Svjetski prvak u fudbalu za SportSport.ba
Mandić: Gol protiv Brazila u finalu, najljepši u karijeri
Kako se postaje prvak svijeta u fudbalu, najbolje zna krilni napadač Čukaričkog, Staniša Mandić.
Priča počinje u Crnoj Gori. Porodica je odigrala ključnu ulogu u tome, koji će sport tada golobradi Staniša da izabere. Nije bilo dileme, krenuo je očevim stopama.
"Sve o fudbalu, naučio sam od oca. On je svojevremeno igrao fudbal, a nakon završene igračke karijere osnovao je školu fudbala "Manda" koja i danas postoji u Herceg Novom. Svoje prve fudbalske korake, napravio sam upravo u toj fudbalskoj školi, pratio sam rođenog brata koji je od mene stariji tri godine, tako je sve počelo, a danas sam tu gdje jesam", počeo je razgovor za SportSport.ba fudbaler Čukaričkog, Staniša Mandić.
Fudbalski put, kročio je od Crne Gore do Srbije.
"Prvo sam krenuo da igram u OSK Igalo, zatim sam sa 13 godina prešao u novosadsku Vojvodinu, onda je uslijedila epizoda u Radu iz Beograda, dok sam na kraju završio u Čukaričkom, gdje se i sada nalazim", rekao je Mandić.
Da bi danas-sutra, naše ime zaslužilo parče fudbalskog neba, potrebno je mnogo odricanja. Suze su sastavni dio istog, ali put do uspjeha nije lak. Da bi ostvarili zacrtani cilj, potrebno je da pati dosta toga. Vjera u sebe, ključ je svega.
"Dok ste još mlad, sve je lijepo i lako, međutim, kada pređete u seniorski fudbal, osjeti se velika razlika. Tu je prisutan veliki napor, a da bi ostvarili zacrtani cilj, potrebno je da imate i dosta sreće. Odricanje kreće onog dana, kada prvi put kročite na travnatu podlugu i u svojoj glavi jasno kažete, želim da budem fudbaler. Treba da pratite svoj san, da žudite za tim. Ja sam ispunio dio sna, želim i ostatak, a to mogu jedino ako se borim iz dana u dan, ako odustanete, to je onda najveći poraz u životu", dodaje mladi fudbaler.
Igranje u prvenstvu Srbije, za njega predstavlja veliku čast. Kako kaže, priliku da pokažete koliko vrijedite imate upravo protiv vječitih rivala.
"Super liga Srbije veoma je jaka. Ima dosta dobrih timova. Naravno, svakom igraču velika je želja igrati sa vječitim rivalima Zvezdom i Partizanom, jer se u tim utakmicama fudbaler može dokazati", poručuje Čukin dijamant.
Bilo jednom na Novom Zelandu, tako će ostati upamćena genracija U20 selekcije Srbije koja se 2015. godine popela na krov svijeta.
Ponajviše zasluga za istorijski uspjeh, ide na adresu Staniše Mandića, koji je u finalu načeo mrežu velikog rivala Brazila i tako svima prisutnima na tribinama, ali i onima okupljenim oko malih ekrana, dokazao da će Srbija u finalu uzeti sve, a Brazilu neće ostaviti ništa.
"Bilo mi je zadovoljstvo nositi dres Srbije, koju je na Novom Zelandu predvodio Veljko Paunović. Jeste, postigao sam gol u finalu protiv Brazila. Svakako da mi je to najljepši gol u karijeri. Sa Zelanda, vežu me samo lijepe uspomene uspomene kojih ću se uvijek sjećati. Od prvog dana smo vjerovali u uspjeh. To je bio tim, ruku u vatru smo davali jedan za drugoga. Sve zasluge za tako veliki uspjeh idu na račun Veljka Paunovića i njegovog stručnog štaba", ističe zlatni Orlić.
Planovi za dalje su jasni. Trenutno boravi na Banovom brdu, a za budućnost ima jasnu viziju i želju.
"Ja sam trenutno igrač Čukaričkog. Ovdje sam četiri godine. Naravno, želja mi je zaigrati u inostranstvu, ali vidjećemo. Neka ide sve svojim tokom",
Naša najveća slabost leži u odustajanju. Najsigurniji način za uspjeh uvijek je u tome da treba još jednom pokušati, takvog mišljenja je i glavni akter ove priče, koji za nadolazeće generacije ima jasnu poruku.
"Mladim igračima koji kreću u svoju fudbalsku avanturu, poručio bih da ne odustaju od svojih snova, da vrijedno i naporno se trude da ostvare iste, jer tako jedino mogu uspjeti", zaključio je on.
Po dolasku sa Novog Zelanda, Orlići su gostovali u jednoj emisiji zabavnog karaktera. Najbolji golman svijeta Predrag Rajković, tada je kazao da najviše zasluga za dobru atmosferu u timu, ide na konto Staniše, koji svojim poštapalicama, rastjera sve oblake i nedaće koje njegove saigrače prate.
Zanimljivo, toliko pozitivne energije nosi mladić koji na srcu ima jednu veliku ranu. Sve svoje pogotke i uspjehe, posvetio je jednoj osobi.
"Svaki gol koji postignem, svako trofej koji podignem i svaki uspjeh koji ostvarim posvećujem svojoj majci Dragani, koja nažalost, više nije među nama", zaključio je Staniša Mandić.
Niko nije govorio tiše, a da se čuo dalje, niko se za svoju slavu nije grabio manje. Koračao je Mandić preko velikog trna do uspjeha. San je pretvorio u javu, viziju u stvarnost. I sve to, sa samo 22. ljeta.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
