Muslić: Ima trenutak koji nikada neću zaboraviti. Šetao sam sa sinom Hamzom kroz šumu kada sam...

Od dolaska u klub suočavao se sa skepsom i pritiskom, ali je svojim radom, energijom i otvorenim odnosom prema igračima i navijačima uspio osvojiti Gelsenkirchen.

U intervjuu za WELT Muslić govori o povratku Schalkea u elitu, ambicijama u Bundesligi, svakodnevnom radu, ali i o cijeni koju plaća zbog života daleko od porodice.

Prevedeni intervju Welta donosimo u nastavku:

Gospodine Musliću, kako ste proveli odmor?

"Od šest sedmica, četiri sam proveo na gradilištu, jer se kao porodica selimo u Gornju Austriju. Vratio sam se s žuljevima na rukama od nošenja kutija i namještaja."

Na Instagramu ste objavili fotografiju kako radite u vrtu. Vaš sin je komentarisao da ste motornu pilu uzeli u ruke samo zbog fotografije.

"Zbog toga me je porodica žestoko napala. (smijeh) Nisam mogao uzvratiti jer su, naravno, bili u pravu. Ali zaista jako volim raditi u vrtu. Smiruje me kada sam ujutro u 6:15 vani i zalijevam cvijeće ili navečer završavam dan u prirodi. I ove sedmice sam ponovo navečer više od dva sata šetao uz Rajnu. Svaki dan napravim više od 20.000 koraka. Tada mi padaju na pamet nove ideje. Mobitel pritom mora ostati uključen - taj luksuz sebi ne mogu priuštiti."

Ostane li vam nakon 20.000 koraka još volje za sport?

"Ujutro uglavnom stignem na Schalke prije 7 sati i odem u teretanu. U Austriji se kaže „coach hygiene“. Trudim se voditi zdrav način života. Vrlo sam disciplinovan."

Je li vam se baterija sada ponovo napunila?

"Da. Energetski sam na vrhunskom nivou, zahvaljujući odmoru s porodicom."

FC Schalke 04 izborio je povratak u Bundesligu, ali može li se klub etablirati u najvišem rangu njemačkog fudbala?

Putujete li zato tokom sezone, kada god imate priliku, porodici u Austriju? "Ne. To je zato što mi jednostavno nedostaju. Kao otac troje djece, koji je više od 20 godina u braku sa svojom suprugom, svaki dan dolazim u prazan stan. Naravno da mi porodica nedostaje."

Vaš najmlađi sin Hamza ima devet godina. Je li posebno ponosan na tatu?

"Hamza je drugačiji. Benjamin i Lejla mogu jasno razdvojiti posao i privatni život. Hamza, čini mi se, ima svaki Schalkeov dres u svakoj boji, veličini i s gotovo svakim brojem. Svaki dan u školu nosi Schalkeovu odjeću."

Ostane li vam ipak nešto novca za hranu? Muslić: (smijeh) "Podržavam Schalke najbolje što mogu. Osim toga, imamo popust za zaposlenike."

Kad smo već kod hrane – kuhate li sami?

"Znam vrlo dobro kuhati, ali jednostavno ne volim kuhati samo za sebe. Osim toga, uvijek mogu ponijeti nešto od naše odlične hrane iz centra za profesionalne igrače. Naš kuhinjski tim zaista kuha izvrsno."

Šta nikada ne smije nedostajati u vašem frižideru?

"Čokolada! Najbolje Lindor kuglice ili tamna čokolada. Jedan komad sebi moram priuštiti svaki dan. I mineralna voda."

Razmišljate li da svoju porodicu dovedete u Njemačku? "Jasno smo odlučili da to nećemo uraditi. Kao dijete sam imao 14 ili 15 različitih adresa u Tirolu i išao u gotovo deset različitih škola. Moji roditelji su zbog nužde vodili svojevrsni nomadski život jer su radili u kadrovskoj službi hotela. Čvrsto sam sebi obećao da to neću priuštiti svojoj porodici."

Imate li određene rituale kako biste održavali kontakt?

"Svaki dan počinjemo WhatsApp videopozivom. Hamza i moja supruga Ensada također rano ustaju. Ti razgovori mi daju osjećaj kao da mogu proći kroz zid – tada me ništa više ne može zaustaviti."

Bi li Schalkeov navijač Hamza mogao podnijeti da vi jednog dana više ne budete trener ovdje? "To mu je nezamislivo. Zna sve Schalkeove pjesme, pjeva ih i potpuno je zaluđen. Drago mi je što toliko uživa u svemu tome i to mu nikako ne želim oduzeti."

