Mostarac iz Kuće slavnih

Stariji ljubitelji košarke će se nevjerovatnog šutera, elegantog, mekane ruke u miksu sa fenomenalnim odrazom. Igrača koji je redovno bio u stanju isporučiti trideset i više, u vrijeme kada nije bilo trice. Počeo je kasno sa 18 godina igrati, ostao je dugo na parketu, čak do 40. 

Praja je počeo kao fudbaler, tu je i zaradio nadimak po nekadašnjem igraču veleža, onda se odlučio na rukomet gdje je trenirao zajedno sa danas velikim trenerom, Nokom Serdarušićem. Na nagovor brata Saše došao je na trening KK Lokomotive i tu je počelo. Dvije godine kasnije već je bio igrač Partizana tada drugoligaša (1971), uskoro i reprezentativac i tu priča počinje.

Priča sa nevjerovatno puno podataka koji potvrđuju da je takvih šutera bilo malo, a pitanje je da li će ih ikad više biti.Sa reprezentacijom Jugoslavije je napravio nevjerovatno puno.Ukupno je odigrao 243 utakmice od 1973. do 1986. godine i tom periodu je na svjetskim prvenstvima osvajao zlato 1978., srebro 1974. te bronce 1982. i 1986. godine.

Na evropskim prvenstvima je uvezao tri naslova zaredom (73'-77'), na Olimpijadi je bio zlatni u Moskvi, srebrni u Montrealu i bronačani u Los Angelesu.  Tri puta je bio biran za najboljeg igrača Evrope (1977, 1978, 1980), dok je također proglašen najboljim  na Svjetskom prvenstvu u Manili (1978). Talijanski ''Superbasket'' mu je dva puta dodijelio  nagradu Mr. Europa 1977. i 1978. godine, nagradu namijenjenu najboljem evropskom košarkašu, bez obzira na to igra li u Evropi ili ne. 1980. je godine dobio košarkašku nagradu Euroscar.

Pored Partizana, Praja je igrao venecijanski Reyer 1980.-1981. i Giomo) 1985.-1988., madridski Real 1982.-1983. godine, Udine 1983.-1985., Glaxo (Verona) 1988.-1989. i Crvenu zvezdu 1990.-1991 u kojoj je završio igračku karijeru.

U Partizanu je ostao najbolji strijelac svih vremena sa prosjekom od 33,7 poena po utakmici, dok je Italiji u dresu Reyera ubacivao nevjerovatnih 42,9 poena po utakmici. 25. januara 1987. postavio je 

rekord talijanske A1 lige po broju poena na utakmici. To je bilo protiv Dietora iz Bologne, kad je ubacio čak 70. Pet puta je bio najbolji strijelac italijanske lige. 

''Danas je snaga ubila košarku. S tim da sam siguran kako bi i u današnjoj košarci šuteri kao što su bili Dragan Kićanović, prerano preminuli Mirza Delibašić, Damir Šolman ili ja postizali po tridesetak koševa. Pa neka se igra granitna obrana, neka se šuterima "ne da disati". Oni danas ostaju sami na šutu i često promašuju. A mi smo promašivali vrlo rijetko. Zato, jer smo trenirali šut do besvjesti” rekao je jednom prilikom Praja koji završio u Kući slavnih u u Springfieldu. U Americi je mogao i ranije završiti, jer imao poziv slavnih Boston Celticsa  koje je oduševio šutom, odrazom :

''Bio sam u Boston Celticsima i u tom kampu sam bio ubjedljivo najbolji igrač. Slavni Red Auerbach se oduševio, izjavio je: On ima fantastičan postotak šuta, a zakucava pored svih američkih centara!''.

Međutim, Praja nije želio u ''profesionalce'' jer bio ostao bez nastupa za reprezentaciju.Vratio se u Evropu, Italiju. Po završetku karijere oprobao se kao trener italijanske Gorice, MZT-a iz Skopja, bio je tim menadžer u Crvenoj zvezdi, pa potpredsjednik Partizana, tim menadžer Atlasa, nakon čega se malo povukao. Voli tenis što je i razumljivo s obzirom da je njegova supruga Sonja Požeg, nekada uspešna teniserka, Miss sporta iz 1974.godine.