Koliko ljudi u Španiji je pratilo finale? Brojka je zapanjujuća

Reprezentacija Španije osvajanjem Svjetskog prvenstva napravila je ono što su njeni navijači čekali još od 2010. godine, a ogromna euforija najbolje se može vidjeti kroz podatke o televizijskoj gledanosti. Finale protiv Argentine pretvorilo se u događaj koji je praktično zaustavio cijelu zemlju i okupio različite generacije ispred istih ekrana.

Godinama se govori da mlađa publika više ne prati tradicionalnu televiziju, već da je potpuno okrenuta mobilnim telefonima, društvenim mrežama i platformama sa sadržajem na zahtjev. Međutim, dovoljno je bilo da se lopta zakotrlja i da se Španija približi svjetskoj tituli kako bi gotovo sve uobičajene teorije o ponašanju televizijske publike pale u vodu.

Finale Mundijala prosječno je na kanalima La 1, La 2, Teledeporte, DAZN i La 2Cat pratilo čak 15.385.000 gledalaca. Ukupni udio u televizijskoj gledanosti iznosio je 85,4 posto, što pokazuje da je ogromna većina ljudi koji su u tom trenutku imali uključen televizor pratila upravo borbu Španije i Argentine.

Sama utakmica zabilježila je udio od 86,3 posto, dok je u produžecima interesovanje dostiglo još impresivniji nivo. Dodatnih 30 minuta gledalo je prosječno 16.608.000 ljudi, uz nevjerovatnih 89,3 posto udjela u ukupnoj televizijskoj publici.

Produžeci finala tako su prema udjelu u gledanosti postali najgledaniji sadržaj u historiji televizije u Španiji. Premašili su čak i izvođenje jedanaesteraca u polufinalu Evropskog prvenstva 2012. godine protiv Portugala, koje je svojevremeno pratilo 18.141.000 gledalaca i ostvarilo udio od 83,3 posto.

Kako se utakmica približavala raspletu, tako je rastao i broj ljudi ispred televizora. Zlatna minuta zabilježena je u 00:01 sati, kada je prijenos pratilo 17.082.000 gledalaca, odnosno čak 91,2 posto ukupne televizijske publike.

Pogodak kojim je Španija stigla do svjetske titule vidjelo je 16.973.000 ljudi, uz udio od 91,1 posto. Posljednji sudijski zvižduk pratilo je približno 17.050.000 gledalaca, odnosno nestvarnih 91,7 posto svih koji su u tom trenutku gledali televiziju.

Brojke su bile impresivne u gotovo svim kategorijama, ali su rezultati među mlađim gledaocima posebno privukli pažnju. U dobnoj grupi između 13 i 24 godine finale je ostvarilo udio od čak 95,2 posto, čime je potpuno srušena tvrdnja da mladi više nisu zainteresovani za televizijske prijenose.

Među muškarcima je zabilježeno 91,1 posto udjela, dok je Madrid prednjačio kada se gledanost posmatra po dijelovima Španije. U glavnom gradu finale je imalo udio od 92 posto, a slijedili su Balearski otoci sa 89,4 i Andaluzija sa 89,2 posto.

Finale je predstavljalo završetak televizijskog fenomena koji je rastao iz utakmice u utakmicu. Španiju je na početku turnira protiv Zelenortskih Otoka gledalo nešto manje od osam miliona ljudi, dok je polufinalni okršaj sa Francuskom okupio više od 14,5 miliona gledalaca.

Već je prva utakmica pokazala da će nastupi Španije na ovom Mundijalu imati izuzetnu moć okupljanja publike. Prijenos susreta sa Zelenortskim Otocima na La 1 i DAZN Mundialu prosječno je gledalo 7.977.000 ljudi, uz udio od 64,9 posto, dok je barem dio utakmice vidjelo 11,9 miliona gledalaca.

Još upečatljiviji bili su podaci o najmlađoj publici, jer je među djecom od četiri do 12 godina zabilježen udio od čak 86,7 posto. To praktično znači da je devetero od desetero djece koja su u tom trenutku gledala televiziju pratilo upravo prvi nastup španske reprezentacije na turniru.

U dobnoj grupi od 13 do 24 godine udio je iznosio 85,6 posto, dok je među odraslima od 25 do 44 godine dostigao 78,9 posto. Već tada je bilo jasno da mladi nisu u potpunosti napustili tradicionalnu televiziju, već da se pred nju vraćaju onda kada određeni sadržaj doživljavaju kao veliki zajednički događaj.

Gledanost je nastavila rasti kada je počela nokaut-faza takmičenja. Utakmicu osmine finala između Španije i Portugala prosječno je pratilo 12,7 miliona gledalaca, uz udio od 75,2 posto, a prijenos je u jednom trenutku uključilo gotovo 18 miliona ljudi.

