Bosanci se pitaju i u Šri Lanci: "Promijenili smo sistem star 25 godina, imamo sve što poželimo" · Intervju

Trener ove reprezntacije je bh. stručnjak Amir Alagić, dok u stručnom štabu radi još jedan bh. trener, specijalista za golmane Amir Doksanaltić.

Doksanaltić je provjereno trenersko ime, radio je u BiH u NK Jedinstvo, ali u Jemenu, Brunejima, Vijetnamu, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu...

Bogato iskustvo i mnogo uloženog truda u sebe. Dobili smo ga poslije treninga i odmora u domu pored kampa ove simpatične reprezentacije iz Azije. I ne znamo puno o njima, pa je Doksanaltić bio pravi sagovornik. Iznutra, o svemu, ali usput i o bh. golmanima, reprezentaciji, NK Jedinstvo...

Za početak, kako protiče život u Šri Lanci, da li ima korona virusa?. To je ipak glavna tema u svijetu.

"Bili smo tri mjeseca zatvoreni, tako da nismo mogli izlaziti. Policija i vojska je bila na ulici i jednostavno ne smiješ nigdje. Bilo je baš strogo, svi su bili u svojim domovima. Ako vam šta treba, imaju servisi i donesu šta treba. Primiš, platiš i kraj priče. Šri Lanka je druga u svijetu po disciplini tokom cijele ove situacije i gdje nema toliko zaraženih. Pri mjesec dana je došao avion pun putnia iz Indije, a Indija je baš mnogo ugrožena. Odmah su ih vratili nazad. Sada je ovdje sve normalno, život se vratio u normalu", priča za SportSport.ba popularni Doxa.

Kako ide u reprezentaciji, kakve su trenutne aktivnosti?

"Mi bismo trebali osmog oktobra igrati u Maleziji protiv Sjeverne i Južne Koreje, a u novembru u Kataru protiv Libanona. Sada čekamo šta će odlučiti okolne zemlje koje imaju mnogo zaraženih. Pitanje je da li ćemo igrati te susrete osmog oktobra, znat ćemo do petka. To su kvalifikacije za SP u Kataru".

Održavali se to na vaše aktivnosti?

"Mi radimo, treniramo, sve ide normalno. Čekamo šta će FIFA-e odlučiti, da li možemo na avion i da odigramo te dvije utakmice. Sve je do njih. Mi se spremamo, imamo domaće igrače koji su kvaliteta igrača iz bh. druge lige. Sada je naš selektor razgovarao sa glavnim ministrom i traži da dovedemo igrače iz Njemačke, Engleske... To su igrači kojima je npr. majka iz Šri Lanke, te imaju pasoš naše zemlje. Dobili smo te izvještaje i informacije o njima, zaista ima fenomenalnih igrača. Mi bi se mogli sa njima suprostaviti Sjevernoj i Južnoj Koreji".

Kako ste zadovoljni kvalitetom nogometa u zemlji, te samoj reprezentaciji? Kakvi su uvjeti za rad?

"Uvjeti za rad su odlični. Baš sam pričao sa Ismetom Hadžimuratovićem (bivši uspješni predsjednik NK Jedinstvo) o tome da nam je problem što nemamo terena. FIFA je dala novac da se naprave tereni jer će se igrati Prva i Druga liga, te liga za žene. Svi su se uključili, oni su spremni za to. Mi imamo sve uslove, što god poželimo, Savez nam daje. Imamo par terena gdje treniramo, ovdje u kampu imamo plastičnu travu, ali idemo i van kampa gdje moramo putovati pola sata na terene sa pravom travom. Tako smo i danas, baš kada ste me kontaktirali tokom dana, odnosno kada smo dogovarali intervju. Sutra idemo isto tako. Ujutru smo u kampu, a poslijepodne van kampa. Za sada je dobro, a vidjet ćemo kada krenu utakmice gdje smo i šta smo uradili".

Kakvi su golmani, sigurno činite sve da napreduju što više?

"Imam stvarno četiri dobra golmana. Dvojica su branili u Indiji, te na Maldivima. Prvi golman je fenomenalan golman, ja sam prezadovoljan sa njima. Oni će nam biti najveća snaga u utakmicama. Oni su ranije samo stajali na golu, a ja tražim da se igra. Sada igraju, tako da sam jako zadovoljan tim pristupom. Najbitnije da žele da rade i da imaju volju. Tako je bilo i u Vijetnamu. Oni su slušali i radili, željeli da nauče i stvarno sam imao i uspjeha sa njima. Ekipa ovdje nije sto posto spremna, jer smo promijenili sistem koji su oni igrali 25 godina. Igrali su 4-4-2, a sada igramo 4-3-3. Imamo brze igrači i zato to radimo".

Po prvi put u Šri Lanci će se igrati profesionalna liga. Da li će biti možda prostora i za trenere, igrače i sportske radnike iz naše zemlje?

"Savez je rekao nama da mi se povežemo sa BiH, Hrvatskom i Srbijom. Rekli su nam 'dajte iz BiH trenere i igrače, sportske radnike za koje mislite da mogu odgovarati nama i da mogu poboljšati našu ligu'. Rekli smo da ih ima dosta, tako da ciljamo ka tome".

Potencijalni kandidati će vjerovatno prvo pitati za finansije?

