Kada vam neko spomene daleki Istok, misli vas odmah vode u bogati Japan ili Južnu Koreju, a često i u Sjevernu, ali samo kada je riječ o zategnutim odnosima ili o nuklearkama zbog kojih od ove komunističke zemlje strepi cijeli svijet.
Kinu znamo samo kao najmnogoljudniju zemlju svijeta, a dolaskom velikog broja ljudi iz ove zemlje u našu domovinu počeli smo ih gledati kao neku sirotinju koja živi toliko siromašno da su došli da prežive u ionako siromašnu BiH.
U sportskom smislu se o Kini kod nas zna samo kada je u pitanju stoni tenis ili gimnastika, dok se nešto više o Kinezima doznalo tek prošlog ljeta kada su ugostili ljetne Olimpijske igre. Nema govora da smo mi nepismen narod, pa da zbog toga ne znamo mnogo o njima. Ni Amerikanci ne znaju ništa o njima, osim o Yao Mingu.
Međutim, u posljednjih nekoliko dana smo mnogo pisali i govorili o kineskom sportu, tačnije o nogometu, a razlog je dobro poznat. Odlazak bivšeg selektora naše nogometne reprezentacije Miroslava Ćire Blaževića u Kinu i njegovo preuzimanje Shanghai Shenhua.
Šta predstavlja kineska liga u Aziji?
Bez obzira na svoju veličinu Kina u nogometnom svijetu Azije ne zauzima posebno mjesto. Nogomet se u ovoj zemlji počeo igrati početkom dvadesetog stoljeća, ali uglavnom na amaterskom nivou. Znog velikog siromaštva koje je drmalo Kinu, ali prije svega zbog teške političke situacije koja je vladala Kinom uglavnom su igrane prijateljske utakmice ili turniri na nivou gradova i pokrajina. Prvo državno prvenstvo odigrano je tek 1978. godine. 
Ermin Šiljak ima naslov prvaka sa DalianomTakmičarski sistem se vrlo često mijenjao, popularnost nogometa bila je na veoma niskom nivou. Reprezentativni rezultati bili su užasni, a razloga za to je mnogo. Jedni od najvećih su svakako ekonomska nerazvijenost i korupcija koja je dugo vladala Kinom.
Naravno, jedan od najvećih je i razvoj televizije. Zbog političke cenzure koja i danas vlada strogo se kontrolisalo šta će se prenositi na televiziji, a uglavnom su prenošene političke sjednice Komunističke partije, tako da za sport nije bilo mjesta.
Situacija se na bolje počela mijenjati početkom devedesetih godina. S dolaskom igrača i trenera iz Brazila i Srbije počeo je razvoj domaćih nogometnih klubova, a to je zainteresovalo i bogate pojedince da ulože kapital u klubove. Počelo je otvaranje omladinskih kampova, interes televizije je postajao sve veći. Sve je kulminiralo dolaskom legendarnog Bore Milutinovića koji je odveo Kinu 2002. godine na prvo, i zasad jedino, SP koje se održalo u susjedstvu, Japanu i Koreji.
Legenda Kine Ljubiša Tumbaković, a Branko Jelić najbolji strijelac
Liga je često mijenjala ime i svoj oblik, a prije pet godina je utemeljena Super liga sa 16 klubova. Imena klubova su uglavnom vezana za ime većinskog vlasnika kluba, a jedini klub koji nikada nije mijenjao ime je Ćirin Shanghai Shenhua. Ime lige se također miijenjalo, u početku je liga nosila ime Siemens po generalnom sponzoru, a danas je Pirelli. CSL (Chinese Super League) danas na na listi najboljih svjetskih liga zauzima 45. mjesto.
Dva puta je prvak bio Shandong Luneng, a po jednom Shenzen, Dalian Shide (Slovenac Ermin Šiljak bio najbolji igrač kluba), Changchun i Beijing Guoan. Ćirin Shanghai je ček četiri puta završio kao drugoplasirani klub. Intersantan podatak se veže za 2005. godinu kada je naš Branko Jelić sa 21 golom bio najbolji strijelac lige.
Najtrofejniji trener lige je bivši trener Partizana Ljubiša Tumbaković koji je sa Shandongom osvojio dvije duple krune, a prije nekoliko dana ga je na klupi ovog kluba zamijenio bivši trener Dinama Branko Ivanković. Tako će Ćiro naredne sezone glavnu bitku voditi protiv svog pomoćnika na klupi Hrvatske iz 1998. godine. 
Dolazak bivšeg selektora BiH pobudio je veliki interes domaćih medijaGdje je otišao Ćiro
Na prvi pogled se čini da je naš bivši selektor otišao na sigurno mjesto. Shanghai je klub čiji je 75-postotni vlasnik Zhu Juan, vlasnik firme SVA Group, dok 25 posto vlasništva pripada firmi SMEG. Klub igra na stadionu Hongkou koji prima 33.060 gledatelja. Klub se konstantno nalazi u samom vrhu tabele, a od šest sezona od kako je počela CSL Shanghai je čak četiri puta završio kao drugi.
U protekle četiri godine plavo-bijeli dres Shanghaija nosila su mnogo poznata imena kao što su svjetski prvak s Brazilom Junior Baiano, zatim Hamilton Ricard (reprezentativac Kolumbije na SP 1994. i 1998.), Njemci Carsten Jancker i Jorg Albertz, Srbi Ivan Ivanović i legendarni Dejan Rambo Petković koji se proslavio igrajući u Brazilu, a bio je član i velikog madridskog Reala. Član zlatne generacije Intera i bivši urugvajski reprezentativac Ruben Sosa je također nosio dres ovog kluba. 
Ni navijači nisu ostali imuni na šarm Trenera svih treneraĆiro u novu sezonu ulazi sa znatno pojačanim igračkim kadrom. Novi igrači kluba su postali Andres Oper, najbolji estonski igrač stigao iz holandske Rode, zatim Vjačeslav Hleb, brat poznatijeg Aleksandra, inače bjeloruski reprezentativac. U klubu su odranije Aleksandar Rodić i Australijanac Mark Milligan, kao i dva ponajbolja domaća igrača Zhang Chen i Feng Qi.
Pred Ćirom je svakako težak zadatak. U timu ima samo jednog igrača koji razumije naš jezik, tako da mu neće biti samo dovoljno motivisati igrače. Da bi ispunio očekivanja javnosti, prije svega uprave kluba, Ćiro mora biti prvak najmnogoljudnije zemlje, jer da je uprava zadovoljna drugim mjestom ne bi ni otpuštala dosadašnje trenere.
Pogledajte razgovor o planovima sa ekipom Šangaja (na našem jeziku):
Promo
Stigli prehrambeno-higijenski paketi za socijalno ugrožene
Uoči praznika: Donacija iz Mozzarta za javnu kuhinju "Mozaik prijateljstva"
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
