Filip Arežina: Zbog mene su sazivali sastanke, bio sam sretan samo da odem iz Želje · Intervju

Možda. Ko vjeruje u metafizičke zakonitosti.

Filip Arežina napustio je Grbavicu ne opravdavši ono što se o njemu vjerovalo kada ga se dovodilo. Tačnije nije opravdao povjerenje jer ikakvog povjerenja u njega nije ni bilo.

Sada kada se vratio u Mladost iz Doboja kod Kaknja kaže da se osjeća dobro, da mu je laknulo... U prvom kolu nastavka Premijer lige postigao je i odlučujući gol protiv GOŠK-a, a da simbolika bude izraženija, tim golom Mladost je pretekla Želju na tabeli.

"Nakon svega što mi se dešavalo u Želji mogu reći da se osjećam fantastično. Poslije svih tih stvari tamo bio sam sretan samo da odem iz Želje. Sad da ne ulazim toliko u detalje, većina zna sve. U Mladosti se sada osjećam kao kod kuće..."

Dobro, većina zna dosta, ali nikada nisi izašao u javnost da ti kažeš šta je sve bilo. Uđi malo u detalje.

"Tokom te torture da je tako nazovem htio sam izaći u javnost, ali nisam smio. Javljalo se mnogo novinara, zvalo me i pitalo šta se dešava jer je svima to bilo zanimljivo. Međutim, sve te novinare ja sam prebacio na PR službu kluba. Onda su oni mene kontaktirali u smislu zovu nas novinari, da li želiš da daš intervju. Ja sam odgovorio da želim dati intervju, ali da ja moram reći sve kako jeste i naravno samo tražim da me ne kaznite.

Ja ću samo istinu govoriti. Onda su oni meni rekli, slobodno ti daj intervju, a poslije šta će biti vidjet ćemo. U prevodu su mi rekli daj intervju da te kaznimo. Pa nije niko budala. Tako da nisam imao priliku da izlazim u javnost dok sam bio pod ugovorom. U biti svi igrači znaju pravu istinu, ljudi u klubu znaju pravu istinu..."

Ti i Stojan Vranješ ste možda najveći teret krivice za loše rezultate na kraju jesenjeg dijela ponijeli na svojim leđima, no atmosfera generalno nije bila dobra. Jel bio neko ko ti je u tim momentima bio podrška?

"Ja sam u Želji imao stvarno odličan odnos sa većinom fudbalera i uposlenika kluba. Tu je u biti bilo samo nekoliko ljudi koji su pogrešno radili što se tiče svega, a ponajviše sportske politike. Nemam ja šta da kažem protiv nekog igrača, svi su bili korektni, a u suštini niko od njih meni nešto puno nije ni mogao pomoći. Ja sam bio u takvoj situaciji. Od ljudi iz Uprave mogu da spomenem Mirsada Šiljka jednog od rijetkih koji je bio korektan, o sebi pri sebi. On je uvijek pričao onako kako je bilo, nikada me nije lagao. I Mirsad Bešlija je također bio korektan, on mi je rekao u jednom trenutku kako stvari stoje, tako i tako... Na tome im se zahvaljujem. I naravno moj dobar prijatelj Dino Pekić koji je bio tu šta god mi je u bilo kojem trenutku zatrebalo."

Šta je ustvari bilo to što su ti tamo najviše zamjerili?

"Pa nemam pojma, kako je došao gospodin trener (Milomir Odović, op. aut.) tako su za mene kola krenula nizbrdo. On je jednostavno procijenio da ja nisam kvalitet."

Misliš li da je to njegova procjena, jer se špekuliralo da mu je nametnuto da se tako ponaša sa "viših instanci"?

"Imaju neki dokazi koji upućuju da nije to baš njegova procjena, ali sad ja uopće neću o tome da razmišljam niti me pretjerano zaninima. Meni je važno samo kako su se oni prema meni ponašali. Sad, je li to bila naredba nekoga drugog ili nije to što je radio taj trener... znači ja mu ružnu riječ nikada nisam rekao. Samo kada sam odlazio nisam se htio pozdraviti sa čovjekom..."

