Kada Mutu zabija, Rumunija ne gubi

Ovo je prilika i da se malo bolje upoznamo sa ovim nezgodnim rivalom koji je posljednjih godina u stagnaciji, ali i iza kojih je mnogo slavnih dana.

Rumunija je prvi zvanični meč odigrala 8. juna 1922. u Beogradu protiv Jugoslavije uz pobjedu od 2:1. Na prvom SP su Rumuni bili jedna od samo četiri evropske ekipe i uspijeli su pobijediti Peru sa 3:1 prije poraza od kasnijeg prvaka Urugvaja sa 4:0. Igrali su i na naredna dva SP gdje su odmah ispadali od ČSSR i Kube. Poslije Drugog svjetskog rata su 1948. doživeli najteži poraz u istoriji i to od Mađarske sa 9:0, a tim rezultatom su inače ostvarili i najubjedljiviju pobjedu nad Finskom 1973. Rumuna nije bilo na velikoj sceni sve do SP 1970. kad su ispali u vrlo jakoj grupi sa Engleskom, Brazilom i ČSSR i poslije je opet uslijedio post kad su u pitanju velika takmičenja sve do 1984. Sigurno se mnogi i sjećaju čuvenog meča u Bukureštu u kvalifikacija za SP u Argentini 1978. kad je Jugoslavija predvođena našim sadašnjim selektorom Safetom Sušićem pobijedila sa 6:4 uz tri Papetova gola.

Nova renesensa je najavljena dolaskom na selektorsko mjesto Mirčee Lučeskua (1981-1986) koji ekipu odvodi na premijerni EP i to u Francuskoj 1984. gdje su uzeli jedan bod u tri meča. Dvije godine kasnije Steaua postaje evropski prvak, na sceni se pojavaljuje George Hadži i igrom sudbine zlatni period reprezentacije počinje sa padom diktatora Nikolae Čaušeskua. Taj zlatni period je značio odlazak na tri uzastopna SP i još dva EP tako da su Rumuni od 1990. do 2000. propustili samo EP 1992 u Švedskoj.

U Italiji 1990. su Hadži, Radučoju, Popesku, Lupesku, Petresku, Balint i ostali pod vodstvom Emeriha Jeneija (1986-1990) prošli grupu sa SSSR, Argentinom i Kamerunom, a nesretno su poraženi na penale u osmini finala od Republike Irske kad je tragičar bio Danijel Timofte. Poslije toga su u kratkom roku selektori bili Konstantin, Radulesku i Dinu, a nakon tog kratkotrajnog previranja kormilo preuzima Angel Jordanesku (1993-1998). Sjajni stručnjak dovodi Rumune do najvećeg uspjeha i plasmana u četvrtfinale SP 1994. u SAD. Na okupu je bila ekipa koja je već dugo igrala zajedno, a u odnosu na Italiju tu je bio i Miodrag Belodedić kao i Ilije Dumitresku. Hadži je briljirao i nakon što su prošli grupu sa SAD, Švajcarskom i Kolumbijom, u osmini finala su u legendarnoj utakmici pobijedili Argentinu sa 3:2 uz čarolije Dumitreskua koji je na tom meču mijenjao Radučojua. Čak se  može reći da su protiv Šveđana u četvrtfinalu istrčali kao blagi favoriti, ali ipak poslije dramatičnih 2:2 i penala radovali su se Brolin, Kenet Anderson i Dalin. Tomas Raveli je odbranio penale koji su izveli Petresku i Belodedić dok Prunea (prvi golman je tad bio Stelea) nije bio tako uspješan i polufinale je ostalo san.

Dvije godine kasnije na EP se nije prošla grupa (tri poraza protiv Francuske, Španije i Bugarske), ali jeste na SP 1998. i to ona u kojoj su bili još Engleska, Tunis i Kolumbija nakon čega je meč sa Hrvatskom u osmini finala i minimalan poraz značio i kraj ere Angela Jordaneskua koji je najzaslužniji što su Rumuni na FIFA rang listi 1997. bili fenomenalni treći.
Jordaneskua je zamijenio Viktor Piturka koji je ekipu proveo kroz kvalifikacije, ali je poslije velikog skandala otišao i tim je ponovo preuzeo Emerih Jeneji. Sa njim na čelu je ostvaren i najveći uspijeh na EP, a to je četvrfinale koje je i do danas poslednji značajniji rezultat Rumuna. Sa iskusnim Moldovanom i tada novom zvijezdom Mutuom su remizirali sa Nijemcima, a potom nesretno izgubili od Portugala u 90. minuti da bi u sjajnoj partiji savladali Engleze pogotkom koji je u 89. minutu postigao Ganea. Protiv Italije je uslijedio poraz od 2:0 uz crveni karton Hadžiju kome je to bilo poslednje veliko takmičenje na kome je zaokružio veliku karijeru u kojoj je za A tim odigrao 125 mečeva (samo Dorinel Munteanu više i to 134) i do danas je najbolji strijelac sa 35 pogodaka.

