Grupa bez favorita

Poljska

Na smotru najboljih fudbalskih selekcija Evrope, Poljaci dolaze u svojstvu domaćina, te žele ostaviti dobar utisak u svom drugom učešću na Evropskim prvenstvima.

Njihov prvi nastup na Euru prije četiri godine je prošao neslavno, jer su u grupi sa Hrvatskom, Austrijom i Njemačkom upisali sve poraze te su završili na posljednjem mjestu. Zbog toga, ove godine žele postići daleko bolji rezultat, a kao svoje najjače oružje vide upravo domaći teren.

Selektor reprezentacije Poljske je Franciszek Smuda je vodio veliki broj domaćih klubova kao što su Wisla Krakow, Legia Warsaw, Zaglebie Lubin, Lech Poznan i mnogi drugi, te na taj način stekao povjerenje domaće javnosti da mu ponudi poziciju selektora nacionalne selekcije. Prošle kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo je sa ovom reprezentacijom završio na pretposljednjem mjestu ispred San Marina, a kako je imao sreću da je Poljska domaćin i automatski se plasira na takmičenje, Smuda je dobio novu, veliku priliku.

Franciszek Smuda je za nastup na Euru pozvao sljedeće igrače:

Golmani: Lukasz Fabianski (Arsenal), Wojciech Szczesny (Arsenal), Przemyslaw Tyton (PSV).

Odbrana: Marcin Wasilewski (Anderlecht), Jakub Wawrzyniak (Legia), Tomasz Jodlowiec (Polonia), Lukasz Piszczek (Dortmund), Grzegorz Wojtkowiak (Munchen 1860), Kamil Glik (Torino), Damien Perquis (Sochaux), Sebastian Boenisch (Werder), Marcin Kaminski (Lech).

Vezni: Dariusz Dudka (Auxerre), Jakub Blaszczykowski (Dortmund), Rafal Murawski (Lech), Ludovic Obraniak (Bordeaux), Adrian Mierzejewski (Trabzonspor), Maciej Rybus (Terek Grozny), Adam Matuszczyk (Fortuna D), Kamil Grosicki (Sivasspor), Eugen Polanski (Mainz), Rafal Wolski (Legia).

Napad: Robert Lewandowski (Dortmund), Pawel Brozek (Celtic), Michal Kucharczyk (Legia), Artur Sobiech (Hannover).

Ekipa Poljske je možda i prvi put u historiji uspjela skupiti u istoj generaciji nekoliko igrača svjetskog kalibra, momaka koji igraju nekim od velikih evropskih klbova, a kao najveće zvijezde momčadi se svakako izdvajaju prvi golman Arsenala Wojciech Szczesny i glavna udaračka igla neprikosnovenog Bundesligaša Borussije Dortmund Robert Lewandowski.

Češka

Reprezentacija Češke je svoju kartu za Euro osvojila u susretima baraža sa nacionalnom selekcijom Crne Gore, iz kojih su izašli kao pobjednici sa ukupnim rezultatom 3:0. Inače, Česi su u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo bili u grupi I, zajedno sa aktuelnim evropskim i svjetskim prvakom reprezentaciom Španije, selekcijama Litvanije, Lihtenštajna, te reprezentacijom Škotske, koja im je bila direktni konkurent za drugu poziciju u grupi i od koje su bili uspješniji te su sa dva boda više izborili baraž koji im je kasnije obezbijedio učešće na Euru.

Najveći uspjeh ova selekcija je zabilježila 1996. godine, kada je na svom prvom premijernom nastupu na Euru zadivila svijet osvojivši drugo mjesto. U četrvrtfinalnom susretu su izbacili Portugal, u polufinalu je nakon penala izbaćena i selekcija Francuske. Zaustavljeni su tek u finalnom meču od strane Nijemaca, isto tek nakon produžetaka.

Ovakav uspijeh nisu nikada uspjeli ponoviti, iako su tome bili jako blizu 2004. godine, kada ih je u polufinalu zaustavio kasniji osvajač prvenstva, reprezentacija Grčke.

