Objavio je tajne koje su potresle fudbal, a sada ostaje bez zaštite

U septembru 2015. godine na internetu se pojavila anonimna stranica pod nazivom Football Leaks. Počela je objavljivati ugovore, elektronsku poštu i finansijske dokumente koje fudbalska javnost nikada nije trebala vidjeti.

Iza stranice se skrivao čovjek koji je koristio pseudonim „John“. Godinama gotovo niko nije znao ko je on, odakle dolazi i kako je došao do ogromne količine povjerljivih podataka.

„John“ je zapravo bio Rui Pinto, Portugalac koji je sam razvio ozbiljne računarske sposobnosti. Tvrdio je da želi razotkriti nezakonitosti i mračnu stranu modernog fudbala, dok su tužioci njegove metode posmatrali kao kriminalan pristup zaštićenim sistemima.

Dokumenti su pokazivali da veliki transferi odavno nisu samo dogovor dva kluba. Iza njih su se često nalazile kompanije za upravljanje imidžom, investicijski fondovi, posrednici, bonusi, tajni aneksi i računi raspoređeni kroz nekoliko država.

Football Leaks je u početku bio relativno nepoznat projekt. Sve se promijenilo kada je njemački Der Spiegel uspostavio kontakt s Pintom i shvatio koliko je velika arhiva koju posjeduje.

Prvi veliki paket sadržavao je približno 18,6 miliona dokumenata i zauzimao oko 1,9 terabajta podataka. U njemu su se nalazili originalni ugovori, dodatni sporazumi, e-mailovi, tabele, fotografije i drugi interni materijali iz fudbalske industrije.

Der Spiegel nije sam mogao obraditi toliku količinu materijala. Dokumenti su podijeljeni s mrežom European Investigative Collaborations, a novinari iz brojnih evropskih zemalja mjesecima su ih provjeravali, povezivali i upoređivali s drugim dokazima.

To je važna razlika u cijeloj priči. Samo pojavljivanje nečijeg imena u ukradenoj arhivi nije automatski značilo da je ta osoba počinila krivično djelo, zbog čega su profesionalne redakcije morale provjeriti svaki dokument prije objavljivanja.

Prve velike priče objavljene su krajem 2016. godine. Javnost je dobila uvid u poreske konstrukcije, offshore kompanije, skrivene provizije agenata i ugovore nekih od najvećih imena svjetskog fudbala.

Među osobama o kojima se pisalo bili su Cristiano Ronaldo, Jose Mourinho i brojni poznati igrači i posrednici. Dokumenti su pokazali koliko je novac u elitnom fudbalu teško pratiti nakon što se rasporedi između različitih firmi, država i pravnih konstrukcija.

Football Leaks je 2018. godine dobio još veće razmjere. Novi paket navodno je sadržavao više od 70 miliona dokumenata, a desetine novinara istraživale su finansijski fair-play, rad FIFA-e i UEFA-e, transfere mladih fudbalera, ulogu investitora i veze između klubova i njihovih sponzora.

Jedna od najvažnijih priča odnosila se na Manchester City. Interna dokumentacija otvorila je pitanja o porijeklu sponzorskih prihoda i načinu na koji je engleski klub prikazivao svoje finansijsko poslovanje.

UEFA je nakon istrage 2020. godine izrekla Cityju dvogodišnju zabranu nastupa u evropskim takmičenjima i kaznu od 30 miliona eura. Klub se žalio Sudu za sportsku arbitražu, koji je ukinuo zabranu i smanjio kaznu na deset miliona eura zbog nesaradnje s UEFA-inim istražiteljima, zaključivši da dio optužbi nije dovoljno dokazan, dok je dio bio zastario.

Slučaj Premier lige bio je odvojen od UEFA-inog postupka. Nezavisna komisija je u septembru 2026. proglasila City odgovornim za ozbiljna kršenja finansijskih pravila tokom devet sezona i za većinu optužbi vezanih za nesaradnju u istrazi.

Prema nalazu komisije, sporni komercijalni ugovori korišteni su za uvećavanje prihoda i smanjivanje prikazanih troškova za više od 900 miliona funti. Manchester City odbacuje optužbe i najavio je žalbu, zbog čega postupak još nije dobio konačan epilog.

Pinto je zbog toga za jedne postao uzbunjivač koji je razotkrio sistemsku netransparentnost. Za druge je ostao haker koji je neovlašteno ulazio u računarske sisteme i raspolagao privatnom komunikacijom.

Njegov identitet javno je otkriven nakon hapšenja u Mađarskoj 2019. godine. Izručen je Portugalu, gdje je protiv njega pokrenut postupak zbog neovlaštenog pristupa sistemima, presretanja prepiske i pokušaja iznude novca od fonda Doyen Sports.

Sud u Lisabonu ga je u septembru 2023. proglasio krivim za devet krivičnih djela. Osuđen je na četiri godine zatvora uslovno, među ostalim i zbog pokušaja iznude, iako je odbrana insistirala da ga treba posmatrati kao uzbunjivača koji je djelovao u javnom interesu.

Pinto je kasnije završio pred sudom i u drugom, mnogo većem predmetu. Teretio se po 241 tački povezanom s pristupom računima Benfice, drugih sportskih organizacija, advokatskih kancelarija i državnih institucija.

U aprilu 2026. oslobođen je svih optužbi u tom odvojenom postupku. Sud je utvrdio ozbiljne probleme u slučaju tužilaštva i načinu na koji su određeni dokazi pribavljeni i korišteni, ali ta odluka nije poništila njegovu raniju uslovnu kaznu iz 2023. godine.

Njegov odnos s portugalskim vlastima u međuvremenu se potpuno promijenio. Pinto je pristao sarađivati s istražiteljima, predao im veliki broj dokumenata i 2020. godine ušao u program zaštite svjedoka.

Materijal koji je posjedovao nije se odnosio samo na fudbal. Više stotina hiljada dokumenata o poslovnoj imperiji Isabel dos Santos postalo je osnova projekta Luanda Leaks, čime je Pintova priča izašla daleko izvan sportskih okvira.

Sada mu prijeti novi problem. Portugalske vlasti odlučile su okončati njegov status zaštićenog svjedoka 10. oktobra 2026. godine, dok njegovi advokati tvrde da je i dalje izložen ozbiljnoj opasnosti i pokušavaju osporiti odluku.

Pinto je, tako, istovremeno postao osuđenik, oslobođeni optuženik, izvor novinara i saradnik evropskih istražitelja. Njegova priča ne može se jednostavno svesti ni na heroja ni na kriminalca.

Football Leaks je ipak trajno promijenio način na koji se posmatra poslovna strana fudbala. Navijači su prvi put mogli vidjeti šta se nalazi iza zvaničnih fotografija s potpisivanja ugovora, objavljenih transfernih iznosa i velikih sponzorskih sporazuma.

Stranica odavno nema ulogu koju je imala na početku, ali njeni dokumenti i dalje proizvode posljedice. Više od decenije nakon prve objave, klubovi se brane pred sudovima, istražitelji proučavaju tokove novca, a čovjek koji je sve pokrenuo ponovo strahuje za vlastitu sigurnost.