Apsurdni svijet: Nit' je liga, nit' prvaka · Komentar

Apsurdno je štošta na svijetu. Život je apsurdan, Albert Camus najbolje to zna, pa što i u fudbalu ne bi bilo mnogo toga naopako. Zašto ne bi bilo moguće da Bayern Munchen, institucija bogatija i organizovanija od Bosne i Hercegovine, na svom golu kao zamjenu za Neuera ima premijerligaškog golmana iz Lige za opstanak?

1. Apsurdna nagrada

Ili, evo, recimo, Andres Iniesta. Svima je sada tobože žao što neće više igrati u Barceloni, a rijetki su mu se divili tokom svih ovih godina u kojima je prodavao magiju. Ono transparentno da mu se dive, uzdišu.

Zlatne lopte poslovično pripadaju Ronaldu i Messiju. Trebamo biti sretni što imamo priliku živjeti u vrijeme ovoga dvojca, u eri bjesomučnih naduravanja i rivalstva kakvog ranije nije bilo. Prije je bilo odigraš dobro sezonu, iskočiš, pobrineš se da tvoj tim osvoji štošta i eto ga - dobiješ Zlatnu loptu. Sad nema teoretske šanse da je neko bolji od ove dvojice pa je zapravo besmisleno i dodjeljivati ovu nagradu dok su ova dvojica fudbalski živa.

Andres je nije dobio ni kada je 2010. zabio u finalu Svjetskog prvenstva. Možda je malo pretjerano, ali kod nas bi rekli kad ga Ronaldo i Messi zabiju u finalu Svjetskog nek se "jave". A dobio ju je recimo Fabio Cannavaro...

2. Apsurdni fudbaler

Četiri godine nakon tog u Južnoj Africi, Svjetsko fudbalsko prvenstvo igralo se u Brazilu. Tokom ovog festivala fudbala u zagrebačkim Sportskim novostima periodično su, barem jednom sedmično izlazile kolumne Zvonimira Bobana, uglađenog bivšeg majstora fudbalske igre. Stvarno, šta je god čovjek napisao, predvidio, to je imalo smisla i ispostavljalo se tačnim.

Minuciozno je i u kontinuitetu analizirao, propitivao realnost, ali davao i subjektivne ocjene. Bilo ga je lijepo čitati. Tekstovi pitki, zanimljivost na nivou, stručnost zavidna.

Negdje pred polufinale između Njemačke i Brazila vidovito je ustanovio da to kako je Brazil igrao ne valja ni pet para. Da su nazor došli do rečene faze i da Njemačka zbog tog, tog i tog po njemu ima mnogo više šanse za trijumf. Možda nije očekivao da će ih toliko posramiti, ali sve je tada bio u pravu, osim u jednom.

Izgleda da se varaju i ostali fudbalski stručnjaci - ima ih barem nekoliko - kojima nikako nije jasno da Marcelo može igrati u Realu. Navodno, takvih igrača se rješavaš odmah nakon nekoliko izleta. Opisao je Boban Marcela nedisciplinovanim, da je taktički polunepismen, neodgovoran...

Nudio je Boban i primjere da potkrijepi tvrdnju, ali vidi sad. Pa i tad. Od Marcela boljeg lijevog beka nema, bar za veći dio svjetske populacije ljubitelja i (ne)poznavaoca fudbala. Bobanu on ne bi igrao, Zidaneu igra. Ko je tu u pravu. Iskače li Marcelo iz zadatih klišea?

Apsurd je u tome što Boban ne griješi puno kada ga opisuje. Sve što je čovjek rekao istina je, no istina je i da ovaj razvaljuje, nije normalno šta čovjek radi.

3. Apsurdno takmičenje

Posljednji eklatantan primjer apsurdnosti je Liga prvaka. Kažu ljudi da su najbolji treneri oni koji osvoje Ligu prvaka. Po tom kriteriju Jose Mourinho je najbolji. Guardiola može da se počeše iza uha. Šta mu vrijedi dominacija u prvenstvu ako ga izbaci iz Lige prvaka tim što se sa njim takmiči u prvenstvu.

Da li je to baš tako? Da li je teže dominirati nacionalnim prvenstvom skoro godinu ili dobro se pripremiti, izanalizirati, našpanovati u sedam-osam utakmica i doći u završnicu Lige prvaka.

Dok budemo dumali imajmo na umu da Liga prvaka nit' je liga nit' prvaka. Igra u njoj poneki nacionalni šampion. U polufinalu ove godine igrala su čak dva, pa je pomalo šega da kad ne možeš ništa u prvenstvu, utjehu tražiš u Ligi prvaka. Kup takmičenju gdje je mnogo više neprvaka koji teško u svojoj avliji mogu biti prvi.

(Apsurdno je da recimo Liverpool ima osvojenu Ligu prvaka iz 2005., a šampion nije bio od 1990.)

Poluliga polukup prvaka i onih koji to nisu - semantički bi se trebalo zvati to najelitnije takmičenje.

4. Apsurdno suđenje

O tome ne treba trošiti riječi. Svaka utakmica, bezbroj pitanja. Mogao je ovo, mogao je ono, gdje će svirati ovo, bezobrazluk je da nije dosudio ono. Lakrdijama nikada kraja. Ogroman se novac vrti, a iz godine u godinu sve gore i gore, sve veći bijes, uvijek neko pokraden, nezadovoljan...