Legendarni Hadžija je preminuo nakon teške bolesti
Bosanac postao ikona Dinama, pa završio na dnu: "Prijateljima dam 100.000 eura, a kad ih nazovem..."
Nema stranca bez Bosanca. Čuvena je izreka koja važi u Dinamu pošto je veliki broj igrača iz Bosne i Hercegovine ostavio trag na Maksimiru, a neki od njih su stekli i status klupskih ikona zbog svega šta su uradili za zagrebački klub.
Igrati danas za Dinamo je san snova za bilo kojeg igrača iz regiona. Vlada nepisano pravilo da se poziv s Maksimira ne odbija jer su Modri idealna prilika za uspjeh na financijskom, ali i sportskom planu.
Sigurno je da mnogo dječaka iz Bosne i Hercegovine sanja da zaigra za Dinamo, npr. taj san se ispunio Petru Sučiću koji je danas član i reprezentacije Hrvatske te ga u nekom od narednih prijelaznih rokova čeka veliki transfer.
Bilo je i djece tuzlanske Slobode koji su znali zaigrati na Maksimiru. Među njima je Said Husejinović koji se u Dinamu baš nije naigrao i navijači ga nisu upamtili po sjajnim partijama.
Ipak, jedan drugi bivši igrač Slobode ima status legende u Dinamu. U pitanju je pokojni Ismet Hadžić koji je po okončanju karijere imao izuzetno tešku životnu sudbinu i skupo je platio cijenu zbog svoje naivnosti.
Hadžić je nakon odigranih 350 utakmica za Slobodu, u januaru 1980. godine postao član Dinama s kojim je između ostalih osvojio sada već čuvenu titulu 1982. godine. Među Modrim se zadržao šest godina uz 302. odigrane utakmice.
Oglasi
Svojevremeno je Hadžić ispričao kako je ostao bez svega. Prijateljima je znao posuđivati do 100.000 eura, a kad bi ih nazvao oni bi mu okrenuli leđa te je u jednom trenutku ostao bez svega.
Zatim nije uspio ni prodati stan, bez kojeg je na kraju ostao, a zanimljivo da su ga policajci skrivali u jednom zagrebačkom kvartu kako ga neko ne bi prijavio da je beskućnik.
"Nisam bio čak ni klošar jer kako sam ja živio tih godina, bila je to uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku i tamo jeo zeleno voće. Zato mi je Bundek danas kao Azurna obala."
"Bio sam u jako, jako teškoj situaciji. Ostao sam bez svega. Posudio sam nekim prijateljima 80 hiljada maraka, a prijatelji se više nikad nisu javili.", pričao je Hadžija svojevremeno.
"Kako je to počelo? Počeo sam prijateljima posuđivati novac, od 10 do 100 tisuća eura. Bio sam tako odgojen pa sam pomagao svima koji su me tražili."
Oglasi
"Sjedili bismo za stolom, a neko bi rekao: ‘Treba mi pet, deset hiljada da se izvučem’ i ja sam mu ih dao jer meni u tom trenutku nije trebalo."
"Nisam bio škrt. A onda je došla kriza. Ljudi nisu vraćali ili su vraćali premalo. Neki su me počeli i izbjegavati. Posebno sam bio slab kada bi spomenuli djecu."
"I danas bih im vjerojatno za njih posudio. Ali shvatio sam tužnu istinu: ako hoćeš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura. A onda sam još zaronio i u alkohol, pa mi je piće odnijelo i ostatke ostataka."
"Na dnu me našao Zlatan Arnautović, koji je preko novinara, pokojnog Ivice Šanteka, pokrenuo akciju za moje spašavanje".
Bila je 2006. godine kada mu je u pomoć priskočio Dinamo te ga zaposlio u svoj omladinski pogon, da bi nakon toga dobio i gradski stan. Hadžić je preminuo 2015. godine nakon teške bolesti.
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
