"Barem tri puta me nisu trebali otjerati, sada je neko morao ispasti lud" · Intervju

Husref Musemić, voljeli ga ili ne, a zaista je teško naći razlog za ne voljeti ga, čovjek je koji zaslužuje svaki respekt, duboku naklonost zbog onoga što on u suštini jeste. Pošten, srčan, čovjek kolosalnog karaktera...

Postoji anegdota da ga je Ismet Bajramović, gazda tadašnjeg Đerzeleza, zbog raznih "svađa" u kojima je pokazivao svoju nepokolebljivost, smatrao hrabrijim nego što je on sam. I zato ga je neizmjerno cijenio i volio.

"Eto, vidite. A tada sam bio tek na početku svoje trenerske karijere. Nisam dao da mi se iko petlja. Radim kako smatram da je ispravno, pa makar. Ne znam ko da je u pitanju", priča Musemić.

Preuzevši Sarajevo usred sezone koju su halalii i najzagriženiji navijači, peti put u svome životu vratio je vjeru u bolji tim sa Koševa. Uradio je nešto što se prilikom svake iole veće i neminovne krize brzo zaboravi. Danas, nakon 18 odigranih kola Sarajevo je u vrhu, igra dobar fudbal i liči na ozbiljan tim. U razgovoru za SportSport.ba s Musemićem su načete razne teme, pričao je o petom mandatu, protekloj polusezoni, o sebi, našem mentalitetu...

Husrefe, pitanje neće biti da li ste zadovoljni dosadašnjim dijelom svoga mandata, nego čime ste nezadovoljni?

"Nezadovoljan sam ispadanjem iz Kupa, ne zato jer smo ispali, a nismo poraženi, već zbog samog sistema. To me onako iznerviralo. Možda bi, da smo prošli, ispali odmah u narednom kolu, nebitno, ali nije mi se svidjelo što smo već u ranoj fazi morali igrati s ekipom iz istog ranga. To mi je nelogično. Mislim da ne trebamo mi biti puno pametni pa izmišljati toplu vodu. Treba pogledati kako se radi u većini zemalja, kako iz regiona, tako i šire.

Eto, ta eliminacija je nešto čime sam nezadovoljan, a što se ostalih rezultata tiče, možda je Krupa ostala kao neki značajniji kiks. Mislim da smo tu odigrali najlošije prvo poluvrijeme otkako sam ja trener. Kasnije smo uspjeli da se vratimo, čega je dokaz i preokret na 2:1, ali desilo se da primimo dva gola u kratkom roku i izgubimo..."

Utakmica sa Krupom, izuzevši igru Sarajeva u prvom poluvremenu jedna je od boljih utakmica ove sezone emitovanih u direktnom prijenosu, generalno. Po svemu, dva preokreta, napadačka orijentiranost i jednih i drugih, pet golova, sijaset dobrih poteza, trka, borbenost...Kada ste sjeli na klupu rekli ste da ne možete obećati pobjedu u svakom meču, ali da zahtijevate borbenost, zalaganje. U derbiju protiv Želje bili ste razočarani pristupom. Šta se desi u glavi igrača pa se ponaša onako kako ne bi trebao.

"Protiv Želje je bila specifična situacija, nije da smo ušli u meč indisponirani. Imali smo dobrih 15 minuta, da li je bio penal, nije li. Zatim je Velkoski promašio dobru priliku i da smo mi zabili tada gol, pitanje je kako bi dalje tekla utakmica. Šta da vam kažem, danas je u fudbalu sve moguće, često se desi neki momenat koji može biti odlučujući. Evo pogledajte danas rezultate, vodio kaže 3:0, pa ovi preokrenuli na 4:3. Ili utakmica sada Borussia Dortmund - Schalke, od 4:0 na 4:4, to je tako i svugdje se dešava.

Također, neću da branim igrače niti da ih amnestiram, ali generalno Sarajevo je proživjelo vrlo turbulentnih šest mjeseci, počevši od Širokog Brijega u finalu Kupa. Tada smo trebali dobiti po svemu, bili bolji, izgubili bolno na penale. Onda potom još jedan šok, protiv Moldavaca u Evropskoj ligi...Sve se to odrazilo na atmosferu koja je dodatno usložnjena, ode jedan trener, pa drugi, dođe treći kojeg predstave kako babarogu, kao da imam rogove na glavi. Ne znam zbog čega, ali je to valjda tako moralo. Onda igrači nisu čisti u glavi, pomisle kako li ćemo sa njim, šta li će uraditi...Teško je tada biti fokusiran sto posto na igru, ali srećom uspjeli smo malo vratiti igrače iz letargije i to se odrazilo na rezultate."