U jednom trenutku sazvan je vanredni sastanak da se priča o tebi.

"Da, bili su tu trener ekipe, pomoćnici, članovi Uprave i predsjednik i potpredsjednik Skupštine. Bilo nas je desetak-petnaest. To je bilo dva kola pred kraj jesenjeg dijela kada sam ja došao i uzeo papire jer više nisam mogao izdržati, nije moglo pod kožu stati. Nisam mogao trenirati. Želio sam samo da odem i da ih ne gledam više. Rekao sam im da ja neću praviti nikakve probleme, dajte da to riješimo.

Sjedio sam sa bivšim sekretarom (Amer Duvnjak op. aut.) i sve mu to tako ispričao. On je rekao znam sve i ja da sam na tvom mjestu ne znam kako bih se ponašao, svaka čast što si izdržao... I kaže mi nemoj do kraja ništa napraviti. Rekao sam mu da nemam ja do kraja više ništa, prenesi svojim nadređenima da ja želim da idem, što prije. Tu su oni meni čak predložili da ja uopće ne moram ni da dolazim na treninge jedno 15 dana. Ja sam rekao da nema govora o tome, da sam ja profesionalac i ako sam nečiji igrač ja ću dolaziti na treninge, samo je problem što ne želim biti više vaš igrač.

Nekoliko minuta poslije tog sastanka sa sekretarom zvoni meni telefon. Trening je bio pa sam bio na stadionu. Zove sekretar i kaže čuo se sa predsjednikom (Senad Misimović op.aut.) i ispračao mu ovo što sam ju ja prethodno rekao, a ispričao sam mu sve i kako se trener ophodi prema meni, da je u Široki išlo 17 igrača, a ne 18, od čega je jedan među njima povrijeđen, a da sam ja ostao u Sarajevu.... Kaže hajde u 2:15, čini mi se da je bilo, hitan sastanak je predsjednik sazvao..."

I desetak ljudi je o tebi raspredalo? Konzilij čitav.

"Predsjednik je pustio mene da kažem sve, čak sam ispričao i neke stvari koje nisam prethodno sekretaru rekao. Zato možda u javnost nisam ni izlazio jer mi je bilo bitno da kažem sve što imam pred svim tim ljudima i to sam tu uradio. Cijeli upravni odbor je bio i kapiten ispred igrača. Kada sam ja sve razjasnio predsjednik je pitao trenera je li istina sve ovo što sam ispričao, trener kaže jeste, predsjedniče, istina je. Je li to i to istina - jeste, je li ovo drugo - jeste. Tu se Misimović izgalamio na trenera. Poslije toga pitao je kapitena, je li ovo istina - on je odgovorio jeste, istina je, to svi znamo...

Iako ne mogu da vratim ovih prethodnih pola godine satisfakcija mi je bila što se na tom sastanku, pred svih tih 15-tak ljudi, Mismiović meni izvinio i u svoje ime i u ime tih ljudi, u ime kluba, zbog svega što se meni dešavalo i što sam pretrpio nepravdu. Tih šest mjeseci niko ne može da vrati, ali rečeno mi je da sam ja jedini igrač u klubu koji ću sam odlučiti hoću li ostati u klubu ili ću otići. Ja sam rekao da ja tu ne želim ostati bez obzira šta da se desi, jer kad bih počeo pričati, mali milion je detalja koji su doprinijeli da tako odlučim."

A kako su ustvari krenule sve te nesuglasice? Kod Krčmarevića si igrao.

"Na početku sam bio standardan, ali dolaskom tog gospodina trenera, naprasno sam ispao iz kombinacija. Ja tog čovjeka, iskreno, nisam prije znao, nismo se upoznali. I onda prije prvog treninga, prije nego što me čovjek vidio na terenu i uopće upoznao, pred svima u svlačionici mi je rekao da sam ja neodgovoran, da neću da treniram i da nisam profesionalac. Imam znači 30 svjedoka da je tako bilo na upoznavanju. Ostalima, kako je koga znao isto je govorio, tebe znam ti si ovakav, onaj je onakav... Meni iskreno ništa nije bilo jasno.