"Cijela država se digla. Ovdje je problem što je kriket broj jedan, a zatim dolazi ragbi te onda nogomet. Jedan igrač kriketa zarađuje pet miliona dolara godišnje. I u ragbiju je tako. Stadioni su puni. Tako je bilo i u Indiji gdje je kriket broj jedan. Napavili su tamo dobru nogometnu ligu, profesionalnu i zaista je fenomenalno. Baš gledam te utakmice na TV. Ovdje u Šri Lanci ne žele da kao u Indiji četiri kluba dovedu skupe zvijezde, a ostali ne, nego žele izjednačenu ligu, te da to bude izbalansirano u svim ekipama u svakom pogledu".

Kakav je život u Šri Lanci? Kako protiče jedan vaš radni dan?

"Imam stan 100 metara pored kampa reprezentacije. Fenomenalno je sve. Ujutru u pola 8 odem do kampa, igrači su već na nogama, te imamo doručak, a onda gledamo na TV kako se igra u Evropi, pogotovo taj sistem 4-3-3. Poslije toga izađemo na teren, ako je taktički trening, radi se na taktici, a naredni dan dođe fitnes trener i on radi sa ekipom. To je specijalista koji je radio u Americi 15 godina i stvano dobro radi. On odradi svoj posao, poslijepodne je isto trening, a imamo i mentalnog trenera koji vodi razgovore sa momcima. U sedmici imaju dva puta po sat i pol vremena takve treninge. Poslije poslijepodnevnog trenera zajednička je večera i onda pogledamo šta se radilo na treningu, gdje se griješilo, kako bi se ispravilo. Poslije toga su svi slobodni do narednog jutra".

Priznaje da prati stanje u bh. nogometu, posebno u bihaćkom Jedinstvu gdje je radio kao direktor, a kasnije i kao trener golmana.

"Pratim naravno reprezentaciju. Više pratim šta se dešava u Jedinstvu. Bio sam u klubu u taj sjajan period ne tako davno, zaista je bilo fino. Šteta što se desilo šta se desilo, no ljudi su tako željeli".

Pamti pune tribine, navijačku pjesmu pod Borićima i nogometnu euforiju koja je tresla grad na Uni.

"Uh... To je bilo predivno. Opušteno se radilo, imali smo sjajnu ekipu i da su nas pustili tu polusezonu da se pripremimo na zimu i dovedemo dva igrača mi bismo bili ispred Veleža. Sigurno".

Ostao je u kontaktu sa ljudima iz kluba, predsjednikom Hadžimuratovićem koji je tada sjajno posložio klub, ali i svim ostalima prijateljima širom svijeta, s obzirom na bogato iskustvo.

"Sa svima sam ostao dobar, u cijelom svijetu. Zovu me sa Bruneja, Vijetnama, Argentine, Portugala... Sada me baš zvao pomoćnik Josea Mourinha u Tottenhamu. Sa njim sam radio u Vijetnamu. Prije je on radio u Chelseaju, pa je odlučio da radi sam u S. Arabiji, a onda došao u Vijetnam. Čak sam ga i spasio, uh kad se sjetim... Nije me zaboravio, zvao me na utakmice da upoznam Mourinha. Svađao sam se sa njim oko Mourinha jer sam govorio da je odvratan, a on govorio da nije tako i da ga trebam upoznati. Ja sam govorio ustvari da mi se ne sviđa kao trener jer potroši 300 miliona, kupi gotove igrače, a npr. jedan Simeone nema para, a pravi igrače, ekipu, sjajne rezultate. Svađao sam se sa njim, ali sam kasnije popustio. Zvao me u Skoplje kada su igrali, no nije mi se dalo, nisam želio ići sam. Ipak, obećao sam mu da ću doći jednom".

Ko je po vama najbolji svjetski golman?

"Manuel Neuer je najbolji golman na svijetu. Baš sam svojima pokazivao ovdje kako on igra, kako radi... On je igrač, na pola centra dođe. Igra i lijevom i desnom nogom, a tu je i Ter Stegen iz Barcelone. Jedini golmani koji su perfektni sa lijevom i desnom nogom, a to se danas puno cijeni. Ne znaš koja je njihova prava noga, desna ili lijeva".

A bh. golmani?

"Sviđa mi se Ibrahim Šehić. Tu je i Asmir Begović, no on je više linijski golman. Loš je sa lijevom nogom. Neupotrebljava je nikako. Šehića volim, pratim ga dosta i sviđa mi se kako igra, kako izlazi na centaršuteve. Ima tu sigurno još kvalitetnih golmana, no ne mogu ni pratiti baš puno, pa da neću davati komentar".

Nije tajna da se trebali biti trener golmana u reprezentaciji naše zemlje.

"Tačno je. Da sam htio, to bi se desilo. Imam i sada poruke od Begovića, Misimovića... Odlučio sam se za Šri Lanku jer nam je rečeno da imamo zagarantovan ugovor na četiri godine, a u BiH nemam garanciju. Pitanje je šta će se desiti npr. ako se ne ode na  prvenstvo. Sve se brzo promijeni. Ovdje krećemo od nule, pustili su nas da radimo, immo sve što poželimo. Igrači imaju sve što požele. Samo kažu, a oni im ispune želju. Veliki je pritisak raditi u bh. nogometu, te reprezentaciji", dodao je na kraju razgovoru trener golmana u nogometnoj reprezentaciji Šri Lanke Amir Doksanaltić.