Igrao s Ballackom, doživio finale Lige prvaka, ali ne i debi za BiH: "Ćiro mi se javio..." · Intervju

Džaka je s Bayerom 2002. godine imao priliku biti dio i velikog finala Lige prvaka. U meču odigranom u Glasgowu kao pobjednik je na kraju izašao Real Madrid, Zidaneovim golom, a Džaka je bio na klupi za rezerve... Doživio je više-manje sve ono o čemu je maštao kao klinac koji je šutao loptu po Vogošći...

Sve to bilo je povod da kontaktiramo Džaku koji je u međuvremenu uplovio i u trenerske vode. Kaže nam kako vodi TuS Koblenz, klub u kojem je svojevremeno kao igrač ostavio veliki trag, a tokom razgovora nije bježao ni od teme "reprezentacija BiH", koju je navodno u cvatu karijere - odbio.

"Gdje sam danas? Ostao sam da živim u Koblenzu, gdje sam ujedno i završio igračku karijeru, a ne tako davno sam započeo ovdje i s trenerskim poslom. Prvo sam radio s mlađim uzrastima, da bi u februaru dobio priliku da vodim prvi tim. Ne mogu bez nogometa, u tome sam cijeli život, a imam svakako i ambicije kada je u pitanju trenerski posao. Zasad, hvala Bogu, ide dobro", javio se 38-godišnji Anel Džaka za SportSport.ba, pa potom priču usmjerio na svoj klub.

"Ne znam koliko ste upoznali, ali TuS Koblenz koji je nekada bio drugoligaš sada se takmiči u čak petoj ligi. To je klub s tradicijom, zadesila ga je takva sudbina, no vjerujemo u bolje dane, da ćemo se vratiti tamo gdje i pripadamo. Imamo dobre uslove."

Trenerski posao je, priznaje nam, potpuno drugi svijet.

"Biti igrač i trener je nešto sasvim drugo. Teško je to porediti. Kao igrač sam bio i kapiten, razmišljao sam o mnogo više stvari nego ostali igrači, ali opet biti trener je nešto potpuno drugo. Valja razmišljati o preko 20 glava, svako ima neki svoj karakter, svako bi nešto posebno htio... No, mene ovaj posao ispunjava i to je definitivno ono čime se želim baviti. Baš sam nedavno bio u Sarajevu na programu za licencu."

Kroz karijeru je Džaka igrao za Bayer Leverkusen, Osnabruck, Kaiserslautern... Onim što je napravio je zadovoljan.

"Mogu biti zadovoljan, sigurno, iako uvijek može više. Ali, moram uzeti u obzir to da sam u Njemačku došao kao izbjeglica bez roditelja, nisam imao ni neke menadžere koji bi gledali moje interese, mada, ako ništa, barem mi je drago da sam sve napravio sam i da ništa nisam dobio na poklon. Sada i svojoj djeci, kao i igračima, govorim da se za sve u životu moraju sami izboriti. Jednostavno, život je takav. Danas mi je možda jedino žao što nisam odigrao više utakmica u 1. Bundesligi ili što kao igrač Bayera nisam osvojio Ligu prvaka..."

Anel Džaka danas žali što nije igrao za BiH

Ostaje svakako žal što nije zaigrao u finalu Lige prvaka.

"Prije svega, neopisivo je uopšte biti dio jednog takvog spektakla. To je ono o čemu svi sanjamo kada počinjemo šutati loptu. Meni je malo nedostajalo da zaigram i još osvojim pehar, ali, šta je tu je. Ako ništa, igrajući za Bayer sam upoznao fenomenalne igrače s kojima se i danas povremeno čujem. U mojoj generaciji su, između ostalog, bili Lucio, Ballack, Živković, Babić..."

U Osnabrucku je dijelio svlačionicu sa bivšim bh. reprezentativcem Džemalom Berberovićem.

"A Džemal je posebna priča... Šaljivdžija je, s njim si se uvijek mogao nasmijati, a i kao igrač je bio također odličan. Napravio je vrlo dobru karijeru. Drago mi je što danas radi u Sarajevu u omladinskim kategorijama, mada volio bih ga vidjeti jednog dana kao trener prvog tima."

Džaka je u prošlosti igrao za U21 reprezentaciju Njemačke, željela ga je i BiH, ali...

"U prošlosti je bilo takvo pravilo da ako, recimo, odigraš utakmicu za mladu selekciju neke zemlje, više nema premišljanja. Mislio sam da je BiH završena priča, ali u međuvremenu se to pravilo promijenilo i javili su mi se Munib Ušanović i tadašnji selektor Miroslav Blažević s pitanjem da li bi igrao za svoju zemlju. Naravno, pomislio sam, o tome sam i maštao kao dijete. Bio sam jako blizu tome, ali kako sam kasnije imao sve manju minutažu u Kaiserslauternu, ta priča je potpuno pala u vodu. To mi je ostala neostvarena želja. Mogao sam i mnogo ranije zaigrati za BiH, no duga je to priča..."

Na kraju razgovora dodao je kako svaki slobodan trenutak koristi da dođe u svoju Vogošću, gdje je živio do crnih devedesetih, a pomno prati i dešavanja u bh. klupskom nogometu.