpunosti ne prihvate njegovu filozofiju fudbala (sjetite se samo kakav je bio City u prvoj Guardiolinoj sezoni). Sve su prilike da će Hazard potpisati produženje ugovora, a ostaje još samo da se vidi šta će se desiti sa Willianom. Ukoliko njih dvojica ostanu, Sarrijev posao od nemogućeg ubrzo postaje “samo” težak.

Šta im nedostaje:

Igrač koji će izmisliti gol. Morata i Giroud u tom segmentu ne mogu zamijeniti Costu, koji je svojim golovima znao donijeti izgubljene bodove Chelseaju. Ni Morata ni Giroud nisu u stanju konstantno postizati golove, a nedostatak njihovih golova ne može nadomjestiti ni nevjerovatni Hazard.

Manchester United

Jose Mourinho više nije trener koji u svojoj drugoj sezoni donosi trofej domaćeg prvenstva. Ne samo to, Jose Mourinho odavno nije Special One i sve više navijača Uniteda živi za dan kad će Portugalac napustiti Old Trafford. Atmosfera unutar kluba je nikakva, a ista bi mogla koštati glave Josea Mourinha. Problemi sa Martialom uzeli su maha, a u posljednjih nekoliko dana priča se i o mogućem Pogbinom odlasku (iako je to teško za očekivati). United na papiru ima dovoljno dobru ekipu da s pravom juriša na visok plasman, ali sve više se čini kako je dolazak Mourinha ipak bio korak u pogrešnom pravcu (ne, nisam zaboravio da je prije Mourinha igra bila totalno negledljiva, kao ni činjenicu da je Jose Mourinho u prvoj sezoni donio dva trofeja). Sanchez nije ispunio očekivanja, Pogba je često znao nestati, a kako je izgledao United u pojedinim trenucima prošle sezone, pa je Fellaini bio igrač koji je činio prevagu. Rashford i Martial kao da se takmiče ko će se više “izgubiti” pod Mourinhom, a Lingardova nevjerovatna radna etika (ipak) nije dovoljna da nadomjesti nedostatak suhog talenta. Ukoliko njihov najbolji igrač iz posljednje dvije sezone prenese formu sa Mundijala u Rusiji, Unitedu se crno piše. Da, govorim o Davidu De Gei. Mourinho je doveo Freda koji bi trebao biti od velike pomoći Pogbi i Matiću i s njima držati vezni red. Osim Freda, u klub je došao i Diogo Dalot, mladi bočni igrač koji bi, iako nema puno utakmica u nogama, trebao dobiti mnogo prilika za igru. Unitedu je potreban stoper, ali odbijenice su uredno stizale i od Leicestera, Tottenhama, a posljednja i od minhenskog Bayerna.

Glavni problem:

Atmosfera u timu, pozne godine bočnih igrača (Young i Valencia) i nedostatak stopera. United može biti mnogo bolje plasiran od ove pete pozicije, ali zbog svega što se dešava u i oko kluba, ne vidim ih u pozicijama koje vode u Ligu prvaka naredne sezone.

Arsenal

Kako gledati Arsenal bez Wengera pored klupe? Bit će to veoma zanimljivo. Wenger i Arsenal kao da su rođeni jedno za drugo, bez obzira na zasićenost koja je vladala na Emiratesu. Umjesto Francuza, na klupi je Unai Emery, bivši trener PSG-a, Seville i Valencije. Iako se pričalo kako će na klupu sjesti bivši kapiten kluba i jedan od Guardiolinih pomoćnika u Cityju, Mikel Arteta, Emery je mnogo sigurnije rješenje u ovom tranzicijskom periodu za Arsenal. Na kraju, trofejniji je od toliko hvaljenog Pochettina (naravno, to ne znači da je bolji) i Sarrija (pogledati ono što je napisano u prethodnoj zagradi). Koliko može Emery, kako će izgledati Arsenal, hoće li navijači “plakati” za Wengerom?! Uh.

Emery će, vrlo vjerovatno, forsirati 4-2-3-1 formaciju, a akcenat će biti bačen na agresivnosti bez u igri bez lopte (nešto što je nedostajalo Wengerovoj ekipi). Emery ima dobar igrački kadar na raspolaganju – Lacazette, Aubameyang, Özil, Mkhitaryan, Ramsey, Xhaka, Bellerin, a tu su i pojačanja koja su došla u klub u ovom prijelaznom roku poput Bernda Lena, Stephana Lichtsteinera, Papastathopoulousa i talentovanog urugvajskog reprezentativca, Lucasa Torreire. Problem bi mogla predstavljati i teška povreda Laurenta Koscielnyja bez koga se odbrana Arsenala ne može ni zamisliti. Arsenal je uvijek imao mlade igrače koji su znali obilježiti sezonu. Postoje li sada takvi igrači u Arsenalu?

