Čovjek koji je čuvao Ronalda: "Veselim se duelima sa Željom"

Iako je ovaj bivši hrvatski reprezentativac prethodno vodio RNK Split, koji je solidno kotirao u HNL-u, jasno je da Sablić fudbal u BiH nije baš dovoljno poznavao i imenovati ga u situaciji u kojoj se klub bori za Ligu za prvaka bilo je riskantno. Među najboljih šest klubova u konačnici Široki Brijeg se nije našao, međutim izbacivanje Zrinjskog iz Kupa BiH vratilo je navijačima nadu da bi sezona mogla biti spašena osvajanjem trofeja i plasmanom u Evropu. 

Od početka se vidjelo da Sabliću ne nedostaje motiva i ambicija da napravi dobar posao. Igrači s vremenom sve više prihvataju njegove zamisli, imaju znatno više samopuzdanja, što će biti od velike važnosti pred sutrašnji polufinalni meč sa Željezničarom koji je na rasporedu od 18:00 na Pecari. 

"Kada sam došao u Široki Brijeg, moja želja je bila da probamo dati sve od sebe i da uhvatimo tu šestu poziciju koja vodi u Ligu za prvaka. Na kraju nismo uspjeli, ali mi se i dalje imamo čemu nadati jer je Evropa primarni cilj. To sada nastojimo ostvariti preko Kupa i vjerujem da ćemo uspjeti", kazao je Goran Sablić na samom početku razgovora za SportSport.ba.

Za Vaš tim sljedeća prepreka je Željezničar. Koliko ih poznajete?

"Željezničar je ovom dijelu takmičenja pristupio dosta ozbiljno. U pozitivnom su zamahu, a sve to je dodatno poboljšala atmosfera koja je napravljena prilikom otvaranja novoizgrađene tribine. To je bio veličanstven dan za navijače. Gledajući tabelu i sve ostalo, jasno je da su favoriti, međutim bio je i Zrinjski kojeg smo izbacili. Nema to veze... Imaju dvije utakmice i veselim im se u nadi da će svi ljubitelji fudbala moći uživati."

Uoči utakmice sa Željezničarom ste čak i odmarali udarni sastav. 

"U posljednje vrijeme je bilo dosta utakmica i logično bi bilo da osvježimo igrače koji su bili najopterećeniji. Nije to samo zbog Željezničara, već sam imao i želju da provjerim sve igrače koje imam na raspolaganju, odnosno da imam što bolji uvid prije kraja sezone."

Koliko je realno očekivati da trofej završi na Pecari? 

"Ja se nadam da može. Kvalitetni smo, igrači treniraju dobro i maksimalno su fokusirani na ono što im slijedi. Nije lako, ali imamo vjeru u sebe. Ako uspijemo ući u finale i osvojiti Kup, izborili bismo plasman u Evropu i tako spasili sezonu u kojoj smo se spletom okolnosti našli u Ligi za opstanak." 

Kada se vratimo na period unatrag, koliko ste zadovoljni s onim što ste dosad napravili kao trener Širokog Brijega? 

"Polovično sam zadovoljan. Nažalost nismo uspjeli biti među šest najboljih ekipa, ali ako uzmemo u obzir da igramo sve bolje kako vrijeme odmiče, onda ima razloga za zadovoljstvo. I kada sam došao brzo sam uvidio da nam predstoji puno rada i da će trebati vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Idemo dobrim putem i Široki Brijeg izgleda već danas puno bolje nego u početku ovog dijela sezone. Uvjeren sam da možemo nastaviti ovako."

Kako je uopšte došlo do toga da dođete na Pecaru? 

"Ispred kluba me kontaktirao Dalibor Šilić i pitao da li sam zainteresiran da preuzmem Široki Brijeg. Kasnije je on došao do Splita, obavili smo razgovor, upoznao me sa ambicijama i ostavio mi vremena da razmislim. Znao sam da situacija nije bila bajna, da dolazim kao četvrti trener u sezoni, ali to je sve bio izazov za mene i sada vidim da nisam pogriješio. Najbolji prijatelj i kum mi je Mirko Hrgović, tako da sam se imao priliku i preko njega raspitati dosta o klubu. Danas je u mom stručnom štabu."