Potom slijede mračne godine i česte promjene selektora pa su se izredali Belenji (2000-2001), Hadži (2001-2002) i ponovo Jordanesku (2002-2004), ali osim Kivua i Mutua nije se pojavila velika zvijezda i SP 2002. i EP 2004. ostaju san kao i SP 2006. kad je već selektor postao ponovo Viktor Piturka (2005-2009). Čovjek koji je odveo Rumune na EP 2000, ali ih tamo nije vodio ovog puta sa svojim igračima uspijeva izboriti EP u Švajcarskoj i Austriji, a tamo su iako je grupa bila teška, igre bile sasvim solidne. Protiv Francuske su odigrali 0:0, zatim je protiv Italije bilo 1:1 (Mutu postigao gol, ali i promašio penal) da bi sve nade za četvrfinale nestale porazom od Holandije sa 2:0. Piturka je ostao selektor do aprila 2009. kad ga je zamijenio Razvan Lučesku (42) pod čijim vodstvom se nije izborio odlazak na SP u Južnu Afriku. Razvan je inače sin bivšeg selektora Mirčee (sadašnji trener Šahtjora) i tokom igračke karijere bio je golman Sportula, Nasionala, Brašova, Bakaua i Rapida gdje je i završio sa igranjem 2003. uz osvojenu titulu sa tim što je on branio samo na jednom susretu jer je već bio potpredsednik kluba. Odmah je počeo trenersku karijeru u Brašovu koji je vodio u sezoni 2003/2004 da bi zatim tri sezone vodio Rapid i onda dvije opet Brašov.

U dosadašnja tri meča u grupi se on i njegovi puleni nisu proslavili jer su sa Albanijom odigrali kao domaćini samo 1:1, zatim je u Bjelorusiji bilo 0:0 i u Parizu sa Francuskom 0:2 tako da je meč u Zenici jedna od posljednjih šansi Rumuna da se nečemu nadaju. Da imaju problema pokazuje i to što su prošlog mjeseca pali najniže od kad postoji FIFA rang lista jer su bili tek 57, a kao što su bez pobjede u tri kvalifikaciona meča tako nisu slavili ni u prijateljskim gdje su ipak pokazali kvalitet odigravši neriješeno sa Italijom 1:1 i Ukrajinom 2:2 (poraženi na penale 6:4) uz poraz od Turske sa 2:0, ali nisu savladali ni Kipar 1:1. Inače će Rumuni u junu poslije meča u kome će ugostiti Zmajeve (3.6.) otputovati u Južnu Ameriku i igrati sa Brazilom i Kolumbijom dok im u avgustu u goste stižu Argentinci. Lučesku je za mečeve sa BIH i Luksemburgom pozvao 23 igrača pa ćemo ih sada malo predstaviti.

Golmani:
Kostel Pantilimon (24, Temišvar) – 10 mečeva za A tim (2 tekuće kvalifikacije)
Vrlo perspektivan golman koji je prvotimac Temišvara od 2006, a nakon što je branio za U17, U19 i U21 selekciju debitovao je 2008. za A selekciju. Visok je čak 2,03 i protiv Francuske je iako je Rumunija izgubila sa 2:0 bio proglašen igračem utakmice. Već ima ponude Arsenala, Mančester Junajteda, Intera i Šalkea, a prošle sezone je branio i u Ligi prvaka. Pantilimon je inače dijete gluhih roditelja.

Ćiprian Tatarusanu (25, Steaua) – 2
Dvije sezone brani za prvi tim Steaue nakon što je bio na pozajmici u Gloriji. U avgustu 2009. prvi put pozvan u A tim za meč sa Mađarskom, a istog mjeseca 2010. u meču za ulazak u Evropsku ligu odbranio dva penala protiv Grashopersa.

Silviu Lung (21, Univerzitatea Krajova) – 1
Riječ je o sinu čuvenog Silviju Lunga koji je bio legenda tima iz Krajove (branio protiv Željezničara u osmini finala Kupa UEFA 1984/1985 i na SP 1990). Silviu junior je debitovao za prvi tim Univerzitatee još sa 18 i visok je 189 cm.

