Imati daha

Prvo, ovako na sabahu, malo o vremenu. Kakav je više Laos, kakav Island, sjever Škotske u po’ juna u Sarajevu? Dokad ugođaj najzavučenijeg norveškog fjorda u kojem kiša pada od non do stop, oblaci su navučeni na 50 metara iznad glava stanovnika koji spavaju u džemperima, kabanicama i sa kišobranima pod jastucima?? Dokad više naježena noga i miška, majka mu stara??? Do kalendarskog početka ljeta ostala su još svega 3 dana, no broj dosad odgledanih utakmica Svjetskog prvenstva na otvorenom ravan je ništici. Nažalost, kalendar još uvijek može samo da se zgreje, a svi mi krećemo kružno ka toplim i natkrivenim jazbinama u kojima ćemo hiniti da, ustvari, gledamo Mundijal koji je odigran prošlog ljeta, a nas su, kao, u po’ zime odmrzli iz hibernacije i puštaju nam utakmice dok se otkravljujemo i dolazimo sebi.

Srećom po nas koji se i 7. dan 20. Mundijala spremamo gledati u vunenim čarapama, utakmice se igraju u stvarnom vremenu i kvaliteta fudbala koju nam prezentiraju najbolji fudbaleri Planete ne jenjava. Možda jučerašnji, 6. po redu takmičarski dan i nije bio baš vrh vrhova, ali je svakako bilo zanimljivo.

“Kako si Vaha, imaš li daha?” pitao se jučer nešto iza 18:00, vjerovatno i autor stihova iz vremena kad je bio tu i kad je bilo najteže, dok je pratio prvi meč dana. “Pustinjske lisice” su se, naime, već od prvih minuta dvoboja u Belo Horizonteu povukle na svoju polovinu i “elastičnim bunkerom” tupile oštricu rivalovih napada, strpljivo čekajući priliku za kontranapad. Rival, “praznik za oči” kakav novi tim belgijskih “Crvenih đavola” svakako jeste je stezao obruč, ali osim Witselove bombe sa 25 metara u 21. minuti koju je Rais Mbolhi ukrotio, izglednijih šansi u prvoj ¼ utakmice nije imao.

I onda je ponajbolji alžirski igrač, Sofiane Feghouli u 23. minuti i nakon centaršuta s lijeve strane izmakao pažnji Vertonghena, ovaj ga srušio, a igrač Valencie bio neumoljiv s bijele tačke. Alžir je poveo protiv Belgije, imao rezultat ravan senzaciji, no valjalo je još 70-tak predugih minuta to odbraniti. Sprejevi kojim se označava mjesto izvođenja prekida i linija iza koje treba da se postavi živi zid jesu korisna inovacija na ovom Mundu, no valja ih znati koristiti. Meksički sudija Marco Rodriguez se u 30. minuti baš i nije istakao u korištenju ovog pomagala, pa je na mjestu na kojem je trebao da se pocali alžirski živi zid formirao postolje za Snješka Bijelića. Bijeloj, pjenastoj masi od skoro 2 kile trebalo je nešto manje od 3 i po' minute da ispari sa travnjaka. Hombre Marco, promućkaj malo prije upotrebe idući put, živ ti svak'.

Alžirski golman je do kraja 1. poluvremena sakupio još 2 odbrane, a sijevalo je oko mreže jedinog predstavnika Sjeverne Afrike na ovom prvenstvu stalno, no na odmor se ipak otišlo sa minimalnim vodstvom izabranika Vahida Halilhodžića. Nije bilo sumnje da će se ataci igračkim kvalitetom prebogate Belgije nastaviti i u 2. dijelu susreta, ali tinjala je nada Magribom, pa i dobrim dijelom Bosne i Hercegovine da će Vaha to sve na klupi izdržati, a Mbolhi na golu odbraniti.