Šta vam najviše nedostaje u životu s Hamzom?

"Sitnice: da s njim radim domaću zadaću, da ga zagrlim, naravno da zajedno igramo fudbal. Stvari koje ni najljepši stadion ne može nadoknaditi. Tu sam neispunjen, to me nevjerovatno boli. Ostavio sam Hamzu kada je imao četiri godine, sada ima devet - a viđamo se 45 dana godišnje. To je ništa. Ali bez nečega što ćeš žrtvovati nema uspjeha, a samim tim ni osigurane budućnosti.

Jeste li pomireni s tom odlukom?

"Postoji jedan trenutak koji nikada neću zaboraviti. Šetao sam s Hamzom kroz šumu kada sam dobio potvrdu da sam dobio posao trenera u Cercle Bruggeu. Uzeo sam Hamzu kao malog medu, podigao ga na ramena i plakao 20 minuta cijelim putem do kuće.

Je li Miron kod kuće drugačiji nego na treningu? "Da, kod kuće nema potrebe za treniranjem. A kod kuće moja supruga vodi glavnu riječ."

Koje su vaše najveće trenerske snage?

"Jasan sam, komunikativan i dosljedan. Želim razvijati ono u čemu su igrači jaki, a njihove slabosti ne želim opsesivno popravljati. Kenan Karaman je najbolji primjer. S našim stručnim štabom pripremao sam ga jedanaest mjeseci za utakmicu protiv Fortune Düsseldorf koja je odlučivala o plasmanu, toliko dugo sam mu govorio pozitivne stvari da je počeo vjerovati u sebe. Prije odlučujuće utakmice bio sam potpuno opušten i rekao sam svojim trenerskim kolegama da će Kenan danas riješiti utakmicu. Onda je postigao gol – do sada najljepši gol moje trenerske karijere."

Funkcioniše li to pozitivno „ispiranje mozga“ samo kada stvari idu dobro? "Došao sam nakon najgore sezone u historiji Schalkea. Bilo je nestabilno. Ipak, od prvog dana bilo je jasno da imamo hrabrosti sve okrenuti naglavačke. To vrijedi i u budućnosti, bez obzira na krizu."

Posljednji trener koji je tako povezao jedan klub iz Rurske oblasti s navijačima vjerovatno je bio Jürgen Klopp u Dortmundu. Jeste li vi sličan „osvajač ljudi“?

"Da Jürgen Klopp može oblikovati klub ili grad, neupitno je. To je više puta impresivno dokazao. Veoma sam sretan što smijem biti ovdje i imati pozitivan utjecaj na klub, a možda i na mnoge ljude oko njega."

Koji je cilj za sezonu? "Želimo se etablirati u Bundesligi. Zbog toga smo dobili pojačanja u vidu iskusnih igrača koji se priključuju već dobro uigranoj ekipi. Dobro smo posloženi i spremni."

Bilo bi li pretjerano govoriti o Schalkeu kao mogućem iznenađenju sezone?

"Ne, nimalo. Čvrsto stojimo na zemlji, ali smo ambiciozni. Međutim, ne želimo davati velike izjave, nego pružati dobre igre."

Koje probleme očekujete? "Morat ćemo prebaciti u dvije brzine više. Prošle sezone bili smo jedna od najintenzivnijih ekipa u Njemačkoj. Za to smo izgradili temelje i sada. Za agresivne ekipe koje igraju presing nisu ključne udaljenosti, nego aktivnost."

Jeste li tokom ljeta razmišljali o odlasku?

"Ne, nijedne sekunde. Od prvog dana osjećam pripadnost ovom predivnom klubu. Ta povezanost i bliskost i dalje osjećam."

Brinete li da će Muslićev „oreol svetosti“ jednog dana prestati sjajiti?

Znam kakav je odjek bio kada sam došao – veoma negativan. Da sam otvorio telefon i pročitao nekoliko poruka, otišao bih kući. Godinu dana kasnije mnogi navijači Schalkea govore: „Miron je najbolji i treba ostati doživotno!“ Istina je negdje između. Na sve ostalo nemam utjecaja."

Za kraj, najsvetija tema. Morate birati: ispadanje iz lige ili brijanje brade? "Brijanje brade."

Ali ugovor za reklamu s Gilletteom još uvijek nemate, zar ne?

Muslić: (smijeh) Nivea i Gillette – to bi već imalo smisla, to bih potpisao.