Imate bogatu karijeru iza sebe, da li se Vama dešavalo da iz neobjašnjivih razloga ništa na terenu ne ide onako kako bi trebalo i pod koji je to uslovima. Šta se desi u glavi?

"Iskren da budem dešavalo mi se često i to baš protiv ekipa gdje bi se očekivalo da sve ide glat. Izađeš na teren znaš da si i pojedinačno bolji od protivnika, a i kolektivno. Međutim, koliko god da upinjem ne mogu ni u pola prilike da uđem, kamoli u priliku ili da zabijem gol. A onda protiv ovih jačih, sve kontra. Valjda to zavisi od motivacije, pristupa. Zato kažem, samo razmišljanje o nečemu, ovako ili onako, ima mnogo udjela u onome što će ti se dešavati na terenu."

Kada ste dolazili na klupu Sarajeva, to je normalnim, neutralnim ljudima bio šok. Vraća se čovjek tamo odakle su ga kao đukca potjerali ko zna koliko puta i to zalazi u atmosferu potpune šizofrenije gdje se ne zna ko pije, a ko plaća. Kola su počela da se nezaustavljivo strmoglavljuju, rezultati su bili očajni, a nezadovoljstvo je ključalo. Šta Vas je natjeralo da se odlučite "vaditi kestenje"? Trebalo je, zaista, hrabrosti.

"Prvo, a to sam nekoliko puta ponovio, ja volim Sarajevo, mislim da sam, koliko god se neko prema meni ponio kako nije trebalo, dužan ovome klubu mnogo više nego šta je on meni u životu dao. Volim da radim, osjećao sam da mogu pomoći svojim angažmanom. Neko je morao biti lud, Ili sam ja bio lud što se ponovo vraćam, ili su ludi ljudi u upravi koji me ponovo angažiraju. Djeluje malo čudnovato što sam peti put trener Sarajeva, ali barem tri puta me nisu trebali otjerati, pa to onda ne bi značilo da sam pet puta trener Sarajeva."

Kako ste se uopće osjećali nakon posljednjeg otkaza. Uslijedio je nakon što su Vas zadesili problemi sa zdravljem. Za pretpostaviti je da Vas je još više uzdrmalo.

"S trenerske strane nije me pogodilo. S ljudske, jeste. Nije mi bilo nimalo lijepo. Kada ste trener otkaz je nešto što morate ukalkulisati u svoje zanimanje, to je neminovnost. Smijenjen bude i Carlo Ancelotti i Jose Mourinho, najveći treneri suočavali su sa otkazima, ali mislim da je način kako sam smijenjen bio ružan. Da ne kažem da se moglo sačekati. Ja sam smijenjen krajem novembra, a prevenstvo je počinjalo početkom marta, to je dovoljno vremena da se stane na loptu, razmisli o svemu, slegne situacija, pa onda donose odluke. Mnogi su me još tada otpisali, ali evo opet sam tu. Očito su pogriješili, ne znajući da nisu oni ti koji otpisuju i odlučuju o sudbinama već da ima neko ko o tome brine."

Ipak, sigurno Vam je imponovala podrška sa svih strana nakon srčanog udara. Bolji dokaz o vašoj veličini i koliko ste poštovani vjerovatno i ne treba?

"Ja sam čovjek koji u svaki klub gdje sam igrao mogu otići i stati visoko uzdignuta čela, svijetla obraza. I u Crvenu zvezdu i u Hearts, Twente. Negdje sam igrao bolje, negdje lošije, ali ljudski niko mi ništa ne može osporiti. Svugdje sam rado viđen, možda sada u tim klubovima nema ljudi iz moga vremena, ali svugdje imaju oni koji znaju cijeniti. Pa onda sigurno da prija kada se sjete iz Zvezde, pa navijači pošalju pismo...To mi je dalo snagu u nimalo lagodnim trenucima

Gdje god ste radili kao trener imali ste rezultate, šta smatrate svojim najvećim trenerskim kvalitetom?