Selektor Čeha je Michal Bilek, koji je većinu svoje igračke karijere proveo u Sparti iz Praga, koju je u periodu od 2006. do 2008. godine vodio i sa klupe. U svojoj trenerskoj karijeri je vodio i U19 selekciju Češke, a na klupu najbolje nacionalne selekcije je sjeo krajem 2009. godine, nakon što je dotadašnji selektor Ivan Hašek dobio otkaz nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine. 

Treba istaći i da su navijači nacionalne selekcije bili veoma nezadovoljni njegovim načinom vođenja  momčadi za koju smatraju da je izgubila ljepotu igre sa dolaskom Bileka na kormilo reprezentacije. No, čelnici Saveza su mu odlučili ipak pružiti priliku da zemlju predstavi na Euru jer je u svakom slućaju ispunio zacrtani cilji i plasirao se na smotru najboljih fudbalski reprezentacija Evrope.

Na spisku selektora Michala Bileka su sljedeći igrači:

Golmani: Petr Čech (Chelsea), Jaroslav Drobny (Hamburg), Jan Laštuvka (Dnipropetrovsk), Tomaš Grigar (Teplice).

Odbrana: Theodor Gebre Selassie (Slovan Liberec), Roman Hubnik (Hertha Berlin), Michal Kadlec (Bayer Leverkusen), David Limbersky (Viktoria Plzen), Daniel Pudil (Cesena), František Rajtoral (Viktoria Plzen), Tomaš Sivok (Besiktas) Mark Sochi (Spartak Moscow).

Vezni: Tomaš Hubschman (Shakhtar Donetsk), Petr Jiraček (Wolfsburg), Daniel Kolar (Viktoria Plzen), Milan Petržela (Viktoria Plzen), Vaclav Pilar (Viktoria Plzen), Jaroslav Plašil (Bordeaux), Jan Rezek (Anorthosis) , Tomaš Rosicky (Arsenal).

Napad: Milan Baroš (Galatasaray), David Lafata (Baumit Jablonec), Tomas Necid (CSKA Moscow), Tomaš Pekhart (Nürnberg).

Reprezentacija Češke spada u red solidnih momčadi koje bi svakako mogle proći u drugi krug takmičenja, posebno kada imamo u vidu da u borbi za drugo mjesto imaju za protivnike  Poljake, Ruse i Grke. No u slućaju da se izbore za ciljanu drugu pozicjiu, u četvrtfinalni dvoboj bi ušli kao apsolutni autsajderi, s obzirom da bi igrali sa protivnikom grupe B, a to će vjerotavno biti momčad Holandije ili Njemačke.

Vođu ove selekcije nije teško prepoznati, to je jedan od najboljih golmana u posljednjoj deceniji Petr Čech. Golman koji je prepoznatljiv po “kacigi” sa kojom nastupa nakon pretrpljene teške frakture lobanje 2006. godine, koju je zaradio prilikom sudara sa Stephenom Huntom, tadašnjim veznjakom Redinga.

Prvi golman Chelseaja je svoj kvalitet dokazao i u finalnom meču Lige prvaka, kada je, s pravom se može reći,  svojoj momčadi donio titulu prvaka Evrope odličnim odbranama jedanesteraca. A ostati će zapamćeno da je svih šest jedanesteraca uspio pročitati i pogoditi stranu.

Osim Čecha, najveće zvijezde ove selekcije su i veznjak Arsenala Tomaš Rosicky te Milan Baroš, bivši napadač Liverpoola, a danas igrač turskog Galatasaraya.

Rusija

Reprezentacija Rusije dolazi kao prvoplasirana ekipa grupe B kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Iza sebe su ostavili reprezentacije Irske, Armenije, Slovačke, Makedonije i Andore. Iako su imali nešto lakši zadatak, njihovih sedam pobjeda, dva remija i samo jedan poraz pokazuje da će na Euru svima predstavljati tešku prepreku.

