Pjanićev san postaje košmar: Nije dobio ni euro, ne zabija, ne asistira, a sada i ne igra · Komentar

Posljednji gol Pjanić je postigao još u oktobru 2019. godine. Tada je bio član Juventusa. Bianconeri su igrali protiv Bologne, a Mire im je svojim golom donio pobjedu 2:1.

Ljetos je svoj dolazak u Barcelonu predstavio kao ispunjenje sna. Trebao je biti samo jedan od elemenata revolucije na Nou Campu. Ali kako vrijeme odmiče tako se san pretvara u košmar.

"Za mene se ostvario san. Sretan sam i ponosan, ne samo zbog sebe, nego i zbog svojih roditelja, ali i cijele Bosne i Hercegovine. Nikad ne zaboravljam odakle sam krenuo. Barcelona je jedan od najvećih klubova na svijetu, a biti dio ovog kluba je i najveća stepenica u fudbalu za svakog igrača. Uspjeh ne dolazi sam od sebe, već samo uz veliki rad, trud i vjeru da se u životu sve može postići. A, ovo je i dokaz", rekao je Pjanić prije pola godine.

A tih pola godine su bili daleko ispod očekivanja. Tačnije, potpuno razočarenje. Do sada je računajući sva takmičenja na terenu proveo 40 % minuta od maskimalnog broja koliko je mogao odigrati, preciznije 1029 minuta.

Ukupno 21 nastup u svim takmičenjima i ono što je posebno poražavajuće, ali i itekako zabrinjavajuće - rubrike za golove i asistencije su potpuno prazne. Istina, zabio je Pjanić u penal seriji protiv Real Sociedada, međutim golovi u izvođenju penala ne ulaze u zvaničnu statistiku.

Pjanić je niz bolnih udaraca, najbolniji do sada, pretrpio u meču Kupa Kralja kada je cijeli meč odgledao s klupe. Čini se da mu Koeman još nije oprostio promašeni penal protiv Cornelle.

Rekapitulacija Pjanićevih prvih šest mjeseci u Barceloni pokazuje da je dolazak na Nou Camp za sada promašaj. Dojam je i da našeg veznjaka i Koeman "ne miriše" te više vjeruje lokalcu Sergiju Busquetsu i zemljaku Frenkijeu De Jongu.

Problem za Mireta predstavlja što nema kontinuiteta u nastupima. Svojim iskustvom i znanjem bi sigurno bio od koristi kada bi uvezao nekoliko utakmica u niz, ali Koeman razmišlja drugačije.

Pjanić je na Nou Camp stigao s reputacijom jednog od najboljih veznjaka svijeta, a Nizozemac na klupi ga gleda potpuno drugim očima što je neshvatljivo pošto je 30-godišnjak svojim karakteristikama idealan tip igrača za Barceloninu filozofiju.

Vrijeme pokazuje da se prve glasine da je razmjena Pjanića i Arthura Mela bio prije svega obični posao kako bi se izbjegli gubici i "ispeglali" finansijski izvještaji kako u Barceloni tako i u Torinu.

Kada već spominjemo novac, Pjanić od Barcelone još uvijek nije dobio ni euro. Plate na Nou Campu se isplaćuju u dvije rate, u januaru i junu. Finansijska situacija je toliko loša da januarske rate još uvijek nema.

Ukupni Barcin dug iznosi milijardu i 173 miliona eura. Nema velikih izlaznih transfera, nema zarade od ulaznica te se samim tim nema odakle isplatiti dug. Ponos Katalonije je poput "pijanog milijardera", ni bankrot nije daleko. A odlazak najvećeg ikada, Lea Messija, je iza ugla. Ostalo je još nekoliko mjeseci. Tek tada za Barcelonu dolaze pravi problemi.