Šta im nedostaje:

Centralni vezni (otišli su vječito povrijeđeni Cazorla i čovjek koji nikako nije mogao iskoristiti puni potencijal, Jack Wilshere), mnogo hrabrosti, uigranosti posljednje linije i da Emery pokaže kako nije (još jedan) gubitnik.

Everton

Marco Silva imenovan je za novog menadžera Evertona prije dva mjeseca. U ruke je dobio ogroman projekat i na njemu je da pokaže kako je loša epizoda u Watfordu bila samo to – loša epizoda. Evertonu je potrebna stabilnost koju nisu imali čak ni pod Koemanom, kamoli pod Allardyceom. Klub je potrošio mnogo novca na dovođenje bivšeg igrača Watforda, Richarlisona, koji je imao odličan start prošle sezone, ali se sve više gubio kako je vrijeme odmicalo. Svi u klubu, posebno trener Silva, nadaju se kako će Richarlison ubrzo opravdati 50 miliona koliko je koštao. Da li su preoptimistični? U klub je došao i bivši lijevi bek Barcelone, Digne. Direktor kluba, Marcel Brands, govori kako će ići korak po korak kako bi došli do zacrtanog cilja. Brands i Silva trebali bi biti najjači aduti Evertona; nešto poput Levyja i Pochettina. Najveći problem bit će rješavanje škarta, a u Evertonu ga baš ima. Klaasen je doveden kao veliko pojačanje sa sedmičnom plaćom od 100.000 funti, no nije pokazao ništa. Mirallas je već otpisan, baš kao i Ashley Williams. Također, u klubu više nema ni Waynea Rooneya. Ovo je sezona u kojoj mora zablistati Sigurdsson, koji je kod Koemana često igrao van svoje pozicije i stoga nije mogao pružiti svoj maksimum. Iako je Moyes davno napustio ekipu, u timu su i dalje tri defanzivca koja su nosila tadašnju odbranu Evertona (Jagielka, Baines i Coleman), stoga i ne čudi dolazak Dignea, kao i sve izvjesniji dolazak kolumbijskog stopera Mine.

Najveći nedostatak:

Ko će postići gol? Tosun, Oumar Niasse, Sandro Ramirez i Calvert-Lewin nisu igrači koji garantuju veliki broj golova. Ukoliko Richarlison pokaže šta zna i umije, Sigurdsson zaigra kao onomad u Swanseaju, a Walcott podsjeti na najbolje dane u karijeri, Everton bi... Mah, i u tom slučaju neće biti bolje plasirani od sedmog mjesta.

West Ham United

Nakon tjeranja Slavena Bilića i Davida Moyesa, West Ham se odlučio dovesti trenera koji zna kako je to osvojiti Premier Ligu. Riječ je o Manuelu Pellegriniju koji je osjetio slast pobjede vodeći Manchester City. Novac je tu, pojačanja su tu, ali koliko će to zapravo dobro izgledati na terenu, ostaje nam da vidimo. Samo za dovođenje Felipea Andersona izdvojili su 38 miliona eura, a osim njega doveli su Issu Diopa, bivšeg stopera Toulousea, kao i krilnog igrača Borussije iz Dortmunda, Andreya Yarmolenka. Obezbijedili su i usluge Jacka Wilsherea, kao i Lukasza Fabianskog, što dovoljno govori kako se ozbiljno radi u West Hamu. Pellegrini ima nekoliko dobrih igrača na raspolaganju (Arnautović, Cresswell, Antonio, Chicarito), ali povreda Lanzinija svakako je ogroman udarac.

Glavni problem:

Zdravstveni bilten Jacka Wilsherea, (ne)mogućnot prilagođavanja Andersona, Diopa, Yarmolenka, kao i ponašanje Marka Arnautovića.