Selekcija površinom najveće države svijeta je nakon raspada SSSR-a najveći uspjeh ostvarila na prošlom Evropskom prvenstvu, gdje su odličnim nastupima uspjeli doći sve do polufinala, gdje ih je zaustavio kasniji svajač trofeja, reprezentacija Španije. 

Selektor reprezentacije Rusije je Dick Advocaat, holandski stručnjak sa velikim iskustvom. Advocaat je vodio veliki broj reprezentacija i poznatih klubova, kao što su PSV, Borussija Mönchengladbach, Rangers i Zenit, a što se tiće reprezentacija tu su selekcije Holandije, Južne Koreje i reprezentacija Ujedninjenih Arapskih Emirata. Kormilo nacionalne selekcije Rusije, ovaj stručnjak je preuzeo 2010. godine, gdje je naslijedio svog zemljaka Guusa Hidinka. Treba dodati i to da je Dick Advocaat već najavio svoj odlazak sa funkcije selektora ruske selekcije, odmah nakon završetka Eura, a razlog za tako nešto je već dogovoreno preuzimanje holandskog PSV-a kojeg je već vodio sa klupe u periodu od 1995. do 1998. godine.

Na popisu selektora Dicka Advocaata se nalaze:

Golmani: Igor Akinfejev (CSKA), Vjačeslav Malafejev (Zenit), Anton Šunin (Dinamo Moskva)

Odbrana: Aleksander Anjukov (Zenit), Aleksej Berezucki (CSKA), Vasilij Berezucki (CSKA), Sergej Ignaševič (CSKA), Roman Šaronov (Rubin), Roman Šiškin (Lokomotiv Moskva), Vladimir Granat (Dinamo Moskva).

Vezni: Igor Denisov (Zenit), Roman Širokov (Zenit), Konstantin Žirjanov (Zenit), Juri Žirkov (Anži), Alan Džagojev (CSKA), Igor Semšov (Dinamo Moskva), Denis Glušakov (Lokomotiv Moskva), Magomed Ozdojev (Lokomotiv Moskva), Marat Izmailov (Sporting Lisabon), Dmitrij Kobarov (Spartak Moskva).

Napad: Andrej Aršavin (Zenit), Aleksander Keržakov (Zenit), Roman Pavljučenko (Lokomotiv Moskva), Artem Džjuba (Spartak Moskva), Aleksander Kokorin (Dinamo Moskva), Pavel Pogrebnjak (Fulham).

Karakteristika ove ruske selekcije je ta što je sastavljena uglavnom od igrača koji igraju u domaćem prvenstvu, pa je to najbolji pokazatelj napretka i želje Rusa da svoju fudbalsku ligu osnaže u toj mjeri da bude konkurenta najjačim ligama petice, a novac koji sve više ulazi u ruske klubove je siguran znak da će njihovi timovi, a samim tim i reprezentacija biti sve uspješniji. 

Zbog kvaliteta igrača i njihovog odličnog poznavanja, ne treba čuditi najava selektora Advocaata da će sve slabije od finala smatrati neuspjehom, te bi po mnogima neatraktivna momčad mogla napraviti velike probleme glavnim favoritima za osvajanje ovog Evropskog prvenstva.

Kao što je rečeno, skoro svi igrači ruske selekcije nastupaju u domaćem prvenstvu, pa tako i njihova najveća zvijezda i kapiten Andrej Aršavin. Igrač koji je obilježio prošlo Evropsko prvenstvo i jedan od glavnih ‘krivaca’ što je reprezentacija Rusije zaigrala u polufinalu ovog turnira. Aršavin se nakon pada forme i izgubljenog mjesta u prvom timu Arsenala odlučio za povratak kući, te je u matičnom klubu Zenitu iz St. Petersburga brzo vratio staru formu, a njegova njegova posljednja izdanja konačno podsjećaju na ona od prije četiri godine.

