I dijete da se rodi, obično, treba devet mjeseci · Komentar

Nećemo se baviti taktičkim naklapanjima, jer sve i da je neko pametniji od Prosinečkog, nema se tu šta revolucionarno reći. Tek nekoliko zaključaka sa sinoćnje utakmice, kojom je javnost polovično zadovoljna. Kao nije loše za prvi put, ali moglo je i puno bolje protiv ekipe koja je bolje plasirana na FIFA listi od BiH, ali koja je djelovala jučer poluamaterski.

Kada je jedan vrhunski rukometni trener odgovarao na kritike kako je mogao bez nekoliko bolesnih, gripoznih igrača izgubiti baš 14 razlike samo tri mjeseca nakon što je preuzeo potpuno novu ekipu, kazao je: "Sačekajte malo ljudi, ne može se iz osnovne škole odmah na fakultet. Ni dijete se ne može roditi bez, najčešće, devet mjeseci."

Dakle, ako je neko očekivao tuce golova sve iz akcija od po trideset vezanih dodavanja, taj ili je lud ili bezobrazan. Prva je utakmica, no ono sa čim bi i selektor i mi svi mogli imati problem je prijemčljivost njegovih ideja. Hoće li to biti nakon tri, pet, deset utakmica, devet mjeseci ili nikad - ostaje nam da vidimo.

Prosinečki želi da mu ekipa igra fudbal, da to liči na Barcelonu i to je legitimno. Svi koji su makar do koljena Prosinečkom u fudbalskom, igračkom smislu, žele da igraju kao Barcelona, no igrati kao Barcelona je filozofija kojoj mnogi nisu dorasli. Moraš imati ne vješte igrače, nego pametne, s posebnim mentalnim sklopom i, naravno - navikama.

U tom kontekstu pravo je pitanje nakon utakmice u Razgradu šta će biti s Miralemom Pjanićem, kakva li će biti njegova uloga jer je jučer izgledalo da on ne razumije svoje suigrače (to da većina ne razumije njega nije nikakva novost). Poseban problem s Pjanićem je što u Juventusu usvaja bezbroj informacija, taktički ga Allegri pokušava dovesti do savršenstva, a isto tako znaju se uloge ostalih igrača. Tačno znaš ko, kako i kada koji potez treba da napravi. Ne sumnjamo da se nekad Miralem ibreti određenim potezima i rješenjima svojih suigrača u reprezentaciji, jer to je sasvim druga priča u odnosu na klub i treba se navići, prestrojiti.

Jučer je njegovu ulogu prvog do odbrane igrao Muhamed Bešić. Možda nema dovoljno utakmica, ali se nekako čini da on ne može biti taj organizator, čovjek koji vidi više i razmišlja unaprijed.

Odbrana nesigurna, spora. Bičakčić na stoperu vjerovatno je lošije rješenje od Bičakčića na beku (tamo je znao odigrati vrhunski), Kolašinac preofanzivan i neodgovoran...

Zanimljive partije pružili su Haris Duljević i Kenan Kodro. Obojica imaju jako zanimljive karakteristike i bit će interesantno vidjeti šta Prosinečki smjera s njima, koliko će s njima istrajati u svojoj koncepciji. Duljević je konkretan fudbaler, ne samo "trkaća kokoš" koji još treba da se nadograđuje i razvija navike, pomaže u suprotnom pravcu. Za Kodru je pak nejasno zaista kako nije mogao igrati u Mainzu. Dribling, prva lopta, dubina, energičnost, smisao za kombinatoriku... Valjda je to ono, ili ti se može ekstremno sviđati, ili ga ne možeš smisliti.

U finišu trudio se najviše Goran Zakarić, ali ne mora to ništa da nam govori. Osjetio je da može, utakmica svojim tempom, intenzitetom i ljepotom i jeste ponajviše ličila na neku premijerligašku predstavu.