Eh, onda prvu utakmicu, revanš protiv Apolona, nisam igrao, da bi me poslije toga utakmicu ubacio deset minuta. Nisam ništa napravio i narednu onda nisam opet igrao. Ipak, dobio sam šansu 15 minuta protiv Zvijezde, tu zabijem gol, a mi pobijedimo. I mislio sam to je to, nemoguće da opet ne igram. Ma kakvi. Ušao sam još protiv Krupe na 1:1, ostane 1:1, a Vranješa i mene proglasi glavnim krivcima. Tu je bio početak kraja. Poslije igramo s Mladosti, Hajdarević se razboli u karantinu, Zajko Zeba predloži zovnite Arežinu, on može potezom riješiti utakmicu...

Međutim, Odović je tada rekao da ne može od Uprave. E sad šta se tu deševalo i koliko je još stvari koje ja ne znam... Uglavnom postojale su spletke i to je činjenica. Ne može me iznenaditi više ništa. Odović je prihvatio sve na sebe da je on kriv, kasnije se pojavio mail gdje je predsjednik naredio da se mene i Vranješa skloni... Sve u svemu, kad se podvuče crta, možda najgorih pola godine u životu sam proveo na Grbavici. Žao mi je samo što se sve desilo bez ikakvog razloga."

U Mladosti si sada i čini se da imate jako dobru ekipu. Tu su Welbeck, Atajić, Bojo, Guzina..., iskusni Horić se priključio kao i ultrabrzi Fanimo. Da li osjećaš da se Mladost ove sezone može uključiti borbu za mjesto koje vodi u Evropu?

"Slažem se s konstatacijom mnogih da imamo dobru ekipu. Ja sam ubijeđen da smo dovoljno kvalitetni za vrh tabele. Ekipa je na okupu duže vrijeme i uz ova dva-tri jako dobra pojačanja mislim da ćemo biti težak protivnik bilo kome u ovoj ligi. Moja očekivanja su dakle ta - da idemo na pobjedu bez obzira gdje igrali ko bio protivnik, Sarajevo, Zrinjski, Željo... nebitno. A onda ćemo vidjeti, od utakmice do utakmice kako će se stvari odvijati. Mi nemamo imperativ sada da moramo ići u Evropu i tu smo u prednosti nad timovima koji imaju imperativ.

Trener Adnan Zildžović preporodio je ekipu u drugom dijelu prošple polusezone. Primjeti se da voli dosta da komunicira sa igračima. Kakvo imaš mišljenje o njemu?

"Trener Zildžović je po mome mišljenju jedinstven trener u BiH. Čovjek koji mislim da radi skroz drugačije u odnosu na ostale trenere kod kojih sam dosad trenirao. To je jedan stil koji je vjerovatno bolji od uobičajenih stilova i više nam odgovara. Vidi se da čovjek zna sve o fudbalu, a kada imaš takvog trenera onda je i igraču lakše. Kada imaš nekoga koga ne možeš da doživiš kao autoritet, onda je problem."

Dolazak u Želju pretpostavljam bio je pokušaj da se nekako približiš inostranstvu. Sada si se vratio u Mladost. Kakve su sada tvoje generalno ambicije? Tebi je 26. Nisi još ušao u godine, ali nisi ni tako mlad.

"Nikada čovjek ne može znati šta mu se može dogoditi u karijeri. I ovo u Želji ko je mogao očekivati? Imam 26 godina, to su možda najbolje fudbalske godine i pokušat ću ovo do kraja šampionata odigrati najbolje kako znam, pa ako se otvori prilika za vani, naravno da bih se volio okušati. Htjeli mi to priznati ii ne svakom igraču je cilj da ode vani, da napravi nešto. Najvažnije je zdravlje i da ekipa igra dobro, a kad je ekipa dobra lakše je i da te neko primjeti."