Ibrahimović pogodio prvaka svijeta, ali otkrio za koga je navijao: „Tamo su moji korijeni“

Zlatan Ibrahimović bio je među onima koji su još prije početka Svjetskog prvenstva vjerovali da Španija može otići do samog kraja. Njegova prognoza pokazala se tačnom nakon što je Crvena furija u finalu savladala Argentinu i drugi put u historiji postala prvak svijeta.

Legendarni švedski napadač tokom Mundijala radio je kao stručni konsultant američkog FOX Sportsa. Poslije završetka finala osvrnuo se na ono što je predviđao prije turnira, ali i otkrio kojoj je reprezentaciji pružao najveću podršku.

Ibrahimović je priznao da je Španiju smatrao glavnim favoritom, iako je njegovo srce bilo uz Hrvatsku. Razlog su porodični korijeni jer je njegova majka Jurka Gravić porijeklom iz Hrvatske.

„Da ste me pitali prije turnira, rekao bih da će Španija osvojiti naslov. Ipak, navijao sam za Hrvatsku jer odatle vučem korijene“, rekao je Ibrahimović.

Švedska legenda tako je uspješno prognozirala konačnog pobjednika jednog od najuzbudljivijih Mundijala u historiji. Španija je tokom cijelog prvenstva pokazivala kvalitet zbog kojeg ju je Ibrahimović i prije prve utakmice vidio na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Nekadašnji napadač Barcelone i Milana prednost Špancima davao je i neposredno uoči finala. Smatrao je da Argentina u borbi za odbranu titule ne može zavisiti samo od borbenosti i individualne genijalnosti Lionela Messija.

Takvo upozorenje pokazalo se opravdanim jer je Messi u finalu ostao potpuno odsječen od ostatka ekipe. Španija mu nije ostavila dovoljno prostora, dok njegovi saigrači nisu uspjeli pronaći način da ga ozbiljnije uključe u utakmicu.

Crvena furija od početka je kontrolisala posjed lopte i diktirala ritam susreta, dok se Argentina uglavnom branila. Aktuelni prvak svijeta dugo je uspijevao odolijevati zahvaljujući čvrstom bloku i sjajnim intervencijama Emiliana Martíneza.

Zadatak Argentinaca postao je još teži kada je Enzo Fernández dobio drugi žuti karton. Veznjak je reprezentaciju ostavio sa desetoricom, zbog čega se ekipa Lionela Scalonija još dublje povukla pred vlastiti gol.

Odlučujući trenutak dogodio se u 106. minuti, kada je Španija konačno slomila argentinski otpor. Nico Williams pronašao je Ferrana Torresa, a rezervista Crvene furije pogodio je za 1:0 i donio svojoj zemlji drugi naslov prvaka svijeta.

Argentina do kraja nije uspjela pronaći odgovor niti ozbiljnije ugroziti španski gol. De la Fuenteova ekipa privela je utakmicu kraju i potvrdila Ibrahimovićevu prognozu izrečenu još prije početka turnira.

Španija je do trofeja stigla na impresivan način, posebno kada se pogleda njen učinak u odbrani. U osam odigranih utakmica primila je samo jedan pogodak, čime je pokazala da njen najveći kvalitet nije bio isključivo atraktivan napadački fudbal.

U nokaut-fazi redom je eliminisala Austriju, Portugal, Belgiju i Francusku, a zatim i branioca titule Argentinu. Takav put dodatno je potvrdio da je trofej završio u rukama reprezentacije koja je tokom turnira pokazala najviše.

Ibrahimović je dobro poznavao kvalitet španskog fudbala jer je jednu sezonu karijere proveo u Barceloni. U dresu katalonskog kluba sarađivao je s brojnim igračima koji su 2010. godine činili okosnicu prve španske generacije koja je postala prvak svijeta.

Iako je ta epizoda završena poslije sukoba sa Pepom Guardiolom, Ibrahimović je uvijek imao veliko poštovanje prema tehničkoj kvaliteti španskih fudbalera. Njegovo povjerenje u novu generaciju Crvene furije na kraju se pokazalo potpuno opravdanim.

S druge strane, podrška Hrvatskoj imala je mnogo ličniji razlog. Ibrahimović je rođen u Malmöu u porodici oca Šefika, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, i majke Jurke Gravić, koja dolazi iz Hrvatske.

O svojim balkanskim korijenima govorio je mnogo puta tokom igračke karijere. Ipak, na reprezentativnom nivou odabrao je zemlju u kojoj je rođen i postao jedan od najvećih sportista u historiji Švedske.

Za reprezentaciju Švedske postigao je 62 pogotka i postao njen najbolji strijelac svih vremena. Njegova internacionalna karijera trajala je više od dvije decenije, tokom kojih je učestvovao na velikom broju evropskih i svjetskih takmičenja.

Po završetku igračke karijere ostao je prisutan u fudbalu, a Mundijal je pratio u novoj ulozi televizijskog analitičara. Kao i tokom igračkih dana, ni pred kamerama nije skrivao svoje mišljenje niti je birao riječi kada je govorio o najvećim zvijezdama.

Ovoga puta nije mu bilo teško priznati da je razum prednost davao Španiji, dok je srce bilo na strani Hrvatske. Crvena furija mu je na kraju donijela tačnu prognozu, ali je Ibrahimović još jednom pokazao da nije zaboravio porijeklo svoje porodice.