Leicester City

Bivši prvaci, nakon što su ostali bez Kantea, ostali su i bez još jednog veoma bitnog igrača koji je bio jedan od najzaslužnijih za osvajanje titule u sezoni 2015/16. Riyad Mahrez plakao je godinu dana u nadi da će napustiti ekipu, ali vlasnici Leicestera pristali su pustiti ga tek u ovom prijelaznom roku i to za ogromnu svotu novca. U klubu je i dalje James Vardy, igrač koji će i ove sezone ciljati 20+ postignutih golova. Hoće li mu to poći za nogom? Menadžer Claude Puel je pod blagim pritiskom, upravo zbog odlaska Mahreza, a ne pomaže ni nešto slabija igra krajem prošle sezone. Koliko mu javnost ne vjeruje, dovoljno govori činjenica da je jedan od menadžera kojima predviđaju najraniji otkaz ove sezone (Mourinho je u vrhu, također). Vlasnici su otpustili trenera koji im je donio trofej, Claudija Ranierija, zatim njegovog nasljednika i bivšeg pomoćnika, Craiga Shakespearea, tako da je jasno kako kod njih nema mjesta ni za kakvu sentimentalnost. Umjesto jednog Alžirca došao je drugi – Racid Ghezzal. Koliko će tek njemu biti teško zbog konstantnih usporedbi sa Mahrezom?! Ključni igrač u Puelovom sistemu trebao bi, pored Vardyja, naravno, biti James Maddison, dvadesetjednogodišnji playmaker koji je došao iz Norwicha. Tu je i Adrien Silva koji sada mora podići nivo igre. Leicester City će se također riješiti nekih igrača – Slimani, Ulloa i Mendy prvi su na spisku. Na golu je pouzdani Schmaichel, a odbranu bi trebali držati Maguire i Evans. Dovoljno da Leicester zavšri u gornjem dijelu tabele.

Najveći problem:

Kad Evertonovom direktoru zazvoni telefon, s druge strane linije obično je neko od predstavnika Manchester Uniteda koji se opasno raspituju za Maguirea. Ukoliko se riješe tih neželjenih poziva, Leicester će lakše disati i moći će bez većih problema završiti kao devetoplasirana ekipa.

Wolverhampton

Hrabar potez, priznajem. Ušli su u ligu, a već ih vidim u gornjem dijelu tabele. Nije bez razloga, vjerujte mi. Nakon što su s prvog mjesta obezbijedili promociju, Wolverhaptonove ambicije mnogo su porasle. Ne žele više igrati u Championshipu i to se vidi po igračima koje su doveli u posljednje vrijeme. Guo Guangchang, vlasnik Wolvesa, “težak” je pet milijardi i pokazuje da želi ozbiljno ulagati u fudbal. S klupe ih vodi Nuno Espirito Santo, stoga i ne čudi što je ovaj portugalski trener odlučio u klub dovesti pravu portugalsku koloniju. Otkupili su ugovor Diega Jote, doveli Willyja Bolyja, Joaoa Moutinha, Lea Bonatinija, Raula Jimeneza, Ruija Patricija, Johnyja Castra, Rubena Vinagrea i Adamu Traorea. Spominju se još Dendoncker i Zinchenko. Jednostavno, Wolvesi se ne šale. Naravno, ovo ne znači da će eskperiment sa Portugalcima biti uspješan, ali za razliku od nekih klubova – Wolverhampton je spreman kockati se kako bi završio u gornjem dijelu tabele. Da li su ova pojačanja dovoljna?! Na papiru to izgleda impresivno, posebno za ekipu koja je prethodne sezone igrala u Championshipu.

Šta im nedostaje:

Vremena da se uigraju.

Crystal Palace

Možda su i oni previsoko, ali riječ je o ekipi koja ima glavu i rep. Iako su početkom prethodne sezone bili ismijani zbog užasnog starta pod De Boerovim vodstvom, nekako se sve posložilo dolaskom Hodgsona. Ekipa je prodisala, počela igrati sve bolje i bolje i na kraju osvojila 11. mjesto, što je, nakon onakvog početka sezone, ravno čudu. Sve zavisi od Zahe. Najbolji igrač tima i igrač koji je prošle sezone pokazao kako je zreo za top klubove. Odlasci Cabayea, Fosu-Mensaha i Loftus-Cheeka sigurno će se osjetiti, ali timskim duhom se to može nadoknaditi. Onim koji ih je krasio u drugom dijelu prošle sezone. Umjesto Cabayea, došao je Kouyate koji bi trebao igrati na toj poziciji. Palace je u posljednjih šest sezona završavao na sredini tabele, a sada su počeli izdvajati mnogo više novca na plaće igrača. Jednostavno, morali su zavući ruku duboko u džep kako bi platili Zahu, a tu je i Sakho koji također ima visoka primanja. Luka Milivojević odigrao je odličnu sezonu, a sada je godinu dana iskusniji i može još napredovati. Ne treba zaboraviti ni Jamesa Tomkinsa.