"Ja sam fanatično iskren čovjek i trener. I vrlo sam odgovoran. I nikada namjerno neću učiniti grešku. Neću učiniti nešto što smatram da je neispravno, pa makar da mi se radi o životu. Saslušat ću, nije problem. Pet ljudi je pametnije od jednog, ali nikada me niko nije natjerao ni na šta, niti će me natjerati. Mislim da taj moj odnos i ono kako razmišljam i način kako doživljam svijet, ljudi prepoznaju. Ja vam ne mogu obećati kule i gradove, ali ono što znam je da se kao čovjek neću promijeniti. To vam mogu obećati. Evo, Perica Ivetić je možda eklatantan primjer ovoga što govorim.

On je mislio da nema šta mu neću raditi nakon što sam došao u Sarajevo. Imali smo prije nesporazum, ali to nije utjecalo na moj tretman prema njemu. Nastranu što smatram da je pogriješio svojevremeno i trebao je da se izvini i kao treneru i kao čovjeku koji je stariji od njega, ali to ne mijenja ništa u odnosu mene kao trenera prema njemu kao fudbaleru. Radi, zasluži mjesto u ekipi i igrat ćeš. Jednostavno, nisam zlopamtilo. Samo iskreno, pošteno i objektivno rezonovanje. To je moja parola."

Kako gledate na to da su nam poslovično bolji treneri sa strane nego naši domaći. Evo, posebno u kontekstu novoga selektora, spominju se Terim, Eriksson...Ivica Osim nedavno je rekao "što ne bi Husref bio novi selektor"?

"Mogu li ja Vas nešto da pitam? Zar nam i strano mlijeko nije bolje od našega? Sve tuđe nam je bolje, ne samo treneri. Mislim da je to problem mentaliteta i doživljavanja stvari, pravog vrednovanja. Mi moramo svi zajedno mijenjati taj stav u svojim glavama. Tome je doprinijelo i to što su 20 godina ovdje razni stranci, te OSCE, te UNPROFOR, razne druge organizacije. Garantujem vam da svi mi više vrijedimo nego što za sebe smatramo. Ovo je zemlja jako pametnih ljudi, radišnih, inteligentnih i vrlo lijepih. Imamo mnogo bogatstva, ali trebamo konačno da počnemo vjerovati u sebe i što je po mome mišljenju najpotrebnije da se promijeni, moramo svi biti - odgovorniji! Pogledajte naše ljudi koji su stjecajem okolnosti otišli vani, to su po pravilu sve vrlo uspješni ljudi, sportisti, umjetnici, ekonomisti, doktori...

Nisam protivnik stranaca, da me se pogrešno ne shvati. Nisam ja birao što sam rođen u BiH, a onaj Nijemac u Njemačkoj. Svi smo mi ljudi i trebalo bi to tako gledati, isto kao što bi svi trebali snositi odgovornost za ono što radimo. Sve ljude cijenim isto, i onog pekara i čistača ulice i doktora, svi oni moraju postojati. Mora neko biti i trener pa da ode kupi hljeb kod onoga pekara...Svi smo u jednom sistemu i da bi nam svima bilo bolje trebali bi biti pošteniji i odgovorniji prema sebi."

Hipotetski, šta bi se trebalo desiti pa da Husref bude trener Crvene zvezde? Koliko je to moguće, dok s druge strane ko god da se ponudi otamo dočekat ćemo ga oduševljeno?

"Što se mene tiče, ja ne bih imao problem da vodim Crvenu zvezdu, ali nikada nisam imao ponudu da vodim Crvenu zvezdu. To što se vani ne cijene naši treneri je odraz slabog rejtinga koji imamo u Evropi.

Smatrate li onda da bi novi selektor trebao biti naš trener. Šta bi uopće trebali očekivati od selektora?

"Ko god da bude, ne može vam ništa obećati. Znači, ne znam koga smatrate najboljim trenerom na svijetu, ali da njega izaberu ne može garantirati "ja ću vas odvesti na Svjetsko prvenstvo" ili "ja ću vas odvesti na Evropsko". Drugo, čitava ova procedura za mene je potpuno zbunjujuća. Dva mjeseca se neka imena povlače, ne znam uopće po kojem osnovu, kako, zašto. Evo, neka mi objasni neko kako sam ja mogao biti kandidat. I treće, šta su čije ingerencije. Evo izabrat ćemo već nekoga, šta je to što se od njega očekuje, šta su priortiteti i da li oni koji izaberu isto tako trebaju snositi neke posljedice ako se ciljevi ne ispune."

Posljednje utakmice u Premijer ligi odigrane su u nehumanim uslovima. Šta nam je potrebno da nam Premijer liga bude bolja, da imamo više igrača kao što ste bili Vi?