I branio je golman sofijskog CSKA sve, pa i više od toga do 70. minute, no onda je mikrofon na glavi Marouanea Fellainia bio savršeno postavljen za skretanje De Bruyneovog centaršuta pod prečku alžirskog gola, a 10 minuta kasnije munjevitu kontru i loptu na pladnju posluženu od Edena Hazarda, Mertens je zakucao u mrežu za kompletan preokret i trijumf Belgije od 2:1. Marc Wilmots je tako, ubo „u sridu“ sa obje izmjene izvršene u nastavku utakmice, jer za pobjedu je pogađao upravo dvojac koji je meč počeo na klupi. Uz takav izbor igrača koje ima belgijski selektor, nije mu, ruku na srce, bilo ni teško. Od ove generacije „Crvenih vragova“ svi ljubitelji fudbala, a pogotovo oni u zemlji orijaša među zečevima, očekuju da bude „zlatna“. Sve što ih na ovom Mundijalu može poremetiti jeste neiskustvo, jer ovo im je prvo veliko takmičenje. 

Vahi, pak, ostaje da se nada da će protiv ruskog „bordo itisona“ i korejanskih „Krinki“ biti bolje sreće. Jedan igrač na 200% (Rais Mbolhi) nije bio dovoljan da srce i želja pobijedi kvalitet koji je, svi smo znali i prije početka meča, bio debelo na strani „Diables Rouges“.

No, zato je jedan drugi golman, ako to već nije pošlo za rukom bradatom i sjajnom Mbolhiu, jučer bio junak dana. Guillermo Ochoa, vratar meksičkog nacionalnog tima i francuskog (sad već drugoligaša) Ajaccioa u Fortalezi je sinoć stvarao čuda, a ginuli su saborci u meksičkoj verziji dresova tuzlanske Slobode kao da im je jučerašnja utakmica grupe A protiv domaćina turnira biti ili ne biti. Ostao je tu, na travnjaku stadiona „Castelao“, brat – bratu, tamić muda nakon utakmice u kojoj krajnjih 0:0 na semaforu nikako ne mogu biti mjerilo kavliteta prikazanog.

Dan u kojem su briljirali golmani upotpunio je Julio Cesar sa nekoliko sjajnih intervencija na drugoj strani, što implicira da se Meksiko nije samo branio tokom bitke sa kvalitetno superiornijim protivnikom. Daleko od toga. Protiv ovog Brazila se može igrati, a ako ga sudije ne poguraju, može mu se i koji bod oteti. „El Tri“ je to dokazao sinoć. U eliminacionoj fazi, zna to i Scolari vrlo dobro, moglo bi se desiti i da ga neko načepi. A šta'š onda, majčin sine..??? Dobro, nisu baš svi čuvari mreže jučer imali dan za nezaborav. Ruski je Igor Akinfeev, naprotiv imao noć za zaborav i kratko sjećanje. Nakon što je u 68. minuti već milioniti put od početka duela u Cuiabi ka njemu krenuo dalekometni projektil kojima su se od početka meča, uglavnom, gađale „Baćuške“ i „Krinke“, iskusni je čuvar mreže potcijenio jačinu udarca Keunho Leea, pa mu se lopta preko prstiju ušetala u mrežu.

Nevjerici nije bilo kraja, no kad otčepi, može i iz peterca, pa je samo 6 minuta kasnije iskusni Keržakov poravnao na 1:1. Rusi su do kraja mogli i do sva 3 boda, no nije bilo koncentracije, a ni sportske sreće da se dođe do pobjede. „Moramo prihvatiti Akinfeevu grešku, one su sastavni dio golmanskog posla“ rekao je Don Fabio Capello nakon meča. „Igor je i dalje veliki golman. Hvala svim igračima na sjajnoj reakciji nakon primljenog gola. Ovo je najbolji poklon koji sam mogao da primim za rođendan!“ zadovoljno je zaključio preplaćeni ruski selektor koji danas puni šezdeset i osmu. Zadovoljan mora biti i naš Vaha, zadovoljan vozač dvicikla i ljubitelj stripa, zadovoljni ti, on, ona i ja... Remi u drugoj utakmici grupe H još uvijek ostavlja sve 4 reprezentacije u igri za prolazak u 1/8 finala, pa će se do kraja takmičenja u ovoj, naizgled, neatraktivnoj skupini rivala zasigurno imati odigradti zanimljivi i neizvjesni mečevi. Da ne bi ko, slučajno, makar i na tren pomislio da ima nekih utakmica na Mundijalu koje se mogu preskočiti ili prespavati.