Glavni problem:

Neefikasnost Christiana Bentekea. Ukoliko Crystal Palace želi ponoviti prošlosezonski uspjeh, Benteke mora biti na nivou onog iz Aston Ville.

Burnley

Simpatično-odvratni Burnley. Ekipa Seana Dyche zauzela je visoku sedmu poziciju prošle sezone. Čudo, zar ne?! Daleko od Leiscesterovog, ali ipak je riječ o čudu. Da li je realno da to ponove i ove sezone. Nije. Tu sva priča staje. Oni su prošle sezone bili “najbolji od ostalih” (odnosi se na timove izvan velike šestorke), a teško da će to ponoviti. Ikad. No, bez obzira na to, Dyche govori kako neće imati mira dok svi ne prihvate Burnley kao respektabilnog premijerligaša. Igraju tvrd fudal, pomalo zastarjeli. Dyche obožava voditi ekipu sa manjim brojem igrača. Želi da se svako osjeti dijelom tima i da sa svakim igračem ima poseban odnos. Zato je, između ostalog, tako uspješan u Burnleyu. Pope i Tarkowski primjer su kako je Dyche u stanju zamijeniti povrijeđene (prodane) igrače. Prije nekoliko dana u tim je došao i bivši golman Engleske, Joe Hart. Ostanci Corka, Meeja, Hendricka dodatni plus su za ekipu Burnleya.

Šta im nedostaje:

Toliko toga na papiru, ali na terenu – ništa. Izgledaju i više nego pristojno, s obzirom na “tanak” igrački kadar.

Newcastle United

Nesretan broj za nesretnog Rafu Beniteza. Plautov “Tvrdica” nije ništa spram vlasnika Newcastle Uniteda, Mikea Ashleya. Ashley jednostavno ne želi dati novac za dovođenje novih igrača i tu sva priča staje. Hoće prodati klub – neće prodati klub, navijači ga bojkotuju, mrze, ali on je i dalje tu. Stoga ne čudi Benitezov plač iz dana u dan kada je u pitanju njegova, pa i budućnost Newcastle Uniteda. Benitez ima još godinu dana ugovora sa Newcastleom i ovo bi uistinu mogla biti njegova posljednja godina na St. James' Parku. Borba je iskamčiti peni od Ashleya, vjerujte mi. Možda bi Benitez i napustio tim da u ugovoru nije ugrađena klauzula po kojoj bi morao platiti Ashleyu čak šest miliona funti. Skroman, da ne kažem drugoligaški, igrački kadar trebao bi, ukoliko pitate Ashleya, biti u borbi za sami vrh. To je naprosto tako. Benitez je prodao Mitrovića, Mbembu, Merina (kao da je išao abecedom, počevši od slova m), a u klub su došli Ki, Dubravka (otkupljen), Kenedy (još jedna godina posudbe), Fabian Schär i Yoshinori Muto. Povreda Lejeunea znači da bi u klub trebao doći još jedan stoper, ali novca naprosto nema. U klub je došao i bivši napadač West Bromwicha, Rondon (u suprotnom pravcu otišao je Gayle). Prvih nekoliko kola bit će pravi pakao za Newcastle, s obzirom na težinu protivnika. Ukoliko to prežive na najbolji mogući način – sve je moguće. U klubu je ostao Lascelles, iako se mjesecima govorilo kako će napustiti Svrake.

Šta im nedostaje?

Sve. Najviše da Ashley konačno odriješi kesu. Naravno, to se neće desiti.