Grčka

Reprezentacija Grčke u Ukrajinu i Poljsku dolazi kao neporažena ekipa u kvalifikacijama za Euro. Kao prvoplasirana momčad grupe F iza sebe su ostavili selekcije Izraela, Latvije, Gruzije, Malte i što je njima bilo najvažnije, svog najvećeg rivala za prvo mjesto reprezentaciju Hrvatske, koja je svoju kartu za Euro morala tražiti u baražu.

Grčka reprezentacija ima iskustvo osvajanja ovog velikog turnira jer su se na krov Evrope uspjeli popeti 2004. godine i tim poduhvatom iznenaditi cijeli svijet. To im je ujedno i najveći reprezentativni uspjeh ikada, a već naredno učešće na Euru im je zapisano kao najlošiji nastup na ovom takmičenju ikada, jer su se vratili kući sa sva tri poraza u grupnoj fazi. 

Selektor reprezentacije Grčke je Fernando Santos je portugalski stručnjak koji je u svojoj trenerskoj karijeri vodio nekoliko klubova iz rodnog Portugala, a zatim i iz Grčke u koju se trajno preselio. Klub sa kojim je ostvario najveće uspjehe je Porto, a trenirao je još Sporting, Benficu, te grčke klubove AEK, Panathinaikos i PAOK. Za selektora nacionalne selekcije Grčke je izabran 2010. godine, zamjenivši Otta Rehagela, čovjeka koji je vodio Grke do titule prvaka Evrope 2004. godine.

Ova selekcija pod Santosovim vodstvom je u 19 nastupa upisala samo jedan poraz, ito onaj u prijateljskom okršaju sa Rumunijom.

Fernando Santos je za Euro uručio pozive sljedećim igračima:

Golmani: Michalis Sifakis (Aris), Kostas Chalkias (PAOK), Alexandros Tzorvas (Palermo).

Odbrana: Vasilis Torosidis (Olympiacos), Kyriakos Papadopoulos (Schalke), Sokratis Papastathopoulos (Werder), Avraam Papadopoulos (Olympiacos), Jose Holebas (Olympiacos), Giorgos Tzavellas (Monaco), Stelios Malezas (PAOK).

Vezni: Kostas Katsouranis (Panathinaikos), Giorgos Karagounis (Panathinaikos), Giannis Maniatis (Olympiacos), Giorgos Fotakis (PAOK), Grigoris Makos (AEK), Giannis Fetfatzidis (Olympiacos), Sotiris Ninis (Panathinaikos), Alexandros Tziolis (Monaco), Kostas Fortounis (Kaiserslautern), Panagiotis Kone (Bologna).

Napad: Dimitris Salpingidis (PAOK), Georgios Samaras (Celtic), Theofanis Gekas (Samsunspor), Nikos Liberopoulos (AEK), Kostas Mitroglou (Atromitos).

Reprezentacija Grčke je možda i najmanje atraktivna selekcija koja će nastupiti na Euru. Za njih se definitivno ne može reći da imaju velike zvijezde u svom sastavu, no to ne umanjuje njihovu snagu, posebno kada znamo da je taktika Grka već godinama bazirana na disciplini i čvrstoj odbrani, te je tehnička sposobnost igrača stavljena u drugi plan.

U svakom slučaju, kao najveće ime momčadi se izdvaja Georgis Samaras. Dvadesetsedmogodišnji napadač Celtica, koji je u svojoj karijeri branio boje holandskog Heerenveena, Manchester Cityja, a od 2008. godine je glavna napadačka snaga škotskog Celtica. 

Osim pozicije napadača, često ga možemo vidjeti i na krilnim pozicijama, a od velike je važnosti za reprezentaciju Grčke upravo zbog stila igre u kojem visoki i snažni igrači predstavljaju jedan od glavnih aduta momčadi koja najčešće trese mreže nakon prekida. Osim Samarasa, posebno se istiće stub odbrane njemačkog Schalkea Kyriakos Papadopoulos, a njegovu važnost za ekipu koja ima jedan od najdefanzivnijih stilova igre u Evropi, ne treba posebno spominjati.