Vjerujem da su svi ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu sa velikim nestrpljenjem očekivali početak Afričkog Kupa Nacija.
Od ovog takmičenja se očekivalo da bude neka vrsta uvertire pred svjetski šampionat u Južnoj Africi. Dodatnu draž davala mu je i činjenica da sve veći broj evropskih i svjetskih fudbalskih čarobnjaka u posljednje vrijeme dolazi upravo iz Afrike. No, bojim se da zvijezde i zvijezdice sa Crnog kontinenta nisu opravdale očekivanja. Zapravo, iz cijele priče bi i krovna svjetska kuća fudbala FIFA mogla ponešto naučiti.
Pakao kroz koji je prošla selekcija Toga je priča za sebe koju nemam namjeru posebno komentarisati, ali priča koja FIFA-i mora otvoriti oči i natjerati je na razmišljanje. No, ima FIFA još o čemu razmišljati. Primjera radi, valjalo bi razmotriti sisteme brojnih nacionalnih, evropskih, kontinentalnih i svjetskih takmičenja.
Tek nakon toga se može govoriti da li kritike pojedinim igračima koji ne pružaju ni približno dobre partije koje se od njih očekuju imaju mjesta ili ne. Činjenica je da od Drogbe, Eto'oa i društva nismo vidjeli skoro ništa. Zapravo, vidjeli smo i još uvijek gledamo iznurena lica za koja se ponekad stekne dojam da jedva hodaju travnjakom. Produžeci, koji su skoro normalna pojava u nokaut fazi ovog takmičenja, priča su za sebe.
Fudbalski sladokusci koji prate Ligu evropskih prvaka, a ima ih bezbroj, jedva čekaju da pokoja tekma ode u produžetke, jer tako dobiju šlag na tortu i još 30 minuta vrhunskog užitka. U Angoli to nije slučaj. I igrači i navijači strepe od produžetaka: Navijači jer je to 30 minuta dodatne gnjavaže, a igrači jer skoro da ne mogu potrčati terenom. Sreća je pa se neko dosjetio penala. Navijači su sa punim pravom razočarani. Međutim, treba biti iskren i zapitati se da li se igračima može puno zamjeriti na tome. Mislim da baš i ne može.
Uzmimo za primjer veliki broj igrača afričkog porijekla koji igraju u Engleskoj. Svi koji prate englesku Premier ligu znaju o kako kvalitetnom i zahtjevnom takmičenju je riječ. Vrhunska fizička spremnost igrača je uslov svih uslova. Pored Premier lige tu je još nekoliko nacionalnih kupova od kojih svaki na svoj način ima određenu draž i važnost.
Otuda nije nikakvo čudo kada se desi da pojedine ekipe u svega desetak dana odigra četiri ili pet mečeva. Dodamo li tome nastupe u nekim od evrokupova te uvijek aktuelne kvalifikacije bilo za kontinentalni ili svjetski šampionat situacija je jasna. Jasno je i kako umorni i istrošeni igrači dođu na neko dodatno takmičenje kakvo je ovo koje pratimo u Angoli.
Prema tome, u najmanju ruku je neiskreno i ishitreno kriviti jednog Drogbu ili Eto'oa za slabe partije, a ne uzeti u obzir broj mečeva koje su odigrali u dosadašnjem djelu sezone. Ono što je još indikativnije jeste Mundijal koji pada po okončanju većine takmičenja i od koga se očekuje najviše.
Ako na kupu nacija nismo u prilici gledati vrhunski fudbal od vrhunskih igrača i to usred sezone, onda je i kvalitet fudbala na smotri u Južnoj Africi upitan. Ako je Kup Afričkih Nacija uvertira za svjetski kup, onda se bojim da će razočarenja biti puno više nego što se može i pretpostaviti. Vrijeme će pokazati a ono što je vrijeme dosad pokazalo nije ohrabrujuće. Na potezu je FIFA.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