Odbrana:
Kristijan Sapunaru (26, Porto) – 7 (1)
Prvenstveno je desni bek, ali nekad igra i štopera. Debitovao je za A tim u maju 2008. protiv Crne Gore i bio je član ekipe na EP 2008, ali nije odigrao ni minut. Počeo je u Nacionalu gdje bio četiri sezone, a zatim je dvije proveo u Rapidu sa kojim je osvojio Kup i Super Kup. U Porto je otišao 2008. i već ima jednu titulu i po dva Kupa i Super Kupa. U februaru prošle godine je bio suspendovan na pet mjeseci zbog incidenta protiv Sportinga pa se na kratko bio vratio u Rapid.

Kornel Rapa (21, Ocelul) – 2
Igra desnog beka za tim iz Galacija koji neočekivano vodi u šampionatu. Za A tim debitovao protiv Italije u Klagenfurtu, a nedavno je postigao i prvi prvenstveni gol protiv Univerzitatee Kluž.

Gabrijel Tamaš (27, VBA) – 52 i 3 gola) – (3)
Visok je 186 cm i igra na poziciji štopera. Već tokom prve profi sezone 2002/2003 kao član Dinama iz Bukurešta je debitovao za A tim. Zatim odlazi u Galatasaraj na jednu sezonu poslije čega je dvije u moskovskom Spartaku uz pozajmicu u Dinamu. Nakon jedne sezone u Selti nastavlja sa avanturama i prelazi u Okser za koji je, iako je bio pod ugovorom na tri godine odigrao samo 27 mečeva. Razlog je što je 18 mjeseci bio na pozjamici opet u Dinamu, a zatim i u VBA sa kojim je prošlog ljeta potpisao  ugovor do 2014.

Kristijan Kivu (30, Inter) – 75 i 3 gola – (2)
Najskuplji rumunski fudbaler i najbolji u poslednjoj deceniji. Imao je meteorski početak karijere jer je nakon debija za Rešicu gdje je i rođen sa 16 godina otišao u Univerzitateu iz Krajove i već sa 19 je potpisao za Ajaks, a sa 20 je nastupao na EP. U Ajaksu je za 4 sezone osvojio po jedno prvenstvo, Kup i Super Kup, a 2002. je dobio Holandsku zlatnu loptu i bio je u idealnom timu UEFA-e.  Za Romu je nastupao od 2003. do 2007 i osvojio je jedan Kup da bi sad već četvrtu sezonu igrao za Inter sa kojim je osvojio sve što se moglo (3 titule, 1 Kup, 2 Super Kupa, Ligu prvaka i SP za klubove). Četiri puta je bio igrač godine u
Rumuniji i visok je 184 cm. Omiljena pozicija mu je lijevi bek, ali igra i štopera, a kad treba i zadnjeg veznog.

Dorin Gojan (30, Palermo) – 35 i 5 golova
Poslednjih godina standardan član prve postave i meč protiv nas će mu biti prvi u ovim kvalifakcijama jer je dugo bio povrijeđen. Ovaj 194 cm visoki štoper igrao je za Čahlaul i Bakau prije nego što je 4 sezone nosio dres Steaue sa kojom je osvojio dvije titule i jedan Super Kup. Postigao je golove protiv nekih vrlo jakih rivala kao Njemačke, Holandije (za pobjedu od 1:0 u kvalifikacijama za EP 2008) i Francuske (2:2 u kvalifikacijama za SP 2010). Drugu sezonu je član Palerma u čijem dresu je odigrao prvi prvenstveni meč protiv Rome, a njegov brat Lusijan igra za Dinamo iz Bukurešta.

Florin Gardoš (22, Steaua) – 1
Visok kao i Gojan sa tim da može igrati i štopera i zadnjeg veznog. Karijera mu je eksplodirala za samo 8 mjeseci jer je do prošlog ljeta igrao za drugoligaša Konkordiju, a sad se odlično snašao u redovima Steaue i već je na listi želja Arsenala.

Razvan Rat (29, Šahtjor) – 72 i 1 gol (3)
Odlični lijevi bek je rođen u Slatini i karijeru je počeo u bukureštanskom Rapidu gdje je za 5 sezona osvojio dvije titule i po jedan Kup i Super Kup. Još prije 8 godina je prešao u Šahtjor gdje je nezjamjenljiv na svojoj poziciji i učestvovao je u osvajanju četiri titule, dva Kupa, tri Super kup i Kupa UEFA 2009. uz sjajne partije i ove sezone kad je njegov tim dospio do četvrtfinala Lige prvaka. Visok je 178 cm.

