Grobari bh. fudbala pred završnim činom

Bio je to samo završni čin sramne kampanje koja se već unazad nekoliko godina vodi unutar N/FSBiH kako bi se bh. fudbal upropastio. Sada, čelnici N/FSBiH, su uspjeli praktično pa ugasiti ono što su godinama satirali.

Trebalo je sve vidjeti i čuti

Trebalo je vidjeti pojedine delegate na jučer održanoj Skupštini, pa da se stekne potpun utisak o kakvim se ljudima zapravo radi i ko ustvari odlučuje o sudbini bh. fudbala, našoj reprezentaciji i klubovima. Bilo je tu raznih profesora matematike i fizike, političara, ekonomista, pravnika, biznismena i sumnjivih lica, a najmanje - fudbalera!? O fudbalu, dragi moji, u ovoj državi ne odlučuju fudbaleri.

Trebalo je čuti predsjednika Predsjedništva Sulejmana Čolakovića kako daje nebulozne i kontradiktorne izjave. Trebalo je vidjeti Ilju Dominkovića kako mudro šuti i grabi hranu sa švedskog stola. Trebalo je čuti Josipa Bevandu kako se zalaže za odluku koja će vjerovatno značiti suspenziju i izbacivanje njegovog Širokog iz Evropske lige. Trebalo je vidjeti izraz lica predstavnika UEFA-e Marcela Benza kada je, valjda, shvatio s kim ima posla i gdje je došao.

Rijetki razumni

Tek su rijetki, poput Jasmina Bakovića, Samira Ćemalovića i Behudina Trbojevića za govornicom djelovali kao da znaju o čemu govore. Ostali? Ne biste povjerovali.

I generalni sekretar Fudbalskog saveza Republike Srpske Rodoljub Petković više nije imao snage ni za šta.

"Ja zaista više ne mogu ovo. Ovo nigdje nema. Do decembra sam u Savezu i onda odlazim. Ne mogu ja više ovo", u dahu nam je kazao Petković.

Kada su sjednicu Skupštine napustili predstavnici UEFA i FIFA, onako usput najavivši da će o sankcijama odlučivati Odbor za hitnost, koji će nas po svemu sudeći hitno suspendovati, delegati, članovi Izvršnog odbora i Predsjedništva su navalili na švedski stol. Valjda im je laknulo kako su stranci otišli, pa ne moraju više glumiti "finoću". Jelo se i pilo (na račun Saveza, naravno), kao da se ama baš ništa nije desilo. A desilo se. Ti si ljudi upravo bili gurnuli bh. fudbal u provaliju bez dna.

Međutim, nisu se oni nasikirali. Nije ih to pogodilo. Samo nekoliko prisutnih stajalo je u ćošku i držalo se za glavu u nevjerici se pitalo šta se upravo dogodilo. Šta ćemo sa reprezentacijom? Šta ćemo sa klubovima? Šta ćemo sa fudbalom?

Kako da ih otjeramo?

Pisali ne pisali, govorili ne govorili, isto nam ga dođe. Nikako da ih otjeramo. Šta još treba da se desi, pa da ovi ljudi, ove osobe koje danas sjede u N/FSBiH odu sa svojih pozicija i puste fudbal u ovoj državi da diše. Evo, u ponedeljak ćemo znati da li smo suspendovani, ali, vjerujte, niko, ali baš niko neće dati ostavku ukoliko se najcrnje slutnje i dese. Nema tu morala, nema tu principa, u većini slučajeva nema ni zakona.

Ponestaje i riječi za pisanje ovakvih tekstova. Kako nekom nešto reći, kad te ne želi čuti? Ne žele ljudi u N/FSBiH čuti javnost, navijače, medije, ne žele čuti ni UEFA-u i FIFA-u, a i međusobno se ne slušaju. Možda im više ne treba govoriti. Svi bi bili najsretniji kada bi UEFA i FIFA jasno locirale problem i, recimo, izrekle doživotne suspenzije i zabrane bavljenja funckija u fudbalu velikoj većini ljudi koji su sada u N/FSBiH, a onoj manjini što je razumna pridodati nove ljude, kojima su vrata Saveza odavno zatvorena i krenuti ispočetka.

Međutim, to je malo vjerovatan ishod. Vjerovatnije je da slijede najcrnji dani za bh. fudbal u njegovoj istoriji i bolje nam je da se pripremimo na to, a čelnike Saveza još jednom pozovemo da odstupe i na taj način pomognu bh. fudbalu.