Mlada Njemačka i spremna Poljska

Njemačka:
Njemačka u Varaždin dolazi kao aktuelni svjetski prvak, ali je ova reprezentacija daleko od one koja se okitila ovim naslovom prije dvije godine. Nema tu više Fritza, Zeitza, Baura, Schwarzera, Kehrmana, nema rekli bi smo pola ekipe. Heiner Brand ima relativno mladu ekipu sa Pascalom Hensom kao prvim imenom. Tu su ipak još uvijek golman Bitter, tu je Glandorf ili recimo Roggiscg kao iskusniji. Ova imena bi trebala biti dovoljna za drugi krug, ali Nijemačka teško može obraniti naslov, medalja bi bila svakako uspjeh.

Poljska:
Poljaci napredovali posljednjih godina, a li opet nisu favoriti kao što to nisu bili niti u Njemačkoj.
Opet, za razliku od Njemačke, Poljskoj nedostaje tek Tkaczyk dok su tu svi ostali predvođeni sjajnim šuterom Karolom Bieleckim 202 cm visokim igračem RN Lowena. Poljaci imaju Jurasika, braću Marcina i Krisztofa Lijewskog koji stižu iz Bundes lige, ako i koji su dosta umorni. Ako budu svježi, Poljaci mogu biti opasni. Eventualni neprolazak u drugi krug takmičenja, bi predstavljao veliko iznenađenje.

Rusija:
I Rusija u Hrvatsku dolazi u nešto izmjenjenom sastavu. Nakon olimpijskog ciklusa, povukli su se Kokšarov i Krivošljikov, jedina dva igrača koja su igrala van Rusije. S obzirom na ulogu koju je imao u ekipi, pitanje je da li će Rusi nadomjesiti Kokšarova. Na klupi također nema legendarnog Vladimira Maksimova  kojeg je naslijedio Nikolay Chigaryev koji na svakoj poziciji ima dva igrača. Najveća zvijezda reprezentacije je svakako Konstantin Igropulo, a odmah je do njega Rastvorstev.
Za nešto više u drugoj fazi Rusi moraju nekom zagorčati život.

Makedonija:
Makedonija je nastup u Hrvatskoj izborila kroz baraž u kojem je senzacionalno izbacila Island, finaliste OI u Pekingu. U reprezentaciji su uglavnom domaći igrači, oni koji nose dres Metalurga ili Vardara. Oni najvažniji igrači ipak dolaze iz inostranstva. To su Kiro Lazarov igrač Zagreba te golman Borko Ristovski. Makedoniju sa klupe vodi Ilija Temelovski koji je trener Skopja. Želje Makedonaca su pobjede nad Alžirom i Tunisom, a eventualno do drugog kruga moraju preko jakih selekcija što neće biti nimalo lako.

Tunis:
Tunis je postao reprezentacija bez koje je nezamislivo svjetsko prvenstvu, tu su osmi put zaredom.
Tunižani su od 2000. godine krenuli sa stvaranjem reprezentacije koja je kao domaćin pet godina kasnije bila četvrta. Velike zasluge za taj rezultat ali i razvitak rukometa u Tunisu pripadaju našem treneru Seadu Hasanefendiću. Nisu igrali u Pekingu, pa je na klupi Hasanefendića zamijenio još jedan veliki trener Zoran '' Tuta'' Živković. Živković na raspolaganju ima uigranu ekipu sa fenomenalnim Wissemom Hmamom, dok se kao glavni problem ove reprezentacije spominje se igra na crti, odnosno činjenica da se lako mogu raspasti nakon par slabih minuta. Ako Tuta Živković uspije izvući maksimum iz ove ekipe, onda Tunis može biti jako neugodan.

Alžir:
po svemu sudeći najmanje šanse u ovoj grupi ima Alžir iako je i to sekcija koju mahom čine internacionalci, igrači koji igraju u Francuskoj. Igraju borbeno, nekada malo grublje a njihov trener Kamel Akkeb je čovjek koji ne podnosi ''mlakonje'' Prvo ime ove reprezentacije je rukometaš Pariza Filah Belgacem, sa 195 cm najviši igrač ove  selekcije. Alžir nije reprezetacija za odbaciti, ali u ovom društvu teško mogu nešto napraviti.