Adrijan Salageanu (27, Ocelul) – 1
Lijevi bek koji je tek u 27. godini debitovao za A tim i to prošlog mjeseca protiv Kipra. Član je Ocelula od 2008, a prije toga je nastupao za Gloriju i Dačiju.

Vezni red
Gabrijel Torje (21, Dinamo Bukurešt) – 4 i 1 gol (2)
Omaleni vezista (167 cm) dejstvuje po desnoj strani i u ovom trenutku je najbolji rumunski mladi igrač pa je prošlog mjeseca i stigla ponuda od HSV teška 5 miliona eura. U prvoj ligi je debitovao još 2005. u dresu Temišvara, a od 2008. je u bukureštanskom Dinamu. U februaru je protiv Kipra postigao i prvi gol u dresu A tima dok je za U21 selekciju na 23 meča postigao 8 golova.

Adrijan Ropotan (24, Dinamo Moskva) – 3
Od 2005. do februara 2009. je nastupao za Dinamo iz Bukurešta koji je inkasirao 3 miliona eura od obeštećenja koje je uplatio moskovski Dinamo. Visok je 185 cm i ima i 16 utakmica za U21 sastav.

George Floresku (27) – 8 i 1 gol (3)
Trenutno je bez kluba jer je raskinuo ugovor sa Alanijom iz Vladikavkaza. U rumunskoj prvoj lige je debitovao u dresu Univerzitatee iz Kluža (2001-2004), a zatim je dvije sezone proveo u moldavskom Šerifu. Potom je bio sezonu u Torpedu iz Moskve, a zatim dvije u danskom Midjilandu koji ga je prvo pozjamio, pa prodao Alaniji.

Dan Aleksa (31, Temišvar) – 3 i 2 gola
Igra na poziciji zadnjeg veznog, a navijači Temišvara ga zbog beskompromisne igre zovu Hirurg. Počeo je karijeru u UM Temišvaru, nastavio u Rokaru da bi 2001. debitovao za Politehniku poslije čega slijedi Univerzitatea iz Krajove. Odličan period je imao u Dinamu od 2002. do 2004. kad je i odigrao prvi meč za A tim. Potom odlazi u Peking, pa ponovo Dinamo da bi se 2006. vratio u Temišvar uprkos protestima navijača koji mu nisu oprostili odlazak u Dinamo. Kasnije se sve sredilo, a Aleksa je poslije 7 godina opet pozvan u A tim i u februaru je protiv Ukrajine postigao dva gola.

Gabrijel Murešan (29, Kluž) – 4 (1)
Riječ je o defnazivnom veznom igraču koji je toj poziciji bio najbolji u rumunskoj ligi u sezoni 2009/2010. Tek sa 22 godine je zaigrao za ozbiljan klub i to Gaz Metan, a prije toga je radio razne poslove u Njemačkoj. U Kluž je došao 2007 nakon dvije sezone u Gloriji iz Bistrice i sa ovom ekipom je osvojio dvije titule, tri Kupa i dva Super kupa, a dva puta je učestvovao i u Ligi prvaka. Za A tim je debitovao 2007. protiv Rumunije u kvalifikacajama za EP 2008.

Ćiprijan Deak (25, Šalke) – 10 (3)
Visok je 177 cm i karijeru je počeo u Dežu gdje je i rođen, a od 2006. do 2010. igrao je za Kluž sa kojim je osvojio 7 trofeja od kojih dvije titule. Tokom 2008. bio je na pozajmici u Ocelulu, a u Šalke je prešao prošle godine uz obeštećenje od 3 miliona eura. Za reprezentaciju je debitovao u martu prošle godine protiv Izreala i od tad je nezamenljiv u veznom redu.

Razvan Kočiš (28, Karpati) – 39 i 2 gola (3)
Najbolje se snalazi na poziciji polušpica, a visok je 181 cm. Rođen je u Klužu i lokalna Univerzitatea mu je bila prvi klub od 2001. do 2004. kada na dvije godine odlazi u moldavski Šerif sa kojim osvaja dvije titule i 2005. debituje za A tim protiv Andore. Zatim slijede dve sezone u Lokomotivi iz Moskve (54 meča) i kratkotrajni boravaka u Politehnici da bi u maju prošle godine potpisao za Al Nasr iz Saudijske Arabije koji ga je trenutno pozajmio Karpatima.