Bournemouth

Eddie Howe neće mijenjati svoj sistem, što znači da će utakmice Bournemoutha obilovati golovima. Ništa novo, zar ne?! Njihov najveći problem su utakmice protiv najboljih šest ekipa, gdje su prethodne sezone upisali čak 10 poraza (pobijedili su Arsenala i Chelseaja). To je nešto što će silno željeti promijeniti. I oni su, poput Crystal Palacea, loše otvorili prethodnu sezonu, ali njima nije bila potrebna promjena menadžera kako bi se izborili za opstanak. Howe je znao izvući maksimum iz tima, koji je odigrao nekoliko odličnih utakmica u kojima su pokazali kako žude za nadigravanjem. Igraju lijep i atraktivan fudbal. Vjerovatno je to razlog zašto Diego Rico odabrao njih, a ne Borussiju Dortmund koja mu je ponudila mnogo bolje uslove. Ekipa Eddieja Howea majstor je za velike povratke. Uspjeli su upisati 21 bod iz utakmica u kojima su gubili. Nevjerovatno. Osim Rica, u klub je došao i Jefferson Lerma za čije usluge su platili više od 20 miliona funti. Nama će posebno biti zanimljivo pratiti ekipu Bournemoutha, zbog našeg golmana Asmira Begovića. Iako je prošle sezone napravio nekoliko grešaka nakon kojih je Bournemouth primio pogotke, Asmir uživa ogromno povjerenje menadžera kluba. Howe će i ove sezone forsirat omiljenu 4-4-1-1 formaciju, a mnogo se očekuje od Lewisa Cooka. Napad će predvoditi igrači poput Kinga, Wilsona, a tu je i Jermain Defoe.

Šta im nedostaje:

Za ono što traži Eddie Howe – skoro ništa. Bournemouth se ne bi trebao boriti za opstanak.

Southampton

Iako su prošle sezone za dlaku izbjegli ispadanje u Championship, Southampton kao da nije učio na vlastitim greškama. Mark Hughes upisao je dvije pobjede u posljednjih nekoliko mečeva i tako zaslužio trogodišnji ugovor + milion funti nagrade zbog opstanka u društvu najboljih. No, pitanje je kako će to izgledati ove sezone. Ostali su bez igrača koji je često svojim napadačima namještao golove – Dušana Tadića. Umjesto njega, tu je bivši krilni igrač Basela, Mohamed Elyounoussi koji je skrenuo pažnju na sebe nastupima u Ligi prvaka. U timu je i dalje nekoliko odličnih igrača poput golmana Frasera, zatim lijevog beka Bertranda, desnog beka Soaresa, veznjaka Ward-Prowsea... Southampton, ukoliko bude igrao onako kako Hughes zamišlja, mogao bi biti i mnogo bolje plasiran od 15. mjesta.

Šta im nedostaje:

Liverpoolovi pozivi.

Watford

Ekipa koja je u dva kola u stanju pokazati dva različita lica. Nakon fenomenalne partije obično ide blijedo izdanje i sve tako. Kontinuitet je nepoznanica. Doveli su nekoliko novih igrača, ali ostali su bez Richarlisona koji je otišao u Everton. Istina, Richarlison je odigrao samo prvi dio sezone odlično, poslije se izgubio. Ekipa koju vodi Javi Gracija jedna je od najnezahvalnijih za bilo kakvu prognozu. Prošle sezone mučili su se sa neefikasnošću. Uostalom, njihov talisman, Troy Deeney postigao je samo pet ligaških golova. Njihov najbolji strijelac bio je Abdoulaye Doucoure koji je postigao sedam ligaških golova. Doveli su Bena Fostera, obezbijedili usluge Gerarda Deulofeua, ali to nije garancija boljeg plasmana. Javi Gracija morat će činiti čuda kako bi uigrao ekipu i izvukao napadački potencijal iz iste.

Šta im nedostaje:

Mašina za putovanje kroz vrijeme kako bi doveli Deeneya koji zna postići pogodak i pridodali mu Ighaloa.

Fulham

Ekipa koja je proz playoff obezbijedila učešće u Premiershipu. Jokanovićeva ekipa igrala je napadački fudbal, uvijek na gol više. Shahid Khan, vlasnik Fulhama, još je prošle godine govorio kako će se na Craven Cottageu u narednim godinama konstantno igrati premijerligaški fudbal. Novca ima, želje za poboljšanjem također, a tu je i vjera u Jokanovićeve sposobnosti, stoga i ne čudi što je za usluge Mitrovića izdvojio više od 20 miliona funti. Osim Mitrovića, u klub su došli Andre Schürrle, Jean Michael Seri (prošle sezone spominjao se kao moguće pojačanje Barcelone), Maxime Le Marchand, Alfie Mawson, Fabri i Callum Chambers. Vođa i najbolji igrač ove ekipe nedvojbeno je Ryan Sessegnon, osamnaestogodišnjak koji je prošle sezone briljirao u Championshipu. Tu su i Tom Cairney (David Silva za siromašne), kao i Stefan Johansen. Jokanović i Alistair Mackintosh imaju jasan cilj – dovesti igrače koji će se uklopiti u Fulhamov stil igre. Jednostavno, niko ne želi da se ponovi slučaj Mitroglua. Fulham je dobro kupovao u ovom prijelaznom roku. Nisu se rasipali, nisu to bile neplanske kupovine. Daleko od toga.