Kako ste se odlučili za trenerski poziv? 

"To me privlačilo još za vrijeme karijere, tačnije način razmišljanja i pripreme za utakmicu. Obzirom da sam zbog povreda rano prekinuo karijeru, kada sam se vratio u Hrvatsku odmah sam počeo s učenjem. Šansu sam prvo dobio u RNK Split, gdje sam radio kao pomoćnik, potom kratko kao prvi trener, a imao sam priliku da radim i u omladinskom pogonu. S juniorima sam čak bio prvak u velikoj konkurenciji koju čine Hajduk, Dinamo, Rijeka i Osijek, što je rezultat vrijedan svake pohvale. Kasnije sam ponovo preuzeo prvi tim, no brzo sam odstupio jer je u klubu stanje bilo sve lošije i lošije. Igrači su odlazili, dugovanja su bila velika i to me potrošilo dosta." 

Tokom igračke karijere ste čuvali brojne vrhunske fudbalere. Koji je na Vas ostavio najjači dojam? 

"Igrao sam protiv velikih zvijezda kao što su Van Nistelrooy, Batistuta, Vieri..., međutim Ronaldo je Ronaldo. Da, onaj pravi Ronaldo, Brazilac. On je razina više, neopisivo je bilo vidjeti ga i igrati protiv njega. Da li mi je najteže bilo čuvati njega ili ne, teško mi je reći, jer bilo je situacija da mi je nekada neki anonimni igrač u Ukrajini zadavao velike probleme."

Kao trener djelujete zrelo, staloženo. Takvi ste bili i kao igrač. 

"Zvuči interesantno, ali nikada nisam dobio crveni karton. Ni u mlađim kategorijama. Za svoju poziciju i visinu sam bio izrazito brz i često su mi treneri govorili da dobro čitam igru. Jednostavno, nisam bio grubijan, već samo pravovremen. Ponosan sam na to što nikada nisam dobio crveni karton." 

Koje utakmice iz karijere ćete posebno pamtiti? 

"Pamtim debi za Hajduk protiv Fiorentine. Tim iz Firence je tada bio moćan sa Batistutom. Sjećam se rado derbija na Poljudu sa Dinamom, a tu su naravno i utakmice Lige prvaka. Imao sam čast sudjelovati u tom takmičenju i igrati protiv velikana kao što su Real Madrid, Inter... U suštini, zbog toga se i igra fudbal. O tome svako sanja." 

Pamtite li početak karijere? 

"Sve je počelo u Junaku. U Sinju su bili moji prvi koraci i tu sam se zadržao do 14. godine kada je došao Hajduk po mene. Praktični sam u Splitu prošao sve omladinske kategorije i sa 18 sam već debitovao za prvi tim. Nakon toga zadržao sam se četiri godine u Hajduku i uslijedio je odlazak u inostranstvo."

Žalite li danas što ste igrali samo za dva kluba? 

"Nije mi žao, jednostavno nisam bio 'ptica selica'. Kada sam bio u Ukrajini imao sam mogućnost da idem dalje, bilo je ponuda, ali to me nije privlačilo."

Za kraj, koliko ste danas zadovoljni s onim što ste napravili? 

"Na početku san mi je bio samo da igram za Hajduk. To sam ostvario, kasnije sam otišao u Ukrajinu i imao sam također priliku da budem i reprezentativac Hrvatske. Sada kada se osvrnem na sve to, uvijek je moglo bolje, međutim ne smijem zaboraviti ni da su me pratile povrede. Imao sam četiri operacije. Ponavljam, moglo je sigurno bolje, ali i gore. U suštini treba biti zadovoljan."