Četvrtfinalni susret sa Belgijom gledalo je prosječno 11,45 miliona ljudi na četiri kanala koji su prenosili utakmicu. Ukupan udio iznosio je 76,5 posto, dok je barem dio ovog susreta vidjelo 15,93 miliona različitih gledalaca.

Do završetka četvrtfinala Mundijal je stigao do čak 35,8 miliona stanovnika Španije, odnosno približno tri četvrtine ukupne populacije. Takav podatak najbolje pokazuje da se interesovanje nije ograničilo samo na utakmice nacionalnog tima, već je cijelo takmičenje postalo nezaobilazna tema u zemlji.

Polufinale protiv Francuske donijelo je novi skok i pripremilo teren za historijske brojke zabilježene u finalu. Plasman Španije u borbu za titulu gledalo je prosječno 14,65 miliona ljudi, uz udio od 81,3 posto, što je do tog trenutka bio najgledaniji susret reprezentacije još od Mundijala u Južnoj Africi 2010. godine.

Zanimljivo je da su među publikom Mundijala upravo mlađe generacije bile zastupljenije od tradicionalno najvjernijih televizijskih gledalaca. Dok su osobe starije od 75 godina bilježile udio od 45,1 posto, najveće vrijednosti ostvarene su među gledaocima mlađim od 45 godina.

Snaga Mundijala nije zavisila isključivo od nastupa Španije, jer su i utakmice drugih reprezentacija uspijevale privući publiku koja inače rijetko prati linearne televizijske kanale. Tokom susreta Meksika i Južne Afrike udio kanala La 1 među djecom porastao je sa uobičajenih 19,2 na 45,8 posto, što predstavlja povećanje od čak 139 posto.

Među gledaocima od 13 do 24 godine isti prijenos podigao je udio sa uobičajenih 26,2 na 48,1 posto. Takve brojke dodatno potvrđuju da mlađa publika nije izgubila interesovanje za televiziju, već da pažnju poklanja samo sadržajima koji pružaju osjećaj zajedničkog iskustva.

Turnir je imao ogroman značaj i za oglašivače jer je privukao takozvanu komercijalnu ciljnu grupu, koju čine gledaoci od 18 do 59 godina sa srednjim i višim socioekonomskim statusom. Udio La 1 u toj kategoriji tokom Mundijala porastao je sa uobičajenih 19,5 na 36,5 posto, čime je kanal gotovo udvostručio svoj standardni rezultat među najvažnijom publikom za tržište reklama.

Euforija se nije mogla vezati samo za jedan dio zemlje, iako su se pojedine regije smjenjivale na vrhu liste gledanosti. Navarra je prednjačila tokom prve utakmice, Madrid je preuzeo vodeću poziciju u četvrtfinalu, ali su gotovo svi dijelovi Španije bilježili rezultate daleko iznad uobičajenog televizijskog prosjeka.

Upravo je sposobnost reprezentacije da u istom trenutku okupi gledaoce iz Madrida, Katalonije, Andaluzije, Navarre, Murcije i drugih krajeva učinila ovaj fenomen posebnim. U vremenu u kojem se navike publike značajno razlikuju od regije do regije, fudbal je još jednom izbrisao granice i ujedinio zemlju pred istim ekranom.

Ogromno interesovanje za Svjetsko prvenstvo nije zabilježeno samo u Španiji. Tokom prvog vikenda više od 50 miliona ljudi pratilo je utakmice reprezentacija domaćina, dok je susret Japana i Tunisa na japanskoj televiziji prosječno gledalo 22,4 miliona gledalaca.

U Kini je prvih 11 utakmica turnira stiglo do 192 miliona različitih gledalaca, što dodatno pokazuje globalnu snagu Mundijala. FIFA je istovremeno saopćila da je u jednom danu na stadionima bilo čak 281.223 navijača, dok je tokom prvih šest dana susrete uživo pratilo više od 1,3 miliona ljudi.

Svjetsko prvenstvo tako je dokazalo da nijedna serija, zabavni program ili veliki televizijski format danas ne može okupiti toliko različitih generacija kao važna utakmica nacionalnog tima. Mladi nisu odustali od televizije, kako se godinama tvrdilo, već su samo postali mnogo izbirljiviji pri odluci kada je vrijedi uključiti.

Kada igra Španija, a posebno kada se bori za titulu prvaka svijeta, izbor očigledno nije težak. Finale protiv Argentine postalo je zajednički nacionalni trenutak i stiglo nadomak statusa najgledanijeg televizijskog događaja u historiji zemlje.