U Mostaru je u 58. godini života preminuo nekadašnji igrač, kapiten i legenda Veleža Vladimir Matijević. Stariji ljubitelji fudbala, navijači ovog kluba pamte Matijevića kao jednog od igrača koji nije postigao previše golova, koji nije bio tip nekog modernog centarhalfa, kako su nekada zvali igrači koji su igrali na njegovoj poziciji, ali opet, popularni Dada je ostavio neizbrisiv trag kada je u pitanju istorija Rođenih.
Uostalom, cijelu svoju igračku karijeru je proveo u Veležu, a ona je trajala poprilično dugo. Od 1974. pa sve do 1987. godine. Službene brojke kažu 260 prvenstvenih utakmica, neslužbene sigurno puno više, preko 350 najmanje.
Pedeset puta je nosio kapitensku traku, pa i onog 14. maja kada je podigao veliki srebrni pehar namijenjen pobjedniku Kupa Jugoslavije. Posljednji veliki trofej kojeg je osvojila seniorska ekipa Veleža. Pehar je podigao kapiten iako je par minuta raznije zaradio drugi žuti karton zbog igranja rukom. Taj karton nije mogao pokvariti veliko slavlje kako Dade, tako i njegovih saigrača, navijača.
Tog trenutka je Matijević postao tek jedan od dvojice igrača koji je učestvovao u osvajanju dva najveća Veležova trofeja. On i njegov imenjak Skočajić sa kojim je proveo puno vremena družeći se, ne samo kao igrač već i posljednjih godina, pa i ovih najtežih kada je vodio veliku borbu za opakom bolešću. Osim dva Kupa, Matijević je sa Veležom osvojio još jedan, Balkanski, također 1981. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije je upisao tri nastupa, ali je sa tadašnjom olimpijskom prošao prvo kvalifikacije, nakon toga i nastup na Igrama u Moskvi 1980. godine, kada je Jugoslavija zaključila turnir na četvrtom mjestu. Najednostavnije rečeno, utakmice Veleža u periodu sa kraja sedamdesetih pa sve do sredine osamdesetih je bilo teško zamisliti bez Dade i petice na njegovim leđima.
Kao i većina njegovih saigrača, bio je odan Veležu koliko je mogao. Nakon što se oprostio od dresa Rođenih nastavio je živjeti u Mostaru, išao je na utakmice, bio uz Velež. Uz svoje saigrače, prijatelje, njihova druženja bila su priča za sebe, priče iz kojih se moglo puno toga čuti, naučiti.
Jednostavno, Dada je bio takav, Velež, Mostar, njegovi prijatelji, to je bio njegov način života i ništa ga nije moglo promijeniti. Niti rat, niti bilo šta drugo, pa niti bolest. Teška, koja ga je usporila, na kraju zaustavila. Ostavila u sjećanjima Rođenih za sva vremena. U sjećanjima na svog legendarnog kapitena.
Promo
Oprema sa znakom „M“ stigla u Kozarsku Dubicu, Prijedor i Gradišku
Novi Mozzart dresovi za tri kluba iz Krajine
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
