Crveni lavovi od papira

Mala državica koja ima tek nešto više od 500.000 stanovnika pravi je i fudbalski patuljak sa kojim su Zmajevi do sad tri puta igrali uz naravno sve trijumfe i gol razliku 5:1. Uprkos tome što su toliko slabi, Luksemburžani ipak zaslužuju da ih malo bliže predstavimo iako su na primjer braća Franck i Andy Schleck, sjajni biciklisti, daleko bolji ambasadori mini državice nego fudbaleri.

Bilo kako bilo, savez je osnovan 1908, a prvi šampionat se odigrao 1910. uz titulu Racinga (njihov jedini osvojeni šampionat). Apsolutni rekorder po broju titula je  Jeunesse Esch i to sa čak 28, pa Spora i Union po 11, Stad Dudelange 10, Dudelange F91 9, Avenir 6, Red Bojs 6, itd. Prošle sezone Jeunesse Esch je uzeo titulu nakon pet uzastopnih trijumfa F91 Dudelange koga se sjećamo i po eliminiciji mostarskog Zrinjskog.

Što se tiče Kupa (prvi odigran 1922), najuspješniji je Red Boys sa 15 trijumfa, a zatim idu  Jeunesse Esch 12, Union 10, Spora 8. Na međunarodnoj sceni luksemburški timovi nikad nisu napravili ništa značajnije, ali znaju nekad šokirati pa je recimo prošle sezone u bar prvom meču Differdange pobijedio Rijeku, a isti sastav je ovog ljeta remizirao sa subotičkim Spartakom.

Poprilično je za rubriku vjerovali ili ne podatak da je taj mali Luksemburg bio ni manje ni više nego četvrtfinalista Evropskog prvenstva i umalo polufinalista. Crveni lavovi, kako im je nadimak, tad su u osmini finala pobijedili Holandiju (1:1, 2:1), a onda su u četvrtfinalu protiv Danske poslije 3:3 i 2:2 igrali majstoricu koju su izgubili sa 1:0, pa je malo nedostajalo da odu na finalni turnir tada četiri tima održan u Španiji.

To je do danas ostao jedini uspijeh vrijedan pažnje. Prvi meč su odigrali  1911. protiv Francuske (1:4), a zanimljivo da su sljedeće stvari vezane za London. Tamo su 1946. savladali Afganistan sa 6:0 što im je najubjedljivija pobjeda, ali su tu i sa 9:0 poraženi od Engleske 1982. koja im je isto toliko puta zatresla mrežu i 1960. u Luksemburgu.

Ono što su uradili šezdesetih je naravno sada utopija, a ne tako davno su dodirnuli u bukvalnom smislu samo dno. Poslije za njih uspješnih kvalifikacija za EP 1996. kad su sa po 1:0 dva puta savladali Maltu i jednom Češku, što je bila senzacija nad senzacijama, doživjeli su potpuno pomračanje. Od 1995. do 2007. nisu uspijeli nikog da pobijede što je za Ginisovu knjigu rekorda i post su prekinuli tek u februaru 2007.

u prijateljskom meču protiv takođe minorne Gambije sa 2:1. Toliki period bez pobijede uslovio je da u jednom momentu na rang listi FIFE budu baš posljednji i to 195. Sad su u odnosu na tada još i odlični, jer su pred meč sa nama 117, ispred Farskih ostrva, a iza Kenije. Taj napredak je ostvaren jer u poslednje tri godine nisu ipak gubili sve mečeve. U prošlim kvalifikacijama za SP su šokirali svijet kad su na startu pobijedili Švajcarsku u gostima sa 2:1 što je pulenima Otmara Hitzfelda bio i jedini neuspjeh u grupi.

To je bila prva pobjeda Luksemburga u kvalifikacijama za SP poslije 1972. Kasnije su odigrali sa Moldavijom oba puta po 0:0 pa su sa 5 bodova bili pretposljednji u grupi ispred Moldavije što je za njih svakako bio uspjeh. Inače su strijelci u toj, sad već legendarnoj utakmici sa Sajdžijama, bili Jeff Strasser i Alphonse Leweck, a selektor je bio Guy Hellers. Riječ je inače o jednom od najpoznatijih igrača u istoriji Luksemburga koji je dugo godina, tačnije 17, nosio dres Standarda iz Liježa. Hellers je na klupu sjeo 2005. i to poslje isto tako čuvenog Danca Alana Simonsena koji je Crvene lavove vodio od 2001. do 2004.

Hellers je čak pet godina bio šef stručnog štaba, a uprkos uspijehu u Švajcarskoj napustio je tim pred kraj kvalifikacija pa je u posljednja dva susreta selektor bio Džef Sajben (tokom karijere član švajcarskoj Araua), koji je inače sada menadžer nacionalnog tima i trener U21 selekcije. U prošlim kvalifikacijama uz spomenuta tri susreta, Luksemburg je kao domaćin izgubio po 3:0 od Švajcarske i Grčke, 4:0 od Letonije i 3:1 od Izreala.

