"Nisam uopće htio nikakve sponzore, ali oni su inzistirali. Pa sam za sponzora uzeo naš Konzum. Da, dobio sam 70 posto, ali od 20.000 eura. Pa onda vi izračunajte koliko je to.", tvrdio je selektor i marketing menadžer bh. reprezentacije Ćiro Blažević za hrvatski Jutarnji list.
Tako je Ćiro za sponzora uzeo njihov Konzum uz cifru za koju je sam rekao da je smiješna. Još više se selektor i marketing menadžer reprezentacije smijao minornom ugovoru sa Fordom koji je, po njegovim riječima, reprezentativcima donio samo 6 besplatnih rent-a-car vozila (u intervjuu za hrvatske novine zaboravio je spomenuti i jedno vozilo koje ostaje u trajno vlasništvo).
Nerad i neznanje onih koji bi trebali biti zaduženi za punjenje budžeta fudbalske reprezentacije u proteklom ciklusu kompeziran je kroz snalažljivog Ćiru koji je bio spreman sam pronaći sponzore. Na žalost, to je rezultiralo putujućim cirkusom i pripremama na kojima se više ugađalo sponzorima i njihovim drugarima, nego igračima i onima koji su vodili najvažniju bitku na terenu. Ipak, nije to jedini gubitak. Postavljajući fudbalskog stručnjaka na izrazito važno mjesto marketing menadžera reprezentacije, N/FSBiH sklopio je neke od najsmješnijih sponzorskih ugovora još od vremena kada je prva reklama postavljena uz travnati teren.
O kako smiješnim ciframa se ovdje radi, najbolje ilustruje podatak da, prema navodima hrvatskih medija, reprezentacija susjedne Hrvatske ima godišnji sponzorski budžet od oko 7 miliona eura u kojima je upravo Konzum u drugom redu veličina, odmah iza najvećeg, proizvodžača opreme Nike koji izdvaja 1,5 miliona eura godišnje.
Džeko, Ibišević i Spahić za 14 KM dnevno u reklami Konzuma
Marketinški stručnjak sa klupe naše reprezentacije, sam je ustvrdio da je 20.000 eura veoma skromna suma, a da je on od nje zaradio još manje, nekih 14.000. Zaista, suma od 14.000 Eura i nije neka posebna cifra za naknadu za sreću koju nam je selektor donio u periodu kada smo isčekivali utakmice baraža. Šta tek onda reći za onih preostalih 6.000 (12.000 KM) koje su ostale fudbalskoj reprezentaciji, koje bi trebale biti naknada za pojavljivanje tri evropske fudbalske megazvijezde u reklamnom spotu, te reklamne panoe na najboljim pozicijama na Bilinom polju i panoima za press konferencije.
Vjerujući selektoru, a nema razloga da to i ne učinimo (?), jednostavnom računicom shvatićemo da je N/FSBiH za usluge pojavljivanja Edina Džeke, Vedada Ibiševića i Emira Spahića u reklamnom spotu hrvatskog prodajnog lanca naplatio po 4.000 KM, sve to uz pretpostavku da su veliki reklamni pano koji je konstantno bio u kadru TV prenosa sa Bilinog polja, reklamna pozicija na zaštitnoj ogradi uz klupe za igrače, te pozicija na press panou NFSBiH ustupljeni besplatno!
Fantastičan marketinški potez, po nevjerovatno niskoj cijeni sigurno će zakupca uvesti u uži izbor za marketing menadžera godine. Što se tiče onog koji je u ugovoru zastupao N/FSBiH, on svakako i nije stručnjak na polju marketinga, već nogometne taktike, a sa sponzorima, prema vlasititm riječima, i nije želio imati ništa, pa onda i ne čudi što se za usluge naših dijamanata inkasira samo po nešto manje od 14 KM dnevno.
Stvari možemo posmatrati i dugačije, pa reći da su Zmajevi svoje slobodno vrijeme, ime i popularnost poklonili hrvatskom gigantu. Njihovo je pravo i da besplatno glume u reklamnim spotovima, pa zašto ga onda ne bi i iskoristili. U tom slučaju je na reklamnom prostoru na utakmicama zarađeno 12.000 KM. Treba imati u vidu da se radi se o ugovoru koji su u Sarajevu, 12. avgusta 2009. godine, potpisali Ismir Brkić, direktor Konzum d.o.o. Sarajevo i Munib Ušanović, glavni tajnik Nogometnog saveza BiH, a u trajanju od 10 mjeseci, tačnije do juna 2010. ili pojednostavljeno rečeno do kraja SP na koje smo svi toliko željeli otići. U najgorem slučaju, u tom periodu BiH trebala je odigrati (i već odgrala) tri domaće utakmice, pa je sponzor svoje pozicije dobio po cijeni od 4.000KM po utakmici, dok bi sve ostalo, uključujući i prijateljske susrete ili eventualno pojavljivanje na najvećem svjetskom sportskom spektaklu, stiglo gratis.
Digitrone u ruke
Zvuči zaista jeftino, ali pokušajmo ipak primjeniti malo matematike da bismo provjerili da li samo tako zvuči, ili je zaista tako.
Računaćemo samo minimalne tri utakmice, svaka traje po 90 minuta, tačnije ukupno 16.200 sekundi. Budimo skromni, pa recimo da se udarna poziciji na centru terena vidi samo u 33% kadrova, što ovaj broj sekundi smanjuje na 5.400. U cjenovniku BHRT (http://www.bhrt.ba/lat/default.wbsp?p=81) koji radi prenose utakmica reprezentacije 1 sekunda u sportskom programu 1. kategorije košta od 80 do 200KM, ali radi lakše računice recimo da je to 100KM. Znači, ukupna, minimalna vrijednost u sekundaži po cjenovniku BHRT iznosi 540.000KM.
Naravno, daleko od toga da se cijene reklamnog spota može porediti sa cijenom pojavljivanja logotipa uz teren, te da uz veći zakup najčešće ide i određeni rabat, ali ima nešto i u vezivanju za svima drage Zmajeve. Marketinški stručnjaci u N/FSBiH tu sekundu procijenili (i naplatili) na oko 50 puta manji iznos od onog koji se računa na BHRT. Kako se sad samo češkaju po glavi oni koji su za te 4.000KM kupili 2 reklamna spota od po 20 sekundi koji su emitovani u pauzama dok smo mi išli po još jedno pivo ili kesu čipsa.
Sponzorski ugovori samo su jedna stavka kroz koju se u kasu N/FSBiH slijevaju prihodi. Uz njih, tu su i značajna primanja od (nepovoljih) potpisanih ugovora o TV pravima, te ona od prodatih ulaznica za domaće utakmice reprezentacije.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