Napad
Bodan Stanću (23, Galatasaraj) – 6 i 1 gol (3-1)
Ovaj odlični napadača visok 182 cm debitovao je u Prvoj ligi još 2005. u dresu Arđeša iz Piteštija gdje je i rođen. Od 2006. do 2008. igrao je za Unireu Urzičeni i to je bila preporuka da ga angažuje Steaua u ljeto 2008. Već u prvoj sezoni je sa 11 golova bio prvi strijelac tima, a oktobru prošle godine je protiv Albanije ušao u igru u 64. minutu i već u 80 je postigao prvijenac u dresu A tima. U januaru je prešao u Galatasaraj uz obeštećenje od 5,6 miliona eura. Već je postigao po jedan prvenstveni (Eskišehir) i kup gol (Gaziantep), ali timu ide jako loše.

Janis Ziku (27, Temišvar) – 8 (1)
Rođen je u Konstanci, a od 2000. do 2004. bio je u bukureštanskom Dinamu. Tad je uslijedio sjajan transfer u milanski Inter (2,5 miliona eura), ali Ziku za nero-azure nikad nije odigrao zvaničan meč. Bio je na pozajmici u Parmi (9 susreta, bez gola), Dinamu i Rapidu da bi 2007. sve završio sa Interom i odigrao je još 3 sezone za Dinamo prije prelaska pred početak ovog prvenstva u Temišvar, gdje ima izuzetan učinak od 14 golova u 19 susreta.

Adrijan Mutu (32, Fiorentina) 67 i 29 golova
Enfant terible rumunskog fudbala debituje u ovim kvalifikacijama. Treći je strijelac u istoriji A tima poslije Hadžija i Bodule dok iz sadašnje generacije više odigranih utakmica imaju samo Kivu i Lobont. O njegovom ponašanju se sve zna, a bilo je tu i droge, alkohola, dopinga, tuča, striptizeta, prostituki, razvoda (ima troje djece iz dva braka sa voditeljkom i manekenkom). U prvoj ligi je debitovao sa 17. godina za Arđeš gdje ostaje 3 sezone, a u šampionatu 1999/2000 postiže čak 22 gola za Dinamo i odmah ga kupuje Inter. Za Inter je međutim odigrao samo 10 prvenstvenih i 4 Kup meča za razliku od dvije sezone u Veroni i jedne u Parmi (18 golova). To ga je preporučilo Čelziju gdje je u prvoj sezoni sve bilo OK, ali onda je došla sezona 2004/2005 u kojoj je odigrao samo 2 meča za Čelsi i jedan za Juventus. Već naredena u dresu crno-bijelih je bila bolja poslije čega se skrasio u Fiorentini za koju nastupa već petu sezonu (33 gola). Od njegovih 29 golova za A tim, čak 18 je postigao u kvalifikacijama gdje je Rumunija samo jednom poražena kad Mutu postigne gol i to protiv Danske. Poslije meča sa Srbijom u prošlim kvalifikacijama je udaljen iz tima zbog pijanstva, a onda je uslijedila i kazna za doping zbog čega je prošle sezone odigrao samo 10 prvenstvenih susreta.

Marijus Alekse (21, Dinamo Bukurešt)
Još uvijek čeka na prvi nastup za A tim, ali već je skrenuo pažnju na sebe pa ga poslije prošle sezone tražio Čelsi, a Dinamo za njega traži obeštećenje od 5 miliona eura. Osim sezone 2008/2009 kad je bio pozajmljen Astri cijelu karijeru je do sad proveo u Dinamu gdje je i počeo igrati od najmlađih kategorija.

Ćiprijan Marika (25, Štutgart) – 45 i 13 golova – 3
Rođen je u Bukureštu i počeo je karijeru u Dinamu gdje je vrlo mlad zaigrao za prvi tim pa je sa 17 godina učestvovao u osvajanju titule 2002. na što je dodao još jedno prvenstvo i jedna kup. Već 2005. je prešao u Šahtjor gdje se zadržao dvije sezone u kojima je postigao 16 golova uz dvije titule i po jedan Kup i Super Kup. U ljeto 2007. je prešao u Štutgart za 8 miliona eura obeštećenja i do danas je najskuplji angažovani fudblaer u istoriji Švaba. Međutim, do sad je postigao samo 19 golova što je mala cifra za skoro četiri sezone. Imao je problem i sa trenerima jer i kod Fea i Babela je bio treći pik, a samo dok je trener bio Gros, sve je za njega izgledalo bolje. U posljednje vrijeme i ne igra zbog sukoba sa trenerom Labadijom tako da na ljeto sigurno odlazi. Za reprezentaciju je debitovao još 2003.  i između ostalog je postizao golove protiv Španije, Italije, Srbije, Rusije i Hrvatske. Za nas je dobro što je Marika već dugo bez utakmica, ali njegov skor u dresu A tima nije za potcijeniti.