U gostima ih je Izrael savladao čak sa 7:0, ali su što je interesantno namučili su Grčku (samo 1:2), a i protiv Letonije je bilo časnih 0:2. Kad su u pitanju kvalifikacije za EURO 2008, bili su posljednji u grupi sa skorom od jedne pobjede i 11 poraza uz gol razliku 2:23. Kod kuće su gubili ovim redom: Holandija 0:1, Bugarska 0:1, Bjelorusija 1:2, Albanija 0:3, Rumunija 0:2 i Slovenija 0:3. Priznaćete malo čudno da su više namučili Holanđane i Bugare nego Albance što je razlog više i da mi budemo oprezni. U gostima su tukli Bjeloruse sa 1:0, a gubili su od Holandije opet samo 1:0, Bugarske i Rumunije po 3:0, Albanije i Slovenije po 2:0.

Od avgusta ove godine selektor je Luk Holz (41) koji je aktivno igrao do prije dvije godine. Za reprezentaciju je zabilježio 41 nastup (11. na listi) i postigao je jedan gol (pobjeda protiv Malte 1:0). Debitovao je 1991. na jednom vrlo prijatnom meču po Luksemburg kad su remizirali sa Portugalom 1:1, a 1993. bio je proglašen za igrača godine u domovini. Od 1999. do 2008. bio je trener-igrač u Eceli Etelbruk sa kojom je osvojio jedan kup uz još dva finala, a zatim je vodio mladu reprezentaciju.

Prvi meč pod Holzom su odigrali 11. avgusta protiv Velsa i izgubili su 5:1 iako malo rezultat i nije najrealniji jer je na poluvrijemenu bilo 1:1. Vels je poveo preko Koterila, a u 44. minutu je izjednačio Žoel Kitenge, inače po rođenju Zairac. Već u drugom minutu nastavka Ledli je iz penela opet donio prednost Velsu, a do kraja su strijelci bili King 55, Williams 78 i Bellamy 82. Sastav Luksemburga na tom meču bio je: Žuber, Kinciger, Šnel, Hofman, Muč, De Mota (Laterza), Gerson (Pedro), Peters, Betmer (Bernar), Jeniš (Kolet), Kitenge).

Dvije sedmice kasnije su izgubili od njemačkog drugoligaša Alemanije sa 2:0. Ovo dovoljno govori da je riječ o slabašnom timu i jasno je koliko su naši momci nemjerljivo bolji, ali namjerno smo istakli razne rezultate Luksemburga gdje se vidi da su znali namučiti slavne rivale kad se to čovjek najmanje nada.

Spisak luksemburških reprezentativaca teško da nešto više govori, ali ima nekih pojedinaca za napomenuti. Prije njih ipak prvo igrača koji je u maju završio karijeru, a uz Helersa je najveća legenda. To je Džef Straser koji ima 35. godina i sad je trener mladih u Foli Eš. Rekorder je po broju susreta i to 97, a drugi Lanžer ima 73. Strasser je tokom karijere igrao iza Metz (93-99). Kaiserslautern (1999-2002), Borussiu Moenchengladbach (2002-2006), jednu sezonu u Strasbourgu, još dvije u Metzu i prošle sezone 6 mečeva za Grasshopers tako da je cijelu karijeru proveo vani što je za fudbalera iz Luksemburga velika stvar.

I sad ima nekoliko internacionalaca, a najviše se ističe Mario Mutsch, inače rođen u Belgiji odakle mu je majka. Igrao je za drugi tim Alemanije iz Ahena, dvije sezone u Aarauu, a od 2009. je u Mecu, sada drugoligašu. Debitovao je za reprezentaciju 2005, a ovaj omaleni vezista (173 cm) je u 40 mečeva postigao jedan gol. Mutsch nije jedini iz francuske Divizije 2, ali preostala dvojica su članovi B tima Sedana. U pitanju su defanzivac Tom Laterza i napadač Joel Pedro koji imaju samo po 18 godina i tek po dva susreta u A timu.

Lars Gerson je pola Norvežanin i igra za Kongsvinger. Ima 20. godina, igra u veznom redu i 6 puta je oblačio dres A tima. U inostranstvu su još jedan klinac i to Kevin Malet (18, drugi tim Alemanije) i iskusni Guy Blaise (29, belgijski drugoligaš Virton). I po godinama se vidi da je Holc podmladio tim i to je i utoliko veća šansa za naš tim.

Porijeklom sa ovih prostora je Ante Bukvić (22), a već odavno tačnije od 2004. na spiskovima nema Alije Bešića rodom iz Zavidovića koji je od 2000. do 2004. branio 28 puta za Luksemburg, a inače je još uvijek aktivan u ekipi Fola.

I za kraj da napomenemo da je stadion Josy Barthel jako malen i kapaciteta je za 8.054 gledaoca. Sagrađen je 1928, renoviran 1990, a nosi ime po čovjeku koji je 1952. osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi u trci na 1500 metara i do danas je jedini olimpijski šampion iz Luksemburga.

Sve u svemu, simpatična družina iz Luksemburga ako budemo ozbiljni neće biti problem, ali ako ne bude tako, stvari bi se mogle zakomplicirati što pred dvoboj sa Francuzima nipošto ne bi bilo dobro. Pobjedu svi očekujemo, a eto ovom prilikom smo se poslije Katara upoznali sa još jednom egzotičnom selekcijom.