Iz Želje u Sarajevo je otišao iz inata: "Živim na brijegu sa psom i bavim se građevinom" · Intervju

Igrači koji naprave takvo nešto obično kasnije koriste floskule: 'Volim i jedan i drugi klub', ali ne i Avdija, otvoreno kaže da mu je draži Željezničar, jer sve lijepo što je doživio u karijeri, dogodilo se na Grbavici.

Otkako je napustio bh. fudbal, ovaj nekadašnji mladi reprezentativac BiH je potpuno 'nestao', gubio mu se svaki pisani trag, a na kraju smo ga pronašli u Varaždinu. Fudbal ga više ne zanima, bavi se građevinom i živi na brijegu sa psom. Za sebe kaže da je postao pravi šumski čovjek.

"Prema fudbalu više ne osjećam ljubav, zgadilo mi se sve ono što nosi sa sobom i vjerujte mi, da danas jedva pogledam utakmicu preko TV-a. Zato sam i karijeru završio rano. Često mi kažu da ću se kajati jednog dana, možda i hoću, ali meni je i ovako dobro", javio se Arben Avdija (37) za SportSport.ba.

I dok bivši fudbaleri obično postaju treneri, menadžeri, Avdija je otišao u drugom smjeru.

"Jedno vrijeme sam i ja radio kao trener. Bilo je to u Poletu iz Pribislavca, odakle mi je inače bivša žena, ali to je danas iza mene. U međuvremenu na poziv prijatelja ušao sam u svijet građevine, radim rigipse u kućama, stanovima i veseli me taj posao. Paše mi da fizički bavim nečim, uporedo učim dosta o tome i za sada ide prilično dobro."

Na bh. terene je došao 2004. godine. Najprije u Željezničar.

"Danas kada se osvrnem na sve to, kao da je bio neki drugi život, kao da se to nije meni dogodilo. Ne mogu opisati to. U Željezničar sam došao na prijedlog Albina Pelaka i bilo mi je jako lijepo, osjetio sam koliko je to veliki klub, kakve navijače ima..., ali nije mi bilo baš lako. Sezonu prije je Željezničar bio šampion, ekipa je bila izgrađena i još uz sve to ja nespreman. Bilo se teško nametnuti."

Kako u međuvremenu nije dobio šansu, stigao je poziv iz ljutug rivala Sarajeva.

"Kada su iz Željezničara otišli svi ovi stariji igrači, bilo je logično da se otvori mjesto za nas mlađe i nadao sam se da ću konačno dobiti više prostora za igru. No, Ratko Ninković koji je došao na mjesto trenera jasno mi je rekao da me u planovima ima samo kada igramo na Grbavici, dok me u gostima i ne misli previše koristiti. Kako mi to nije odgovaralo, želio sam da odem, ali i ostanem u gradu jer mi je tu već supruga studirala. I tako, došao je poziv iz Sarajeva, rekli su mi: 'Ako ti je već takva situacija u Željezničaru, dođi kod nas' i bez razmišljanja na kraju sam otišao. Možda je to bilo i iz nekog inata."

Iz vremena kada je igrao u BiH jedan igrač mu je ostao u posebnom sjećanju.

"Definitivno Dželaludin Muharaemović. Najviše me impresionirao, kako igrački tako i ljudski. Kasnije sam primijetio i Edina Džeku, vidjelo se da ima 'ono nešto', a put nas je poslije spojio i u Češkoj gdje smo igrali za Teplice. Za njega mogu reći sve najbolje, uvjerio sam se kakav je dečko i mnogo mi je drago što je ovo sve postigao u karijeri. Želim mu sve najbolje."

Jedno vrijeme Avdija je bio i dio mlade reprezentacije BiH.

"Bilo je to u eri selektora Ibrahima Zukanovića. Lijepo vrijeme, odigrao sam desetak utakmica, a sa mnom u generaciji su bili Pelak, Blatnjak, Škoro, Terkeš, Jahić, zatim Grujić..."

Arben Avdija danas...

"Živim u Varaždinu, na brijegu sa psom i uživam u toj divljini. Postao sam šumski čovjek, haha. Planiram uskoro posjetiti i Sarajevo, nisam bio otkako sam igrao tu, ali iskren da budem i nemam mnogo vremena. Radi se...", rekao je na kraju razgovora ovaj nekada vezni igrač i odlični tehničar.