Mourinho ima četiri kombinacije za srce Real Madrida: Jedna je stvorena za najveće utakmice

Povratak Josea Mourinha u Real Madrid trebao bi donijeti značajne taktičke promjene. Portugalski stručnjak želi prije svega stabilizovati sredinu terena, koja prethodnih sezona nije uvijek uspijevala pronaći odgovarajuću ravnotežu.

Mourinho je tokom najvećeg dijela karijere preferirao sistem 4-2-3-1. Njegov dosadašnji rad s ekipom pokazuje da bi Real u novoj sezoni ponovo mogao igrati upravo u toj formaciji. Jude Bellingham u tom sistemu trebao bi dobiti ulogu klasične „desetke“. Engleski reprezentativac djelovao bi iza centralnog napadača, uz mnogo veću slobodu da ulazi u završnicu i napada prostor u kaznenom prostoru.

Takva odluka ostavlja otvoreno pitanje dvojice fudbalera koji će igrati iza Bellinghama. Mourinho na raspolaganju ima Bernarda Silvu, Aureliena Tchouamenija, Federica Valverdea i Eduarda Camavingu. Svaka od četiri moguće kombinacije donosi drugačije kvalitete, ali i određene nedostatke. Portugalac će izbor vjerovatno prilagođavati protivniku i vrsti utakmice.

Prvu opciju predstavljaju Bernardo Silva i Tchouameni. To bi mogla biti najuravnoteženija kombinacija za utakmice u kojima Real želi kontrolisati loptu, a istovremeno imati sigurnost ispred posljednje linije. Tchouameni bi ostajao dublje, štitio centralne defanzivce i pokrivao prostor nakon izgubljenog posjeda. Njegova fizička snaga i pozicioniranje omogućili bi Bernardu veću slobodu u organizaciji napada.

Bernardo nije klasični zadnji vezni, ali je tehnički i taktički dovoljno kvalitetan da učestvuje u iznošenju lopte. Mogao bi se spuštati prema odbrani, pokretati napade i povezivati posljednju liniju s Bellinghamom. Ova kombinacija posebno bi mogla odgovarati Realu protiv ekipa koje se brane duboko. Najveći problem predstavljale bi brze protivničke tranzicije, jer Bernardo uprkos velikoj radnoj energiji nema fizičke karakteristike klasičnog defanzivnog veznjaka.

Drugu mogućnost čine Bernardo Silva i Valverde. Njih dvojica donijeli bi mnogo više pokretljivosti, energije i agresivnosti u sredini terena. Valverde bi svojim trčanjem pokrivao veliki prostor i omogućio Bernardu da se više posveti kreiranju igre. Urugvajac bi mogao izlaziti visoko u presing, priključivati se napadima i brzo se vraćati nakon izgubljene lopte.

Njihove različite karakteristike mogle bi se odlično nadopunjavati. Bernardo bi donosio smirenost i kreativnost, dok bi Valverde nudio vertikalna utrčavanja i fizički intenzitet. Ipak, nijedan od njih nije prirodni zadnji vezni. Protiv najjačih ekipa mogao bi se pojaviti veliki prostor ispred odbrane, posebno u trenucima kada Valverde krene prema protivničkom golu.

Tchouameni i Valverde predstavljaju najčvršću kombinaciju i vjerovatno najbolje rješenje za najveće utakmice. Real bi s njima dobio fizičku moć, disciplinu i sposobnost da odgovori najjačim evropskim veznim redovima.

Francuz bi ostajao blizu odbrane, dok bi Valverde imao više slobode da izlazi naprijed i podržava Bellinghama. Bez lopte obojica mogu pokriti veliki prostor i podnijeti zahtjeve visokog intenziteta.

Ovakav tandem omogućio bi Mourinhu da na teren pošalje izrazito napadački orijentisanu četvorku. Bellingham i trojica fudbalera ispred njega mogli bi se više posvetiti stvaranju prilika, znajući da iza sebe imaju snažnu zaštitu.

Problem predstavlja njihov odnos nakon navodnog sukoba iz prošle sezone. Mourinho je već razgovarao s obojicom i jasno poručio da profesionalne obaveze moraju biti ispred svih privatnih nesuglasica.

Četvrtu kombinaciju čine Tchouameni i Camavinga. To bi bila Mourinhova najdefanzivnija, ali ujedno i fizički najmoćnija opcija. Tchouameni bi ponovo imao ulogu čuvara odbrane, dok bi Camavinga mogao agresivnije izlaziti prema lopti. Njegova energija, brzina i sposobnost vođenja lopte omogućile bi Realu da brzo prelazi iz odbrane u napad.

U madridskom klubu i dalje vjeruju da Camavinga posjeduje ogroman potencijal. Smatraju da bi ga Mourinho mogao vratiti na najviši nivo i ponovo učiniti jednim od najcjenjenijih mladih veznjaka u Evropi.

Ovaj tandem mogao bi biti posebno koristan u utakmicama u kojima Real mora prepustiti posjed i izdržati veliki pritisak. Tchouameni i Camavinga mogu zatvoriti prostor, dobiti duele i otežati protivniku prolazak kroz sredinu.

Njihova najveća slabost bila bi organizacija igre. Ni jedan ni drugi nisu prirodni kreatori, pa bi Bellingham, krilni fudbaleri i bekovi morali preuzeti veći dio odgovornosti za povezivanje veznog reda i napada.

Mourinho tako ima četiri kvalitetne, ali potpuno različite opcije. Bernardo i Tchouameni nude kontrolu, Bernardo i Valverde pokretljivost, Tchouameni i Valverde sigurnost, a Tchouameni i Camavinga maksimalnu fizičku snagu.

Najizglednije je da Portugalac neće imati samo jedan standardni par. Izbor bi mogao zavisiti od protivnika, rezultata koji je Realu potreban i prostora koji želi ostaviti Bellinghamu u napadačkom dijelu terena.