"Priča se o infratrukturi. To svakako jeste najveći problem, ali mislim da trebamo promjene u glavama. Ponavljam, treba nam više odgovornosti i da se zna ko je za šta zadužen. Kada počinje utakmica pa imate zapisnik, 18 igrača i ispod piše šef stručnog štaba taj i taj. Dakle, ako je tamo moje ime ja sam odgovoran za tih 18 igrača, ja sam ih izabrao i ja snosim odgovornost. Danas živimo u vremenu gdje bogatašu naupadne da za rođendan ode na mjesec, pa pita "koliko to košta?" Deset miliona! Nije problem, evo deset miliona, ali ima da mi to omogućiš.

Meni je neshvatljivo da mi u 21. stoljeću moramo gledati u vremensku prognozu, da bi znali kada da igramo. Dakle, to više nigdje na svijetu nije bitno, postoje uslovi, a kada već ne postoje zna se: ako ja kao trener odgovaram jer nemam rezultate, onaj što nije očistio kako treba snijeg, također treba da odgovara. Ti momak ideš, dolazi neko sposobniji. Problem je što u našem fudbalu, obično trener za sve snosi najveću odgovornost. Ne snosi ni maser, ni ovaj, ni onaj. A, hoćeš li imati rezultat zavisi od svih nas."

Kako objasniti činjenicu da smo 1997. bili optimističniji nego danas. Uz Crnu Goru smo jedina zemlja iz regiona čiji klubovi nikada nisu igrali grupnu fazu ičega.

"To je tačno. Pa prije deset godina bili smo bliže Dinamo Kijevu nego danas, a bilo bi za očekivati da smo napredovali. Znači 2007. smo igrali s Dinamom, što je sada gotovo nezamislivo i to smo ovdje izgubili 0:1, moglo je proći da ne izgubimo, gore je bilo 3:0, primili smo dva gola pred kraj... Što se naše lige tiče, pogledajte samo kakvi su igrači igrali u Posušju, strah i trepet. Pa Sarajevo, ko je sve igrao i kakvih je generacija bilo. U Želji, također. Bolji se fudbal igrao i zbog zaostavštine od prije rata, zbog igrača koji su tada postali igrači. Danas mislim da imamo dovoljno stručnih ljudi, licenciranih trenera koji možda nemaju dosta iskustva, ali sigurno su sposobni i pametni i mislim da imamo i talenata. Treba da radimo mukotrpno i više vjerujemo sebi pa da budemo bolji. Koliko je potrebno da sazrijemo, toliko nam treba sistem, novac i vrijeme, ali mislim da možemo."

Da li Vam je drago ili Vam smeta kada Vas na ulici zaustave, pitaju "možemo li do titule?"?

"Kod nas se samo titule broje (smijeh). I ja bih volio, ali teško je to obećati, ne zavisi samo od nas. Borit ćemo se pa ćemo vidjeti dokle će nas to odvesti. Meni kao treneru, i to igračima potenciram, nije samo bitno hoćemo li dobiti Vitez, GOŠK i koga već ne, već želim da napravimo iskorak prema vani. Neću se nikada zadovoljiti samo domaćim uspjesima.

Koliko ste zapravo zadovoljni igračkim kadrom i šta ćete prvo reći igračima kada krenu pripreme?

"Pa relativno sam zadovoljan, solidan nam je kadar, možda bih na jednoj ili dvije pozicije volio imati bolju konkurenciju i to je to. Sigurno nećemo mnogo dovoditi jer je u prethodnom periodu kroz klub prodefilovalo mnogo igrača, a napravljeno je dosta grešaka. Sada želimo malo zakočiti...

A kada krenemo s pripremama igračima ću reći da svi moraju podjednako raditi, iako će ih samo 11 igrati. Dakle i oni koji ne budu u prvom timu moraju raditi isto kao i ovi koji budu. To je to. Samo tako će oni meni kao treneru olakšati posao i pravit ćemo ispravne odluke. Kaže igrač koji se ne trudi "trener ga otpisao". Nisam ja tebe otpisao, sam si se svojim neradom otpisao. Ponavljam, nikoga nikada neću šikanirati ili donosti odluke koje su suprotne od onoga što smatram da je najbolje za sve nas. Niti mi ko može narediti išta. Trener nije taj koji otpisuje ili prestaje računati na nekoga jer se njemu tako dopada, trener je čovjek koji radi i poštuje pravilnik. Ako si profesionalac od tebe se očekuje to i to, ako ne izvršavaš svoje obaveze slijede konsekvence i to je valjda svima jasno."