Koliko mogu ove sezone?

Hm, teško pitanje. Mogu biti i najveće iznenađenje, a mogu se i raspasti. No, ne vidim ih kao ekipu koja će naredne sezone ispasti, a to je u ovom trenutku najvažnije za njih.

Brighton & Howe Albion

Da, čak sam im i prethodne sezone prognozirao ispadanje. Nisam bio ni blizu. Ne bih se iznenadio kad bi se to ponovilo i ove sezone. Menadžer Chris Hughton, bivši menadžer Newcastlea, radi odličan posao u Brightonu. Iako su ih mnogi analitičari “sahranili” prethodne godine, oni su na kraju zauzeli 15. mjesto. To im je glavni cilj i ove sezone – izboriti opstanak. Hughton je doveo Jahanbakhsha (21 pogodak i 12 asistencija za Alkmaar), Andonea, Bissoumu, Bernarda i Buttona. Na golu je Ryan, od zanimljivih igrača tu su još Shane Duffy, Lewis Dunk, Davy Pröpper, nevjerovatni Pascal Groß, Izquierdo, Locadia, te iskusni Glenn Murray koji je prošle sezone bio strijelac 12 pogodaka. Brighton ima simpatičnu ekipu koja sad, u drugoj uzastopnoj sezoni, ne smije visoko letjeti, već prihvatiti činjenicu da su i dalje ekipa koja se gradi i kojoj je glavni cilj ostanak u društvu najboljih.

Šta im nedostaje:

Golovi. Ekipa je u samo osam utakmica prošle sezone postigla više od jednog gola.

Huddersfield

Nakon 45 godina u nižim ligama, prošle sezone konačno su zaigrali u Premier Ligi. Trebali su, ako je vjerovati prognozerima poput mene, ispasti i takmičiti se u Championshipu, no na kraju su zauzeli 16. mjesto i još jednu sezonu u društvu najboljih. David Wagner, menadžer Huddersfielda, uživa veliko povjerenje vlasnika kluba i jedan je od najzaslužnijih što se ekipa uopće našla u najvišem rangu engleskog fudbala. Poput Brightona, i oni se moraju suočiti sa istinom. Doveli su osam igrača u ovom prijelaznom roku, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno da bi opstali. Jednostavno, njihov kadar ipak nije dovoljno dobar, a druga sezona u društvu najboljih to će najbolje pokazati. Imaju nekoliko zanimljivih igrača poput Kongoloa, Durma, Schindlera, Zanke, Sobhija, Mooya i Prithcharda, ali teško da će s njima uspjeti izboriti opstanak.

Šta im nedostaje:

Nekoliko vrhunskih igrača.

Cardiff City

Nedvojbeno najslabija ekipa u Premiershipu i ekipa kojoj se predviđa ispadanje u Championship. Vrijednost tima ne premašuje ni 60 miliona eura što dovoljno govori koliko su zapravo tanki. Vodi ih Neil Warnock, menadžer starog kova. Svi u klubu prihvatili su ulogu autsajdera i nadaju se čudu. No, njima ni čudo ne može pomoći. Napravili su nekoliko transfera, ali nijedan od tih igrača nije igrač koji bi igrao bitnu ulogu u drugom timu Premiershipa. To dovoljno govori kakve su poteze vukli. Njihov najskuplji igrač je Kenneth Zohore, čija je vrijednost nekih 8 miliona eura. Premalo za ovaj nivo fudbala.

Šta je potrebno da bi opstali:

Da FA ostalim klubovima oduzme po 25 bodova.

Komentari (2)

uzimajuci sve u obzir sto si naveo i nije to toliko lose ali si ispustio par dobrih cinjenica o dobrim klubovima poput man utd koji bez obzira sto ne igra lijep futbal vjerujem da ce biti u samom vrhu liste najboljih a to je u prvih 3

lega

hahaha ovo zadnje je dobro smijesno hahaha

elimo
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.