Peljtin masterclass · Riječ, dvije...

Kada se rodite u Sarajevu gotovo je nemoguće da u jednom periodu svog odrastanja se ne bavite loptom. Fudbal je stvar svakodnevnice, mahale i odrastanja.

Četiri kamena, "debeli" na gol, najmlađi po vodu i ostala nepisana pravila uličnog fudbala u Sarajevu su posljednjih decenija bila aktuelna, a takvo nešto je bilo i kroz odrastanje u ratom razrušenoj Bosni i Hercegovini.

Treba biti pošten i reći da malo ko sanja da bude sudija i to je iz svake perspektive potpuno logično i normalno. Put sudije počinje sa zrelijim godinama, sa prvim shvatanjem fudbala u puno širem kontekstu nego što je to slučaj kada ste samo fudbaler.

Irfan Peljto je prošao to sve. Suđenje je došlo spontano i kao vrsta tradicije koja je otišla u danas najpozitivniju priču bh. fudbala. Sudija koji je postao najprepoznatljivije lice Bosne i Hercegovine, uz dužno poštovanje i drugim sportistima ove zemlje.

Kažu da su najuspješniji ljudi najjednostavniji ljudi za saradnju, takav dojam je i Peljto ostavio na sebe na stotinama utakmica. Čovjek koji radi svoj posao i radi ga na vrhunski način. Griješio je i Peljto, a ko nije? Poenta je da iz svojih grešaka naučiš, ali i da naučiš druge.

Vruće ljeto 2013. godine, Gradski stadion u Prijedoru je ispunjen sa 800 gledalaca. Rudar iz Prijedora dočekuje Radnik iz Bijeljine, na zagrijavanje su izašle obje ekipe.

Za njima izlazi tada 29-godišnji Irfan Peljto, a njemu su tada asistirali Goran Dujak i Enes Đozić. Zanimljivo i tada je četvrti sudija bio iz Gradiške, ali je to bio Dragan Skakić.

Peljto je sezonu prije imao mjesto u tadašnjoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine kao četvrti sudija, a sada je kao prvi sudija prvi put kročio sa "glavnom pištaljkom". Susret je završio 1:1, a strijelci su bili Milovan Aćić, a na drugoj strani Marko Obradović.

U međuvremenu Peljto je podijelio tek pet kartona, a čak četiri su bila zbog oštrog starta, dok je samo jedan fudbaler dobio žuti karton zbog nesportskog ponašanja.

Njegov kvalitet je toliko bio primjetan, da je već od 2015. godine došao na FIFA-inu listu međunarodnih sudija. Tada je krenuo njegov "uzlet" ka evropskim visinama. Visinama, koje još nisu stale i sve izgleda realnije da bi Peljto mogao dobiti najveću nagradu za jednog sudiju - Mundijal.

"Suđenje je proces", rečenica koju je Irfan Peljto u svojim medijskim nastupima dosta često isticao. Njegova priprema je sasvim sigurno od tog ljeta 2013. godine dodatno napredovala i otišla na nivo više. To se i sinoć pokazalo tačnim, Peljto je bio spreman na sve što su imali da ponude iz Arsenala i Real Madrida.

Nekada se spremaš za Marka Obradovića i prijedorski teren, 13 godina kasnije spremaš se za Emirates. Spremaš se da budeš u momentu spreman za Kyliana Mbappea ili Viniciusa Juniora čije ponašanje prema sudijama je njegov "zaštitni znak". Taj proces Peljto je sinoć magistrirao i doktorirao.

Brazilac sinoć je bio "ugašen" nije imao žalbi, a nije ih ni mogao imati. Faul na sredini igrališta, Peljto je odmah dosudio, a Brazilac je nakon te odluke samo mogao krenuti naprijed na svoju poziciju kako bi Real Madrid počeo graditi novi napad.

Bio je to sinoć najveći izazov za Peljtu u njegovoj dosadašnjoj sudijskoj karijeri, a način kako je bh. arbitar sudio jasan je pokazatelj da je spreman i za još veće stvari. Ko zna, polufinale Lige prvaka je blizu, a već pomenuti Mundijal stiže naredne godine - po svim kriterijima, Peljto bi morao biti putnik na isto.

Ne bi bio Peljto to što jeste bez svoje ekipe i pomoćnika koja je uvijek u istom sastavu. Davor Beljo i Senad Ibrišimbegović su "mahači" svjetske klase. Ljudi koji rijetko prave grešku i golim okom, a sa VAR-om to je tek nemoguće.

Realnost je takva da se nekako poklopilo da jedan svjetski sudija dobije i svjetske pomagače koji naprave najbolji mogući posao u utakmici sezone. Na kraju dana i ne čudi zašto su "tri musketira" već godinama nerazdvojni od strane UEFA-e i zašto prave jedan od najboljih sudijskih trojaca, nekada u regiji, a danas u Evropi.

Posljednji dio njihovog tima je Miloš Gigović. Gigović koji je popunjavao naslovnice bh. medija zbog pojedinih odluka, ali isto tako Gigović koji je sinoć imao izuzetan odnos između svjetskih trenera Mikela Artete i Carla Ancelottija. Za sve one koji misle da je četvrtom sudiji "lako" tokom utakmice, zapravo je njegova komunikacija sa glavnim sudijom ključna u mnogim odlukama na terenu koje glavni sudija ne može vidjeti iz prvog plana.

Masterclass je sinoć završio, Peljto je imao priliku iz najboljeg ugla ispratiti majstorije Declana Ricea, a veliki broj Engleza po društvenim mrežama ističe i majstoriju od suđenja kakvu je napravio Irfan Peljto. Uz jednu "asistenciju" VAR sobe, Peljto je položio najteži ispit koji je do sada imao i postao spreman za najveću pozornicu na svijetu.

Svjetsko, a naše - Bosna i Hercegovina je dobila još jedno lice za svjetsku pozornicu. Lice Sarajlije sa uvijek sređenom frizurom, obrijan, "vojnički" spreman da donosi dobre i loše vijesti za fudbalere i navijače, ali uvijek pravične.

Ko zna možda na kraju dana osim Peljte, ispratimo Sergeja Barbareza i njegove izabranike na Mundijal, a možda se svi nađu u istom avionu. Kako bi to tek bila lijepa priča za ovu zemlju koja je u realnosti mala sa svojom površinom od 51 hiljadu kilometara kvadratnih.