Igra se dok predsjednik ne kaže drugačije: "Igrači su u strahu..."

Međutim, Nikaragva je ponovo često predmetom pisanja svjetskih medija. Istina, ovaj put većinom sportskih.

Nikaragva je među rijetkim zemljama koje zbog globalne pandemije novog kornavirusa nisu prekinule svoja fudbalska takmičenja. Tako će i kasno večeras po našem vremenu, između ostalih, fudbaleri najstarijeg kluba u Nikaragvi, Diriangena, staviti maske i odigrati novu utakmicu svog šampionata - ovaj put protiv Ferrettija.

Na vrhu tabele, gdje se nalazi i Diriangen, vlada prava gužva, ali igrači i nemaju motiva za fudbal - osim činjenice da su ugovorima obavezani igrati.

"Naši igrači ne žele nastaviti igrati. Jako se boje i mi ih razumijemo. Mi želimo suspenziju turnira, ali organizovano je glasanje i većina klubova se izjasnila da želi nastaviti", izjava je generalnog menadžer Diriangena Sergija Salazara.

Iako se u Nikaragvi situacija iznova i iznova procjenjuje (navodno je do sada u ovoj državi pet potvrđenih slučajeva zaraze virusom Covid-19) u jeku globalne pandemije, samo je Diriangen bio protiv nastavka takmičenja na posljednjem sastanku klubova.

Većina sluša vlast

Ostali se drže svojih od ranije poznatih stavova: Nastavit će igrati dok ministarstvo zdravstva ne odluči da je vrijeme za prekid prvenstva. Britanski Guardian piše da je u Nikaragvi trenutno nemoguće pronaći predstavnika ili člana bilo kojeg drugog kluba, osim Diriangena, koji će javno istupiti i izraziti drugačiji stav.

Vjerovatno svi odgovori na pitanje 'zašto se u Nikaragvi i dalje igra fudbal" na ovaj ili onaj način vode do predsjednika država Daniela Ortege, baš kao što u Bjelorusiji (jedinoj evropskoj državi u kojoj se igra fudbal) vode do Aleksandra Lukašenka.

Za Ortegu, slično kao i za Lukašenka, fudbal u doba pandemije predstavlja primjer moći države u internacionalnim okvirima i viziju stabilnosti u Nikaragvi za sve koji prate situaciju izvana.

Diriangen je, međutim, prema onome što se može pročitati u medijima jedini vrhunski klub u Nikaragvi u koji država nikako ili pak jako malo ulaže i zbog toga "ima pravo" na svoje mišljenje i protivljenje režimskim statovima. Ortegi se ovo, međutim, nikako neće svidjeti jer bi prekidanje fudbalskog i u Nikaragvi jako popularnog bejzbol prvenstva ostavilo utisak u javnosti da situacija izmiče kontroli - što bi u konačnici moglo dovesti do slabljenja njegovog stiska na vlast. A sve tek nakon što su se stvari vratile u normalu poslije protesta i iz aprila 2018. godine i krize koja je uslijedila.

"Nezaustavljanje prvenstva je rezultat vladine hitne potrebe da javnosti pokaže da je stanje normalno... Od 2018. godine očajnički to pokušavaju učiniti, a dio strategije je prezentovati funkcionalnost sporta. Koronavirus je postao velika prijetnja jer se boje generalnog štrajka, a ukoliko bi zaustavili sve, to bi se vrlo lako moglo desiti", vjeruje novinar Camilo Velasquez.

Međutim, u Nikaragvi se fudbal nastavlja, a ostali klubovi, barem javno, podržavaju takvo stanje.

"Sa moje strane nema nikakve zabirnutosti. Moj posao je da igram i dok institucije zadužene za zdravstvo ne otkažu naše aktivnosti, sve se nastavlja kao i obično", izjavio je fudbaler večerašnjeg rivala Diriangena, Ferrettija - Dishon Forbes. Inače, Ferretti je klub u vlasništvu nikaragvanske policije.

Dok je svijet u panici i sve stoji zbog pandemije koronavirusa, ima i onih koji po svaku cijenu žele održati život u svojim državama, koliko-toliko, normalnim. A sport je očigledno jedan od argumenata da je situacija dobra i da nema mjesta strahu.

Da li će na kraju likovi poput Lukašenka i Ortege ispasti budale, ili likovati ostatku svijeta nakon što se pandemija stiša - ostaje da se vidi.

Inače, profesionalni fudbal se trenutno igra još samo u tri države - u Nikaragvi, Bjelorusiji i Burundiju.